Intervju

Tanja Ribič i Branko Đurić: Na brak nas je natjerala prijateljica

Uzme li se u obzir kompletan profesionalni i privatni život Tanje Ribič, praktično da nema segmenta u kojem nije uspješna. Zbog glumačkih znanja nazivaju je i slovenskom Meryl Streep. Osim u pozorištu, televiziji i filmu, Tanja je ostvarila i muzički uspjeh. Ljubitelji najstarijeg muzičkog takmičenja u Evropi pamte je iz perioda 1997. godine, kada je svoju zemlju predstavljala na Eurosongu s pjesmom „Zbudi se“.
No, ono čime Tanja još naročito plijeni je njena nevjerovatna vedrina, toplina i iskrenost. Bez zadrške i bijelih rukavica govori o svim fazama svog profesionalnog i privatnog života. Otvorena je, puna duha i jednostavna, te vrlo odana kako svojoj porodici, tako i poslu i ljudima koji čine njenu svakodnevicu. Trudi se kaže nam, maksimalno uživati u svemu što radi. Ova pedesetogodišnja glumica i pjevačica, te supruga bh. glumca Branka Đurića Đure, majka je i dviju, jednako talentiranih kćerki Zale i Ele. Starija Zala već je krenula stopama svojih slavnih roditelja, a sve su prilike kaže nam veselo Tanja, da će i mlađa Ela.

Kada je riječ o poslu, priznaje, balansira profesije kako ne bi osjetila zasićenje. Krajem ovog mjeseca publiku u Sloveniji očekuju njena dva koncerta.
– Da mi posao ne dosadi, mijenjam ih, stalno nešto drugo radim. Moj muž također. Upravo sam došla s probe s bendom, sada ću početi da koncertiram nakon dugo godina. To mi je super stvar, kako se ne bih zasitila jedne vrste posla.

Osjećate li uzbuđenje zbog povratka na muzičku scenu?
– Osjećam slobodu. Kada imam toliko godina, kao da imam neki certifikat, mogu da budem kakva hoću, mirnija sam, imam svoj bend, mnogo sam uradila, mogu raditi ono što ja želim. Baš mi je merak.

Ljudi koji poznaju Vaš rad zbog Vašeg talenta nazivaju Vas slovenskom Meryl Streep. Prija li Vam ovo poređenje?

– Najviše na svijetu. Suština glume je: duhovito, iskreno, a precizno. To sam ja. Veoma je potrebno da si senzitivan, što ona i jeste. Najvažnije je ne zaboraviti da smo ipak umjetnici, a ne da pravimo sami sebi spomenike.

Vaša starija kćerke Zala u Americi završava glumu i u intervjuu koji je dala za naš magazin, potvrdila je, ne samo da je lijepa, talentirana, već i jako pametna, oslobođena od materijalnog i svega površnog čime su mladi zarobljeni danas. Otkrijte nam je li Vam bilo drago što je krenula Vašim i Đurinim stopama, jeste li željeli nešto drugo za nju?

– Đuro uvijek kaže: „Jedino teže zanimanje od glumaca jeste biti glumica.“ To je stvarno nezahvalno i željeli smo imati nekoga u porodici ko bi se konkretnijim poslom bavio. Nažalost, nemamo tu sreću, jer izgleda da će se i mlađa kćerka time baviti. Željeli smo neko sigurnije zanimanje, pa šta god, nešto što nas dvoje nismo, ali kako će biti, kada djeca uče od okoline.

Znamo da Vas voli iznenaditi nenajavljenim dolaskom iz Amerike u Sloveniju. Koliko ste u prilici putovati i posjećivati je u Americi?

– Sada sam bila sama tamo, jer je napravila svoj tekst. Napisala je komediju, imala je dvije predstave, uspjela sam doći na jednu. Napisala je monokomediju i komediju za četvero ljudi, kojoj sam prisustvovala. Pomogla sam joj, dala savjete i njoj i reditelju. Bila sam joj podrška. Jako me iznenadila kako radi u tom kapitalističkom svijetu, tu su obaveze i sve stvari koje kod nas nisi naučio; biti sam svoj producent, da sam napišeš, moraš da platiš salu, osiguranje, doslovno sve. Kada izađeš iz tog kapitalističkog beskrupuloznog svijeta, spreman si.

Koliko se trudite Đuro i Vi savjetovati je kada je o umjetnosti riječ?

– Ona je jako samostalna i ponosna. Sjećam se kada je imala 16 godina, rekla je da će pjevati, pa je mislila i snimati spot. Razmišljala sam zašto sad to odjednom, pa sam je pitala: „Želiš li biti slavna, zašto sad to, nemoj, snimi prvo nešto, pa ćeš onda spot“. Potom se ona uvrijedila, ništa više nije govorila o tome. Kada smo bili na moru, rano je ustajala, kada bih je pitala gdje će, govorila mi je onako ponosno i pomalo prkosno da ide snimati spot, da skupila ekipu i novac. Dijete koje ima 16 godina. Sama je napravila spot i odmah je imala 150 hiljada klikova.

Od koga je naslijedila samostalnost?

– Samopouzdanje je naslijedila od tate, a samostalnost i snalažljivost od mene. Kada svi kažu da nešto ne može, nas dvije dokažemo da može. Zaljubljenost u neke izazove i vrijednost da stalno nešto radimo. Često smo i mi tražili od nje savjete i s tim je ona posredno stekla samopouzdanje, da vjeruje u svoje mišljenje, kreativnost. Pita za mišljenje, ali na prvom mjestu je njeno.

Igrali ste u filmu Srđana Dragojevića „Atomski zdesna“. Pamtimo Vas i po ulogama u: „Ljubav, traktor i rock’n’roll, „Kajmak i marmelada“. Koliko volite igrati sa suprugom?

– To je nešto najljepše. To najviše volim. Naravno, volim ga kao osobu i lijepo je družiti se s njim, zabavan je i pažljiv, zaljubljena sam u njega, ali najvažnije je to da imamo iste poglede na svijet i prema umjetnosti i načinu rada. Tako da je potrebno vrlo malo riječi, znamo šta nam se sviđa, šta nam je potrebno i jako brzo radimo. Idemo jednim prijevozom, ručamo zajedno, pričamo, iako u posljednje vrijeme slabo radimo zajedno. Nadam se da će se to uskoro promijeniti.

U Sarajevu je Vaša svekrva, njegujete li neke rituale kada dolazite u naš glavni grad?

– Da, svekrva nas tako razmazi raznim specijalitetima, pa se uvijek udebljamo kad smo kod nje u Sarajevu, ulijenimo se. Smijali biste se kada bih vam rekla, volim ići na Ciglane, na pijaci sam kupila haljinu koju sam nosila u Berlinu na crvenom tepihu, pa kada su me pitali gdje sam je kupila, kazala sam to je sa Ciglana, neka turska roba. Svi su se smijali. Volim rušiti stereotipe. Volim ako je nešto i zbog samog imena, djela. Ne volim firme. Volim sarajevski Kaftan studio. Vjerovatno ću imati i na Sarajevo Film Festivalu njihovu haljinu.

Ostvareni ste u poslu i u privatnom životu, na koji način ste nastojali postavljati prioritete u životu? Od kojih snova ste morali odustati?

– Rak sam u horoskopu i onda vam je sve jasno. Daleko mi je važnije da sam s ljudima koje volim i to mi je sreća. To mi je uvjet za sreću. Ostalo ako dođe, dođe. Ostala sam u Sloveniji, jer je tu najpitomije, najljepše i najzdravija je okolina za odgajanje djece. Tu mogu pješke po cijeloj Ljubljani hodati i uvečer šetati, mogu se igrati vani, sigurno je. Mogu ostavljati bicikl ispred kuće. Zbog toga sam u Sloveniji i nikada se nisam trudila da odem vani, i tamo pokušam praviti karijeru. Iako su mi svi, kada sam bila na Akademiji, prognozirali da ću uspjeti vani, ali mislim da tamo nema sreće.

Šta smatrate svojim najvećim profesionalnim dostignućem?

– Kada dobijem tekst, volim da mi se odmah u glavi stvori cijela slika, da imam znanje i samouvjerenost da predložim, da znam da je to dobro, da sam mirna, da dobro radim, da mogu da radim ono što želim. U posljednje vrijeme, veliki mi je kompliment kada mi za mjuzikl u kojem imam glavnu ulogu, gdje pjevam, plešem, neko kaže da je užitak gledati nekoga ko je pomiren sam sa sobom. Najveći magnet za gledatelja je kad je neko miran, a zabavlja druge, da se ne trudi mnogo, da uživa u tome. Sloboda je kreativnost, na to sam najviše ponosna. Sigurno i na nagrade i uloge.

Jedna legenda kaže kako je Đuro sinu Filipu želio dati ime Denzel (po Denzelu Washingtonu) i da ga danas svi zovu Denza. Je li Vaš suprug imao nekih sličnih i otkačenih ideja i kad je riječ o kćerkama?

– Kada smo se nas dvoje zaljubili, nismo smjeli ni maštati da ćemo početi živjeti zajedno, ali smo svejedno maštali da ćemo imati jedno dijete i tada je na tržištu bio neki jogurt koji se zvao Zala i rekli smo da će nam se tako kćerka zvati. Imali smo negdje sakriven poklopac u liftu iza ogledala i uvijek smo tu gledali i maštali da ćemo imati nekad Zalu. Za mlađu nije bilo takvih ideja. Svidjelo nam se da se imena kod obje završavaju na „la“ i Ela mi se svidjelo, to je jednostavno, staro slovensko ime. Zala znači zgodna, lijepa. Bila sam i treći put trudna, međutim, nije bilo sve uredu. Treća kćerka bi bila Mila, ali bio je dječak pa bi bio Ali. Nije bilo u redu pa sam morala prekinuti trudnoću u dvadesetoj sedmici. To nam je bilo veoma teško iskustvo. To se desilo 2006. godine.

Jeste li nakon toga imali strah od ponovne trudnoće?
– Željeli smo dijete, ali nije došlo do toga, pa smo se pomirili s tim. Valjda tako Bog i sudbina hoće.

Kako ste izgradili odnos s Đurinim sinom, jeste li prijatelji?
– Jako je osjećajan i emotivno inteligentan. Vrlo smo slični u tome. Oprezna sam kada je on u pitanju, obazriv je, imamo lijep odnos. Nikada se nismo posvađali. Dušica je. Imamo lijep odnos, često savjete djelimo jedno drugom.

Sloveniju ste predstavljali na Evroviziji, jeste li planirali vratiti se muzici ikada? Je li Vam to bila želja, jer ipak ste karijeru izgradili kao glumica?
– Kao dijete sam željela biti pjevačica, ali sam studirala glumu. To mi je uvijek bilo na prvom mjestu, međutim, moja prva želja je bila da budem muzičar. Stalno mi je bilo u glavi zašto to nisam uradila. Nakon mjuzikla koji sam sada napravila, nisam mogla dobiti veći kompliment nego da takvi ljudi koji prave muzike za filmove, koji snimaju s Oliverom, s najvećim muzičarima u Jugoslaviji, pozovu mene da me prate. Veliki su profeisonalci. To će biti velika priča. Imam dva koncerta 22. i 23. juna u Sloveniji. Pjevat ću ono što volim najviše, prve pjesme s prve ploče, onu koja je bila na Evroviziji i neke covere. Neće to biti samo ozbiljna muzika, da se sjedi.

Veoma vodite računa o zdravoj ishrani, pročitala sam da ste u kontaktu s doktoricom Sanjom Toljan, koje savjete o zdravlju ste od nje usvojili?
– Ona je prva u Sloveniji počela predstavljati bioidentične hormone (prirodan povratak u hormonsku ravnotežu za žene i muškarce,op.a) jer su značajni za hormonski balans. Brinem o zdravlju, ali čovjek, nažalost postane svjestan toga tek kad se počnu nazirati problemi. Bilo bi dobro da već u školama nauče djecu kako da jedu, a ne da ih još u školi hrane bijelim brašnom, šećerom, da ne kažem da na pedijtariji postoje automati gdje imaju snickersi i slatka pića zbog čega djeca umiru, od šećernih bolesti. Moramo sami o sebi brinuti i učiti svoju djecu, a nažalost, mnogi roditelji zatvaraju oči pred istinom. Oni samo zarađuju na nama, na jeftinoj hrani, pa nam daju lijekove, pa i tu imaju profit, to ostaje eliti, a mi ostajemo, ako smo živi, glupi i bolesni.

U koje beauty tretmane se kunete?
– Koristim samo jednu stvar za njegu, a to je islandski Bioeffect serum, nekoliko kapi ujutro i uvečer i ništa više. Ekološki je, nahrani kožu, imam zablurane bore, bez toga ja bih se osušila. Jednom godišnje tokom ljeta uradim botoks, da se ne mrštim previše, da se malo odmore mišići i ispegla čelo, ali kontrolirano to radim.

Stariji čitatelji vjerovatno znaju, ali da podsjetimo naše mlađe čitatelje kojima je to nepoznato, kako ste Vi uopće upoznali Đuru?
– Upoznali smo se kada je došao kao glumac gostovati u našem pozorištu u Sloveniji. Igrali smo muža i ženu i zaljubili se. Osvojio me je svojom karizmom, dobrotom i inteligencijom.

Šta jedan brak čini jakim?
– Ljubav i tolerancija. Ako nema toga, ništa drugo ti ne može pomoći. Super je ako imate isti ukus, ali ništa bez ljubavi i tolerancije. Na tim vrijednostima i mi gradimo naš brak, trudimo se, pogotovo sad jer je Đuro često na putu. Drugačije je posljednje dvije godine. To je sirova realnost, ne budim se više svaki dan s njim. Neka bi žena rekla: „Budi sretna nakon 25 godina“. Ali ne, meni je to još uvijek kao prva godina.

Kako provodite vrijeme zajedno kada ste na okupu?
– Obično kuhamo, pjevamo, šalimo se. Uglavnom neplanirano. Svi se volimo igrati, smijati. Što svaka porodica najviše radi.

