Intervju

Nerman Mahmutović: Radeći u kafani počeo sam da cjenim glumu

Glumac Nerman Mahmutović aktivno radi, na probama je svakodnevno, a uskoro ga možemo gledati u predstavi „Kavkaski krug kredom“. Igra i novu satiričnu predstavu „Ja, Bosanac“, koja je nedavno u Sarajevu doživjela i svoju praizvedbu.
Nermanova priča o izboru životnog poziva je neuobičajena. Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU) je, sjeća se danas, izabrao jer na prijemnom nije bilo fizike, matematike i hemije. Sebe je u životu ipak vidio kao muzičara.

– Htio sam da upišem Muzičku akademiju, međutim, tražili su znanje iz solfeggia i sviranje jednog instrumenta. Pošto ja to nisam znao, sticajem okolnosti sam otišao na ASU. Izabrao sam dva monologa i recitaciju. Jedan od monologa je bio famozni od mog amidže Haketa, s kojim sam došao na prijemni i prošao širi izbor, a tad je na upisu bilo otprilike 200 kandidata.
Tokom tog čekanja, koje traje sedam dana, imao sam drugi problem, gdje boraviti, na kraju sam se smjestio kod rodice. Nakon sedam dana, prođem u uži izbor i na kraju me prime, što je meni bio šok – sjeća se Nerman na početku razgovora.

Jeste li sebe ikada vidjeli kao glumca?

– Ne, čak nisam prošao u dramsku sekciju u gimnaziji gdje sam bio. Uvijek sam pjevao, imao sam svoj bend, svirali smo, zezali se u Zavidovićima. Išao sam po festivalima, ali nikada sebe nisam vidio kao glumca.

Šta je presudilo pa ste ušlu u svijet glume?

– Tada je bilo uobičajno da publika bude na prijemnom. I taj osjećaj kada sam prvi put izašao na scenu, kada me to scensko svjetlo osvijetlilo i prvi aplauz publike…, tada sam prvi put osjetio, pa to je to, ono što ja želim. Prvi put sam navijao da me prime. Sve do tada je bila šega, šala, pošalica, i da mogu da kažem roditeljima: „Eto, probao sam Akademiju, ne ide, hoću da budem pjevač, da konobarišem, neću više ništa da studiram“. Više sam i zbog njih otišao na taj prijemni da ispadne da sam se potrudio bilo šta da upišem. Međutim, prvi put kada sam izašao na scenu, kada sam izgovorio prvu repliku svog monologa, doživio taj smijeh i aplauz, tad sam pomislio da to želim u životu. A na Akademiji mi je velika podrška bio profesor Izudin Bajrović.

 

Prvu ulogu ostvarili ste u predstavi Sulejmana Kupusovića, “Prvi put s ocem na izbore”. Kako ste se osjećali kada ste stali na daske koje život znače?

– Pogotovo na velikoj sceni kao što je Narodno pozorište, osjećao sam se fascinantno. Raditi sa Sulejmanom Kupusovićem bio je poseban doživljaj. Bio je reditelj, čovjek vizionar, čovjek koji je u svoje vrijeme spašavao teatar. Svi su drugi tjerali publiku iz pozorišta, on ju je nekako vraćao. Mnogo sam naučio od njega, on me, ustvari, i uveo u Narodno pozorište.

Foto: Mario Klein

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.