Intervju

Lana Hamza: Moja životna lekcija

Sarajevska umjetnica i pjevačica Lana Hamza sa svojim bendom već petnaest godina zabavlja vjernu publiku širom BiH. Osim u sarajevskim klubovima, sastav „Lana Hamza i Band”, nastupao je i u klubovima u Australiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji. Članovi benda Adis Vuga, Almir Nezić, Jasmin Efendić, Azur Jahić, Valentin Šeremet i Elma Selimović njena su, kaže, mala muzička porodica. Ove godine objavit će dvije nove pjesme.

MAMA PREPOZNALA TALENAT

Rano je zavoljela muziku. Kao djevojčica je, sjeća se danas, svirala ono što čuje. Nakon što je njena mama prepoznala talent, upisala ju je u muzičku školu. Međutim, raspad Jugoslavije, odveo je porodicu u emigraciju, pa je Lana svoje muzičko obrazovanje nastavila samostalno.

– Prvi javni nastup sam imala sa 17 godina, davne 2003. godine u Narodnom Pozorištu Sarajevo sa Sarajevskom filharmonijom pod palicom Emira Nuhanovića. Uvijek sam gajila interes prema klupskoj življoj muzici i željela sam imati svoj bend što sam i ostvarila i zaista mogu reći da sam sretna što moj bend postoji i sada i radimo punom parom – govori nam Lana i na osnovu dosadašnjeg iskustva otkriva šta je najbitnije da bi jedan bend uspješno funkcionirao.

– Sve zavisi šta želite od benda. Da li želite da imate plaćenike koji dolaze po potrebi ili želite ozbiljan bend koji svira i napreduje zajedno. Za plaćenike je potreban novac, a za ozbiljan bend iskusan lider, poštovanje, profesionalizam, ljubav prema istoj vrsti muzike – kaže ona i dodaje da su većinom neprofesionalizam, ljubomora i neznanje prepreke s kojima se neki bend suočava u svom radu.

Osim muzici Lana je posvećena i svom porodičnom životu, suprugu i desetogodišnjoj kćerki Rejhani. Nije uvijek bilo jednostavno uskladiti sve obaveze.

OTVORENOG UMA

– Pa sada je malo lakše. Donedavno sam radila i dnevni posao u banci, a navečer pjevala. To je bio period od 13 godina dnevnog i noćnog zivota koji je rezultirao zdravstvenim kolapsom zbog kojeg sam bila primorana napraviti pauzu od svega  i riješiti zdravstveno stanje koje se tada činilo nerješivim. Bogu hvala, nakon brojnih pokušaja sam se oporavila i još uvijek radim na tome. Treniram redovno, idem kod terapeuta i nadam se da se više nikada neće ponoviti. Taj period mi je bio ogromna životna lekcija.

O sebi ne voli mnogo da priča, ali kada rezimira svoj život kaže da je jako vrijedna, sposobna, tvrdoglava, preemotivna za ovo vrijeme kapitalizma, kolektivnog odbrambenog mehanizma bezosjećajnosti i presamostalna kao žena za područje gdje živi. Svoju kćerku želi da nauči pravim vrijednostima u životu.

– Želim je naučiti da su ljubav i sreća iznad svega, iznad tuge, iznad bijesa, iznad svakog problema. Da treba znati razliku između dobra i zla, da su moralne i etičke vrijednosti jako bitne. Da je porodica najvažnija, da su prijatelji odmah iza toga. Da treba da gleda otvorenog uma na svijet, da su razlike blago i da treba da uči iz njih. Da je neće svako voljeti, a i ne mora – govori Lana i dodaje da će svojoj kćerki uvijek biti podrška za svaki naredni korak u životu.

Foto: Tarik Dedić

Foto: Safet Hadžimusić