Članica ste žirija takmičenja „Tvoje lice zvuči poznato“ u Sloveniji, aktivni i u Ljubljanskom pozorištu, snimate filmove, šta bi Vam u karijeri još bio izazov da ostvarite?
– Sada se trudim da mi je samo lijepo u onome što radim. Želim da zaista manje mislim na budućnost, i da se ne opterećujem previše s prošlošću, već da uživam u trenutku i ono što u tom trenutku radim da je dobro i da me zabavalja i da usrećuje druge ljudi, tada će sigurno doći do uspjeha.

Živimo u veoma nestabinom svijetu, šta su Vaši najveći strahovi kad je budućnost Vaše djece u pitanju?
– Da ne nasjedaju na ono što se servira svaki dan. Živimo u prividnoj slobodi, prije nismo imali toliko vrsta farmerki pa smo mislili da je sloboda imati to, a sada vidimo da nas samo zaslijepljuju ponudom, a ustvari radimo kao robovi. Toga me je strah. Da sve ide prema tome, da ne bude više kontakta s prirodom, sve više smo zarobljenici, to vodi ka bolesti, previše je mozak opterećen glupostima.

PRIJATELJSTVO S ANGELINOM I BRADOM
Poznato je da ste se nakon filma „U zemlji krvi i meda“, sprijateljili sa Bradom Pittom i Angelinom Jolie. Jeste li i dalje u kontaktu s njima i kako uopće funkcioniraju ti odnosi s najvećim zvijezdama nakon što se neki projekat završi?
-Zavisi koliko ste zajedničkih tačaka pronašli. Đuro je super s njima „kliknuo“ pa smo ostali u kontaktu. Iako, nakon što su se razveli, nestali su, zatvorili su se. Mi ne bismo njih ni zvali. Posljednji put smo ih kontaktirali kada je Angelina imala operaciju. Isti dan, kada je bila najtraženija osoba na planeti, odgovorila je u roku sat vremena. Vrijedna je i pažljiva. Ali sada su posebni problemi i veliki je bol. Mislim da je najveća bol kada se porodica raspadne. Oni samo traže svoj mir.

 

KAKO SU SE TANJA I ĐURO VJENČALI

Lijepa i svestrana slovenska glumica i muzičarka Tanja Ribič, supruga poznatog glumca Branka Đurića Đure, karijeru na javnoj sceni počela je kao pjevačica početkom devedesetih, kada ju je publika zavoljela zbog zavidinih vokalnih mogućnosti i nestvarne ljepote. Majka Zale (18) i Ele (10) otkrila nam je kako izgleda brak s legendarnim Đurom, gdje rješavaju nesuglasice i glume li ikada u svom odnosu.
 
– Nisam sigurna da znam šta spaja ostale glumce, da li je riječ o praktičnosti, jer su istoj branši, ali mene i Đuru spaja isključivo ljubav. Mislim da ima mnogo brakova u glumačkim krugovima, i to je normalno, jer, kad se radi na filmu ili pozorištu, onda je druženje intenzivnije pa je brak valjda i logičan slijed – ističe Tanja, koja kaže da zna biti jako teško, naročito kada oboje moraju na predstave, a djeca plaču. 
 
– Oboje tad znamo da nam drugačije ne može biti – iskrena je glumica.
 
Kada je riječ o razumijevanju, Tanja smatra da je i kod glumaca to individualna stvar, jer poznaje kolege koji su jako ljubomorni na svoje partnere, nekada bez razloga, ali mnogo puta i s razlogom. Oni svoje nesuglasice u braku nastoje riješiti čim se pojave.
 
– Imamo vrlo sličan ukus i mišljenje o umjetnosti i u tome smo vrlo složni. Kad radimo zajedno, ne treba mnogo riječi. Međutim, kada se pojavi problem, ne čekamo da sjednemo za trpezarijski sto, nego ga rješavamo odmah – kaže lijepa glumica.
 
Tanja je iskoristila priliku i da se prisjeti trenutka kada je Đuri rekla sudbonosno „da”.
 
– Kad smo trebali da se vjenčamo, tada smo već imali kćerku Zalu, tako da nam to nije bila velika prekretnica u životu. Sjećam se da je naša prijateljica Vika Potočnik, koja je tada bila gradonačelnica Ljubljane, predložila da nas vjenča i oboje smo se odmah saglasili s tom idejom. Naš brak i dan-danas funkcioniše savršeno i mislim da nema univerzalne formule za očuvanje sklada u zajednici. Prije nisam znala da neko može biti zaljubljen toliko godina, ali ja drugačije ne mogu osjećati, jer je to ON… za mene najbolji – priznaje zaljubljena Đurina supruga.
 
Za kraj ističe kako nema glume između njihova četiri zida, ali da se često šale i glume jedno drugo ili imitiraju neke druge ljude iz okruženja.