Intervju

Mario Knezović: Najgora stvar u poslu je kada nešto voliš, a ono tebe ne voli

Mario Knezović, frontmen jednog od najpopularnijih bh. bendova „Zoster“, iza sebe ima veoma uspješnu godinu, a istim tempom planira nastaviti i u 2019. godini. No, osim na sceni, Mariju dobro ide i u kuhinji, u što smo se uvjerili tokom intervjua. Mnogo vodi računa da se kćerke blizanke Marla i Vida, koje je dobio u braku s glumicom Dijanom Vidušin, zdravo hrane, pa mu nije mrsko uhvatiti se i kuhače te ih obradovati odličnim ručkom. Ovo je tek jedna crtica iz privatnog života koja pokazuje da se čvrsto na zemlji može ostati neovisno o količini uspjeha i popularnosti ili posla kojim se neko bavi. Nakon što su sve dobre namirnice stavljene u šerpu, Mario nam je iz svog zagrebačkog doma govorio o „Zosteru“, rodnom Mostaru, kćerkama, braku, muzici koja je danas aktuelna. Sretan je zbog uspjeha koji je „Zoster“ u protekle skoro dvije decenije postigao, ali on gleda naprijed i poručuje: „Trebamo još mnogo toga kao grupa da napravimo“.

 

 

Ljudi vole slušati „Zoster“, „Dubiozu“, Šarana, Edu Maajku, je li tajna u vašim tekstovima, temama koje tretirate u svojim pjesmama ili…?

– Pa mislim da tu ima svega, koliko teksta toliko i toga o čemu se pjeva, sve je do toga koliko se posveti jednom tekstu. Iskreno, ne znam tajnu naših tekstova i uspjeha, da znam, odmah bih je napisao, podijelio s drugima i uzeo lovu. Mada smatram da je najbitniji talent i stav, te koliko se čovjek uspije izdvojiti u muzici i da na neki način bude neovisan.

Kako ste zaradili svoj prvi novac? I kakvi su uopće bili Vaši muzički počeci?

– Uvijek smo svirali za neku lovu, pa taman to bilo nešto sitno. Svirali smo svoje pjesme. Moji počeci su bili ispunjeni entuzijazmom, ništa mi nije bio problem, ni pješke ići kroz čitav grad zbog nastupa. Nisam imao nikakvu prepreku, mlad i lud, što bi se reklo, ali s godinama se čovjek zamori. Sad mi je najbitnije da volim muziku.

Šta od „Zostera“ u narednom periodu možemo očekivati? Radite li nove pjesme?

– Radimo novi album, čekali smo da prođe Nova godina pa smo već zakazali neke termine snimanja, i to nam je glavna okupacija. Ovo nam je peti album po redu pa će se možda tako i zvati. Nedavno sam učestvovao u programu koji se zove „Rezidencija Pionirski dom“ u Puli, a to je međunarodni studijski (audio) susret, koji spaja savremenu muziku s autorstvom pjesnika. To je platforma međunarodne saradnje i partnerstva, razmjena ideja, programa i projekata. Umjetniku se daje prostor i vrijeme za rad i istraživanje unutar vlastitog umjetničkog područja.

Kakva je današnja muzička scena?

– Pa bogata nam je muzička scena, ima tu svega. Sam pristup muzici pored silne tehnologije koje imamo, predstavlja izazov s kojim se ranije nismo susretali. Danas putem interneta sve je dostupno, i sve je na izvolite. Ranije ljudi nisu imali novca da objave neki svoj rad, ali danas sve je mnogo jednostavnije, to je ipak jedna prednost. A da imamo super izvođača, naravno da imamo. Ovi prostori su jedan nebrušeni dijamant od muzike.

Kako “strancima” izgleda balkanski aktivizam ili neaktivizam (često nas kritiziraju da se mirimo sa stanjem u kojem smo, da revolucije pravimo samo na Facebooku)?

– Mnogi ne razumiju da mi nismo na nivou revolucije, ne možemo mi napraviti neku Gandhijevsku revoluciju. Meni nije nešto krivo, ja ne bih učestvovao u takvim revolucijama, mislim da je naš put trnovitiji, dugoročniji, ali smatram da je naš najveći problem što se ne radi s ljudima i što ljudi ne rade na sebi, puštaju da neko drugi radi na njima osim njih samih.

Koja je Vaša motivacija za stvaranje muzike?

– Pa sama muzika, super je kad iz ničega napraviš nešto. Muzika nastaje tamo gdje je najmanje očekujemo, uvijek nekako bude tako, često iznenadim samog sebe.

Foto: Željko Milićević

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.