Branislav Trifunović: Ne smijemo šutjeti!

Piše: Redakcija

Filmski i pozorišni glumac te reditelj Branislav Trifunović jedan je od rijetkih umjetnika koji hrabro govori o problemima u društvu, te jasno iznosi svoj stav. Dokaz tome je i predstava „Beton mahala“, koju je Trifunović režirao, a koja kritizira školstvo, političare te međuljudske odnose u Novom Pazaru. Upravo zbog takvih poruka je i zabranjena. No, to Trifunovića ne brine, jer on će, posve je sigurno, i dalje promišljati kritički kroz svoj glumački i rediteljski rad, ali i kao obični građanin. Praktično je to pokazao prije nekoliko dana u Beogradu, kada se pojavio kao jedan od učesnika protesta “Stop krvavim košuljama”. Crtu hrabrosti da se bori za promjene pripisuje hercegovačkom porijeklu.

– Imam dovoljno očiju i ušiju da vidim šta se dešava i naravno da ću o tome progovoriti. Nemam pravo da šutim ako me neko pozove, da ne budem tamo i ne govorim na tim protestima. Situacija je   prilično grozna da bismo šutjeli i prespavali još jedan trenutak koji možda donese bilo kakvu promjenu ovom društvu, a samim tim i zemljama u okruženju – kaže Branislav na početku razgovora za „Azru“.

Protesti “Stop krvavim košuljama”, čiji ste bili sudionik, organizirani su kao znak protivljenja i podsjećanja na sve napade koji su se u Vašoj zemlji dogodile na građane, novinare, aktiviste nevladinih organizacija pa i političare. Tom prilikom ste izrazili sreću što je na proteste spontano izašao veliki broj ljudi. Šta su oni uspjeli promijeniti?

– Promijenila se svijest o tome da možemo da izađemo i strah je polako nestao. Mislim da se mnogo više ljudi ohrabruje, svjesni pod kakvim uslovima živimo i u kakvoj zemlji živimo. Najvažnije je da smo zajedno i da smo mnogo jači.

Zadatak javne osobe, intelektualca jeste da ukazuje na društvene anomalije, barem bi trebao biti. Vi pripadate grupi rijetkih i hrabrih. Trpi li Vaš posao ikada zbog Vaših stavova ili Vas to uopće ne zanima?

– Trpio je sigurno, ali iskreno, ne zanima me. Neki krajnji ishod je mnogo važniji. Na kraju, u jednom trenutku, kada vidimo da smo nešto uradili, onda će to imati smisla. Sve ovo što sam trpio i trpim zbog tih stvari je nešto što mora da se desi, što je tu i što će biti, ali me to pretjerano ne zanima. Imamo važnije i bitnije ciljeve, moramo našu zemlju ostaviti u boljem stanju.

Šta će se u kontekstu protesta u budućnosti desiti?

– Ne znam ishod, ali očekujem da je pritisak koji pravimo na vlast u stanju da podigne dovoljan broj ljudi koji mogu da zaustave jedno značajno propadanje zemlje. I stalno trpe ljudi koji su negdje dolje i koji su na posljednjem lancu.

Da li će Regija pratiti Vaš primjer?

– Ja samo mogu da se nadam. Mislim da ništa nije bolje ni u Sarajevu ni Banjoj Luci ili Zagrebu. Političari divno funkcionišu iza zatvorenih vrata, javno su u sukobima. Mislim da je vrijeme da tom licemjerju i toj laži stanemo na rep. Nadam se da će tih dobrih ljudi biti sve više na ulicama. Dobar primjer su dva roditelja koja su se ujednilila oko svoje djece u Sarajevu i Banjoj Luci, taj nesretni povod ih je ujednio. Ali, mislim da imamo mnogo sretnih povoda oko kojih trebamo da se okupljamo.

Kako komentirate dešavanja u Banjoj Luci i hapšenje roditelja koji traže istinu o ubistvu vlastitog djeteta?

– Meni je to stvarno grozno. Nemam nikakav komentar, osim da mi budi bijes i izvlači najgore psovke iz mene kada sam vidio tu sliku hapšenja majke. Ne znam šta sam sve izgovorio u tom trenutku, potpuno mi je strašno.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra. 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti