Intervju

Jacques Houdek: Nije fora kritizirati bez pokrića

Zagrepčanin Jacques Houdek, poznatiji kao „Gospodin glas“, jedna je od najprepoznatljivijih regionalnih muzičkih zvijezda. Dugogodišnju karijeru gradi isključivo talentom, a put do publike naročito su pronašle pjesme „Zauvijek tvoj“, „Živim za to“ i „Na krilima ljubavi“. Krajem godine izbacuje svoj 14. album u karijeri. Posljednih godina Jacques je stalni član žirija domaćih muzičkih takmičenja, te ga kandidati rado biraju kao mentora i nekoga s kim žele početi svoj profesionalni put. U prošloj sezoni „Zvijezda“ bilo ih je čak 90 posto, što je, priznaje Houdek velika nagrada i priznanje za njega i njegov rad.

– Popustljiv sigurno nisam, a nisam ni prestrog. Trudim se maksimalno slušati te mlade ljude, prepoznati njihov umjetnički DNA i pomoći im da budu svoji, da slijede svoj put i ne pristaju na kompromise. Vjerujem da se publika još sjeća prve sezone „The Voicea“ i nadmoćne pobjede genijalne Nine Kraljić, kojoj sam bio mentor. Isto tako, imao sam tu nevjerovatnu sreću i zadovoljstvo mentorirati supertalentiranu Ilmu i voditi je do pobjede u showu u kojem je za dlaku pobjeda izmakla našem Roku Blaževiću s kojim sam nakon showa pobijedio na „Dori“ i izborio nastup na ovogodišnjem Eurosongu u Tel Avivu. Rad s mladim talentima mi je ogromno zadovoljstvo, ali i odgovornost. Uvijek se sjetim sebe u njihovim godinama i znam koliko znači prava i bezuvjetna podrška na početku karijere. Ilma je nevjerovatna pjevačica, izvanserijska, i baš sam ponosan na našu pobjedu. Odmah nakon showa napisao sam pjesmu za nju, njen novi singl „Podižem glas“, koji trenutno vlada radijskim eterom. Nedavno smo imali prvi zajednički koncert u Münchenu u sklopu tradicionalnih Balkanskih dana, u predivnom koncertnom prostoru Gasteiga, i bilo je to sjajno iskustvo! Ilma i Roko su sigurno najveći talenti nove generacije i uvijek ću biti tu za njih – kaže Houdek na početku razgovora za „Azru“.

Ostvarili ste regionalnu popularnost, izašli i na inozemno tržište nastupom na Eurosongu. Je li Vam domaća scena tijesna, koliko razmišljate i da li Vas uopće interesira ozbiljniji proboj na inozemno tržište?

– Za mene muzika ne poznaje granice. Kada stvaram muziku, ne razmišljam o tome hoće li ona osvojiti domaće ili strano tržište. Naravno da je žanrovski, produkcijski i zvukovno treba prilagoditi tržištu na koje si trenutno fokusiran, no ja svaku svoju pjesmu stvaram jednakim žarom i za svaku smatram da može jednako uspjeti ili ne uspjeti i na našem i na inozemnom tržištu, a sve ovisi šta ti sam postaviš kao mjerilo uspjeha. Nikada nisam skrivao želju da uspijem i na stranom tržištu. Moj je umjetnički nerv zasigurno u svome iskonu orijentiran ka muzičkom zapadu, no ja ne bježim od „svog“ tržišta i ponosim se uspjehom na hrvatskom i regionalnom tržištu, ali isto tako pokušavam se probiti i na strano tržište, jer, naprosto, želim pokušati, osjećam da kroz svoje pjesme mogu mnogo dati i inozemnoj publici te smatram potpuno legitimnim željeti doseći i srca inozemne publike, no neću biti nezadovoljan ako moja muzika ostane u granicama naše regije, ali bio bih nezadovoljan kada bih u poznijim godinama spoznao da nisam pokušao.

 Šta mislite o novim trendovima, kada se izbacuju samo singlovi, a ne cijeli album?

– Vremena i tržišni uslovi su se promijenili. Internet je sve promijenio. Živimo u vremenu fast fooda, pa tako i muzičke hiperprodukcije. Albumi se više, nažalost, ne prodaju, prodaju se digitalna izdanja, i to najčešće u inozemstvu, tako da je neminovno da su se i muzičari morali prilagoditi tome. Upravo iz razloga ovih golemih promjena i moj je tim, predvođen menadžerom Mihovilom Bekom, prošle godine odlučio da ćemo izdati nekoliko singlova; štaviše, izdali smo ih čak pet u samo godinu. Danas je situacija takva da izdaš novi singl, a već navečer dobiješ pitanje u inbox kada će nova pjesma. E sad, možemo danonoćno razglabati o tome zašto je to tako ili reagirati na tržišne promjene i pokušati se uklopiti, a pritom ostati svoji.

 Kakav odnos gradite s kolegama iz branše?

– S većinom svojih kolega imam sjajna iskustva, ponosan sam što sam s nekima od njih razvio i divna prijateljstva, a posebno me vesele ona s kolegama čije karijere traju i više od 50 godina. Odlično se slažem i razumijem s Terezom Kesovijom, Gabi Novak, Josipom Lisac, Kićom Slabincem, Ksenijom Erker, Doris Dragović – svim našim legendarnim umjetnicima. To je odnos ogromnog međusobnog poštivanja i podrške.

 Jeste li ikada u karijeri pravili kompromise?

– Nisam pristalica podilaženja tzv. ukusu masovne publike, niti smatram da je to ispravno i moguće. Jedinim ispravnim putem i razmišljanjem smatram vjerodostojnost – što znači da ti kao umjetnik moraš vjerovati u ono što pjevaš i u pjesme koje poklanjaš svojoj publici! Ako je ta pjesma najurbanija moguća, ili najveći narodnjak, najvažnije je da prvenstveno ti to voliš i osjećaš, a onda ako se još svidi i publici – sjajno! No, ako krenemo kalkulirati, podilaziti radi mogućeg većeg komercijalnog uspjeha, mislim da to nije dobro i da je kratkoga vijeka trajanja. Sljedeće godine slavim 20 godina profesionalne karijere, moja porodica i ja živimo od moje pjevačke karijere, a nikada nisam pristajao na kompromise s kojima se sam duboko u sebi ne bih slagao, tako da, bez lažne skromnosti, smatram da je dugovječnost moje karijere i velik broj odane publike pravi dokaz da je moje razmišljanje bilo i jest ispravno.  

Ostatak intervjua čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.