Intervju

Igor Skvarica: Uvjeren sam da umjetnost može da liječi

Da će serija „Konak kod Hilmije“ za veoma kratko vrijeme postati jedan od najgledanijih domaćih TV sadržaja, moglo se naslutiti već u prvim epizodama. Scenarij prožet dobrim humorom, te sjajna glumačka ekipa bili su dovoljan garant da će serija, koja je ponovo spojila uigrani dvojac – scenaristu Feđu Isovića i reditelja Elmira Jukića, osvojiti simpatije gledatelja na prostoru cijele Regije.

Danas, kada se emitira druga sezona, publika s nestrpljenjem očekuje svaku novu epizodu, kako bi uživala u nesvakidašnjim avanturama svojih junaka. Nijedna Hilmijina zgoda ili nezgoda nije moguća bez Durmiša, konobara romskog porijekla, koji se u strahu od nacista predstavlja kao Slovenac Janez. Iz epizode u epizodu Durmiš, kojeg je utjelovio glumac Igor Skvarica, publiku oduševljava svojom nespretnošću i pogubljenošću, ali i snalažljivošću.

 

– Cijela ekipa, predvođena Elmirom Jukićem, diše kao jedno. Dugo nisam imao priliku da radim u tako profesionalnom, srdačnom i toplom ambijetnu. Svi su me odmah prihvatili i svakom ponaosob dugujem zahvalnost za ljubav, pažnju i podršku koju sam imao na setu. To su važni preduslovi u našem poslu za dobar i kvalitetan rad – kaže Igor, koji je, osim na televiziji i fimu, ostvario zapažene uloge i u pozorištu. Njegov teatarski rad uključuje predstave: “Džepovi puni kamenja”, “Životinjska farma”, “Na dnu”, “Tramvaj zvani žudnja”… Osim na domaćem terenu, 32-godišnji Skvarica je 2015. godine dobio priliku da zaigra u vrlo popularnom inozemnom TV projektu, posljednjoj sezoni serije “Legends”.

 

U velikom intervjuu za “Azru” Igor govori o glumačkom pozivu, iskustvima rada kako u domaćoj, tako i inozemnoj produkciji, studentskim danima, ali i projektima koji ga tek čekaju.

 

 

Osim u aktuelnoj seriji “Konak kod Hilmije”, s Feđom Isovićem i Elmirom Jukićem ste imali priliku sarađivati i u seriji „Lud, zbunjen, normalan“ (LZN). Njihovi projekti mahom su prepoznatljivi po humoru koji mnogi definiraju kao „bosanski”. Kako Vi doživljavate taj humor?

 

– Gostovao sam u jednoj epizodi LZN, a posebno zadovoljstvo je bilo raditi s nekadašnjom profesoricom, divnom osobom i fantastičnom glumicom Tatjanom Šojić. Što se tiče „bosanskog“ humora, moram priznati da bježim od te vrste etiketiranja. Saglasan sam da smo duhovit narod, ali ne polažemo ekskluzivno pravo na dobar humor. S druge strane, ne bih ni želio da to bude jedino po čemu nas drugi cijene. Ono što rade Feđa i Elmir više govori o tome koliko vješto prepoznaju i razvijaju komičke mehanizme čak i tamo gdje se čini da nema elemenata za komediju. Iza toga stoje veliki rad i iskustvo.

 

Jedan ste od rijetkih domaćih glumaca koji je od početka karijere imao priliku raditi i u domaćoj i u inozemnoj produkciji. Koliko su uspjeh i opstanak glumca danas mogući ako ne učestvuje i u projektima van zemlje?

 

– Naravno da su mogući, jer neki glumci nisu ni željeli ili nisu imali priliku da rade van zemlje, ali kontinuirano ostvaruju sjajne rezultate na domaćoj sceni. Moj put je bio takav da sam nekad značajnije uloge dobijao vani nego ovdje, ali i to se polako mijenja. Opstanak i uspjeh ne zavise samo od toga gdje radimo, iako nam se ponekad čini da je tako. Važnije je to zašto se bavimo tim poslom, koliko smo spremni da radimo na sebi i na kraju kako to radimo. Najbolji primjer za to je austrijski glumac, dvostruki dobitnik Oscara, Christoph Waltz. A, ukoliko mislite na egzistencijalni opstanak, zasad o(p)stajemo.

 

Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU) diplomirali ste s predstavom „Džepovi puni kamenja“, u kojoj ste se bavili temom ostvarivanja holivudskog sna. Za mlade je karakteristično da sanjaju o Hollywoodu i uspjehu izvan domaćih granica, no, da bi takvo što mladi čovjek i ostvario, šta je osim sanjarenja još presudno?

 

– S razlogom sam izabrao tu temu za diplomski rad. Za mlade je karakteristično da maštaju i sanjare, a i sâm sam bio takav. Ono što je uz snove važno jeste da se što prije oprobaju i bace u vatru. To je najbolji način da ostvare svoje „najluđe“ snove, ali i da, što je još važnije, upoznaju sebe i istraže vlastite mogućnosti i talente. Hollywood, inozemna karijera, putovanje na Mars…, sve to mladima zvuči zamamno i opijajuće, ali usuditi se i probati, raditi na tome do iznemoglosti, padati i ustajati i istrajati do kraja znači svome životu dati smisao. Put do nekog Hollywooda je važan, a ne sam Hollywood.

 

Foto: Mario Klein

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.