Jelena Veljača u velikom intervjuu govori zašto je pokrenula inicijativu #spasime i zašto nasilje nije porodična stvar

Piše: Lejla Bejdic

Foto: Story.rs

Da bi se čuo glas žrtava, nekada je potrebna i pomoć sa strane. Tu vrstu pomoći odlučila je pružiti producentica, scenaristica i glumica Jelena Veljača. Putem Facebooka je pokrenula javnu grupu #spasime, kojoj su se mogli svi priključiti. Inicijativa je vrlo brzo prerasla u pokret, koji je svoju snagu pokazao krajem prošlog mjeseca, kada se u Zagrebu na protestu okupilo hiljade ljudi, koji su poslali jasnu poruku da se nijedan oblik porodičnog nasilja ne smije tolerirati, nego treba činiti sve da se spriječi. Hrvatska nije usamljena kad je riječ o porodičnom nasilju. Ono je sveprisutno i u našoj zemlji, o čemu najbolje svjedoče stranice crnih hronika i izgrađene sigurne kuće. Međutim, Jelena nije stala samo na okupljanju, već od hrvatskih institucija traži sistemsko rješenje problema.

– Iza inicijative je tokom prvog mjeseca stajalo devet žena, danas nas je osam: Nora Krstulović, koja je bila energetska kičma naše organizacije, morala je izaći zbog unaprijed dogovorenih profesionalnih obaveza. No, nas osam koje smo od samog početka u core teamu #spasime (Mirsada Begović, Anica Tomić, Jelena Kovačić, Una Zečević Šeparović, Karla Horvat Crnogaj, Ana Pecotić, Nerma Mehadžić i ja) i dalje radimo punom parom: očekujemo napredak u radnim grupama u koje smo uključene i mi i stručnjakinje koje se tim temama bave već desetljećima. Na nekoliko frontova očekuju se obećane promjene: postoje zato radne grupe pri Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu obrazovanja i Ministarstvu unutarnjih poslova, a očekujemo u vrlo skoroj budućnosti i pronalazak modela za saradnju s Ministarstvom socijalne pomoći, jer je na njima, prema mom mišljenju, najteži zadatak: uspostavljanje rekonstruiranog protokola o postupanju u slučaju nasilja u porodici. Obećane su i kratkotrajne mjere: osnivanje 24/7 nacionalne linije za žrtve zlostavljanja do kraja godine je među prvim zahtjevima koji će, čini mi se, biti ostvaren.

U BiH ne postoji baza podataka o broju zlostavljane djece i sve ostaje samo na nagađanjima i okvirnoj procjeni. Mahom se kod nas nasilje nad djecom u porodici, školi, zajednici i u digitalnom prostoru naziva “skrivenom epidemijom”. Kakav je slučaj s Hrvatskom?

– Svakako je epidemija. Porodično nasilje je sasvim uobičajeno, nažalost. Pogledajte malo našu Facebook grupu, koja je za mjesec postala ispovijedaonica: sigurno mjesto za žene, djecu i muškarce koji nikada takvo mjesto nisu pronašli. Tu je više od 55.000 ljudi od kojih je većina prošla ili prolazi kroz nasilje u porodici. Što reći osim boriti se?

Na koji način je moguće mijenjati percepciju i svijest javnosti koja smatra da su žene koje su doživjele bilo koji oblik nasilja odgovorne i krive za svoja djela, a ne počinitelj?

– Rana prevencija. Edukacija. Demoliranje patrijarhata. Pozivanja medija, svih medija, i političko-analitičkih, i glossy, na odgovornost prema tome kako se postavljaju prema ženskim temama i ženama u medijima. Insistiranjem na tome da nijedan nasilnik nije glorificiran u javnom prostoru (na Balkanu su baje maltene heroji). Žestoka osuda svake vrste nasilja. Kaznena, ali i društvena. Pokrenut će se. Ako se svi upregnemo, naprosto će se roditi nova generacija koja više neće govoriti „ko se tuče taj se voli“.

Ostatak intervjua čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra. 

U velikom intervjuu govori zašto je pokrenuta incijativa #spasime, i zašto se nasilnik ne smije glorificirati

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti