Intervju

Jasmin Geljo: Sretnije žive Bušmani u Africi nego ovi što danas imaju sve

Naš proslavljeni glumac Jasmin Geljo, niže uspjehe kako u rodnoj Bosni i Hercegovini, tako i u Kanadi. Krajem prošle godine postao je dio glumačke ekipe novog filma koji bi se trebao snimati u Kanadi i u Sarajevu. Zbog ugovora koji je potpisao Geljo ne može otkrivati pojedinosti vezane za novi projekt.

– Nažalost ne smijem da govorim o detaljima filma, ali kad dobijem zeleno svjetlo da ih iznesem odmah ću vam reći o kakvom filmu je riječ – kaže u svom stilu za naš magazin.

Koliko danas, nakon godina glumačkog iskustva, volite audicije, koje se podrazumijevaju u Vašem poslu?

– Nisam baš ljubitelj audicija. Ne tako davno su postale moderne. Mislim da je to povezano s nekom vrstom neiskustva  mlađih reditelja koji žele biti sigurni da će im se glumci dobro uklopiti u njihove koncepte filma koji će režirati. Nekada su reditelji znali ko im od glumaca tačno odgovara za pojedine likove, gledajući njihove pozorišne predstave, filmska i televizijska ostvarenja. Danas nažalost, naročito na Zapadu, producenti u većini slučajeva uslovljavaju reditelje koje će glumce koristiti, ako hoće da dobiju sredstva za svoj film.

U Kanadi ste odigrali zavidan broj uloga, također ste u karijeri imali  priliku igrati i s holivudskim zviejzdama Angelinom Jolie, Evom Longorijom, Ethanom Hawkeom…, u kakvom sjećanju nosite sve ove projekte?

– Bilo je lijepo raditi s njima jer su sasvim normalni i dragi ljudi bez imalo prepotentnosti kao neke “dive” s naših prostora. Družio sam se s mnogim, i to pretežno samo dok je snimanje trajalo. Nakon toga svako odlazi na svoju stranu pa ako se kad ponovo sretnemo.

Jedne prilike ste izjavili da zbog akcenta igrate i one uloge koje naročito i ne želite. Jedna od Vaših želja je da se okušate kao reditelj, no kad je o glumi riječ, postoji li uloga koja Vam je i danas neodsanjan san?

– U većini slučajeva igram negativce. Zbog akcenta ponajviše, ali i zbog prostora s kojih dolazim. Oni smatraju sve ljude iz Istočne Evrope, posebno jugoistočne takvima, negativnim. Pa, godine su prošle prije nego što su priznali genijalnost jednog Nikole Tesle, jer “kako je moguće da neko iz takvih krajeva može biti gotovo najveći genijalac svih vremena“. Kad je o režiji riječ počeo sam se pomalo baviti i njome, izrežirao sam nekoliko kratkih filmova, a bio sam i pomoćnik režije na jednom dugometražnom filmu. Uskoro bih trebao da radim i sarađujem s mojim dobrim drugom iz Sarajeva, Enverom Puškom, dok u Kanadi pripremam nekoliko multimedijalnih projekata s timom “Stagewaves“ iz Toronta, kojeg čine još i Sonja Zlatić, Dario Šaban, Ljiljana Lazović Šaban. O svim ovim projektima ćete biti obavješteni veoma brzo putem našeg websitea koji je u procesu izrade. A, da li bih neku ulogu rado odigrao? Pa, imam ih mnoštvo, mada mislim da je svaka uloga važna i da nema malih uloga.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.