Anja Drljević: Briljantna Antigona

Piše: Lejla Bejdic

Foto: Miloš Zvicer

 

Nikšićanka Anja Drljević istinsko je glumačko osvježenje na daskama koje život znače. U predstavi “Feničanke” u Narodnom pozorištu Sarajevo briljirala je u ulozi Antigone. Biti glumica, Anji koja tek završava Akademiju, bio je dugogodišnji san, kao dijete maštala je, priča nam, kako će jednog dana postati Lara Croft i trčati po krovovima, ploviti po ostrvima i spašavati svijet. Ta djetinjasta mašta je nikada nije napustila, samo joj je davala elana u realnom svijetu da danas bude tu gdje jeste, a vjerujemo da je ovo samo njen početak.
– Gluma je moja najveća strast i zato se osjećam živom. Ne gledam na ovaj posao kao na nešto što samo uradiš i ideš kući. Ona je stalno u meni, kad sam u prodavnici i kupujem sir, kad plaćam račune, stalno mislim o ulogama, mogućnostima, sveprisutna je… Ne znam šta će desiti sa mnom, ne znam dokle ću stići, mora čovjek mnogo da pretrpi i podnese da bi napravio nešto pravo, stvarno, vrijedno, jer ništa ne pada s neba, ali sam spremna da se borim – kaže Anja uzbuđeno na početku razgovora za naš magazin.
Anja danas živi na relaciji Sarajevo – Nikšić, te igra u oba pozorišta. Dan kada se odvajala od roditeljskog doma pamti i danas.
– Dođe vrijeme kada moraš da odeš negdje. Danas svi idu. Nemam osjećaj da sam napustila Nikšić, i na kraju svijeta sam Nikšićanka. Moja porodica zna da je to prirodan proces, oni su vidjeli da sam sretna i to je dovoljno – govori Anja.
Kada priča o svojoj porodici, veselo ističe kako je odrasla u normalnoj, balkanskoj porodici u kojoj je bilo smijeha, svađe, ljutnje, plača, ali najviše ljubavi.

Kad je o pozorištu riječ, mlada glumica ne krije da bi voljela da svi barem jednom u životu uđu u njega i osjete svu magiju pozorišne igre.
– Znam ljude koji imaju i po 30, 40 godina, a nikada nisu bili u pozorišu. I ja ih ne krivim. Neki nemaju intresovanja, a neki nemaju novca za kartu. Pozorište je za svakoga, voljela bih da svi dolaze u pozorište, zdravo je, plemenito je, to je trenutak u vremenu. Ima odličnih predstava, na repertoarima, mišljenje mladih je jako bitno – govori Anja i otkriva gdje vidi svoju karijeru u budućnosti.
– Ne ograničavam se, voljela bih da radim i u pozorištu i na filmu. Ne bih to odvajala, mediji su različiti, ali je suština ista. Glumcu je bitno da ima priliku da igra kako bi trenirao svoje sposobnosti i sticao iskustva. Voljela bih da se oprobam na filmu. Moje dosadašnje uloge mnogo mi znače.

 

Svi tražimo svoje sisteme za preživljavanje

Zanimalo nas je i kako Anja, kao predstavnica mlađe generacije, promišlja o balkanskom aktivizmu, odnosno neaktivizmu.
– Čini mi se da na ovu temu sve manje znam. Imamo problem koji se vuče vijekovima, vjerovatno zato sto su ove naše zemlje male, nas više zanima onaj iza vrata pored nas nego mi sami. Kada bi se čovjek stvarno bavio sobom, rješavao svoje pitanje življenja na svijetu, kada bi, zapravo, uzeo i pomeo ispred svojih vrata, bilo bi drugačije. Vidim mnogo stvari, ali prešutim, ne komentarišem, jer nemam pravo da se miješam u živote drugih. To nije normalno, nije zdravo. Ne petljam se u politiku, jer nemam pojma o politici, znam samo da nismo ni bogati ni sretni ni zadovoljni, te da svi tražimo svoje sisteme za preživljavanje.

Foto: Sulejman Omerbašić

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti