Intervju

Smiljan Mori: Investirajte u svoju glavu

 

Rijetki danas nabolje mijenjaju živote drugih ljudi. Sudeći prema popularnosti i statusu, Slovenac Smiljan Mori zna recept kako to činiti. Po struci je diplomirani pravnik, a samo u jednoj godini iz anonimnog čovjeka pretvorio se u jednog od najtalentiranijih i naprespektivnijih motivacionih govornika današnjice. Hiljade ljudi posjećuje njegove seminare, svoja znanja im prenosi na zanimljiv i  razumljiv način, s jedinstvenim idejama koje je moguće primijeniti odmah u praksi. Njegova jedina želja je, kaže, da ljudi počnu vjerovati u sebe, da krenu putem uspjeha, imaju više, zarade više, te ostvare ono što su oduvijek sanjali. Prošle sedmice održao je seminar u Sarajevu, kojem je prisustvovalo blizu 700 ljudi. Za ekipu magazina “Azra” je izdvojio posebno vrijeme i otvoreno govorio kako o poslu, tako i o nepoznatim dijelovima iz svog privatnog života.

Školovani ste policajac i diplomirani pravnik, kako je došlo do toga da promijenite posao i postanete vrhunski motivator?

– Završio sam Srednju policijsku školu i bio najbolji đak 21. generacije, zbog čega sam kao nagradu dobio pištolj ministra unutrašnjih poslova. Zatim sam završio Višu školu za unutrašnje poslove, diplomirao na Pravnom fakultetu, radio godinu kao kriminalist, a onda dao otkaz. Potom sam radio pravosudni ispit i veoma brzo shvatio da to nije za mene. Počeo sam se baviti svim i svačim kako bih preživio, prodavao sam knjige, pisao o postupcima denacionalizacije, ali ni to nije bilo za mene. Naletio sam na čovjeka koji se bavio nekretninama, i to je bio moj prvi kontakt s prodajom, potom sam radio u finansijskom sektoru,  osiguranja i tu sam se pronašao. Danas me mnogi ljudi poznaju kao motivacijskog govornika ili business coacha. Moj kolega Robin Sharma mi je prije sedam dana kazao da ja nisam ni “m” od motivacijskog govornika, nego da sam biznismen koji ima dar da motivira i inspirira ljude. Moj primarni posao je firma u Sloveniji, koja se bavi finansijskim konsaltingom, a sve ovo što radim na seminarima mi je onako hobi, jer znam da u svakom čovjeku postoji potencijal da može više.

 Jeste li ikada zamišljali da ćete doživjeti ovakav status i popularnost?

– Da mi je neko rekao prije 22 godine da ću predavati i inspirirati milione ljudi, pričati ispred 330.000 i više ljudi, rekao bih mu da to nije normalno i da je nemoguće, jer nisam bio sklon tome. To je, ipak, nešto što 26-godišnjak bez para u džepu, kojem je mama posuđivala pare za gorivo, a tata me doslovno izbacio iz kuće kada sam se počeo baviti biznisom i dao otkaz u policiji, teško može shvatiti. Uvijek se pitam ko nam je rekao da je to što studiramo i učimo najbolje za nas. Kako dođe do toga da jedna djevojka upiše neki  fakultet, druga postane frizer, a neko se počne baviti nečim sasvim trećim? Zašto idemo u školu? Pa vjerovatno jer su nam roditelji tako rekli. Zašto sam išao u policijsku školu? Pa vjerovatno zbog velikih kompleksa. Bio sam najmanji i uvijek su me drugi tukli, pa sam rekao, ako ništa, sada ću biti neko koga će ljudi uvažavati. Sudbina je čudna. Ne smijemo uvijek imati fiks ideju.

Koji period smatrate prekretnicom nakon koje ste promijenili način života?

– Bilo ih je nekoliko. Prva je bila ta da sam završio školu kao najbolji đak. Možda nisam bio najpametniji, ali sam dobio priznanje i nagradu, a onda je došla prva plaća. Kada sam je otvorio, vidio sam da je ista kao kod kolege koji je jedva prošao razred. Prvi šok sam doživio tada. Shvatio sam da očeva formula: „Budi dobar, uči u školi da ne bi teško radio kao što sam ja“, ne funkcionira. Rekao sam: “Tata, gdje si sad da mi ovo objasniš”. Shvatio sam da mogu biti dobar u školi, ali da to nije realnost u kojoj ću živjeti. Druga je uslijedila kada sam odlučio završiti Pravni fakultet. Ni to nije pomoglo. Uz dužno poštovanje vidio sam da sudija ima plaću oko 1.700 eura, a pred penzijom je. Rekao sam sebi da to nije život za mene, da je moj dar nešto drugo, da nije raditi u policijskoj upravi cijeli život. Tamo bih bio dobar, ali kada sam trebao otići na razgovor kod ministra unutrašnjih poslova, kako bih postao asistent, on mi je zatvorio vrata. I danas ne znam zašto, ali znam da mi je otvorio druga, vrata budućnosti. Tako da, šta god se ljudima dešavalo u životu i oni mislili da im se desilo najgore, zapravo je to nešto dobro za njihovu budućnost. 

Koja je tajna Vašeg uspjeha?

– Neću biti skroman, ali to još nije ono što sam htio ili što mogu postići. Zahvalan sam Bogu da sam tu i da mogu inspirirati ljude. Zbog mojih odluka u Sloveniji doslovno živi 150 ljudi, a sada otvaramo posao na području zemalja Balkana, tako da ćemo inspirirati još više ljudi i njima dati mogućnost da sebi kreiraju što bolji život. Tajna uspjeha je težak rad. Prava investicija je ona u svoju glavu i znanje, jer je to nešto što ti niko ne može uzeti, a druga je da moraš raditi.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.