Intervju

Dino Bajrović: Stvarajmo prilike sami sebi

Mladi glumac Dino Bajrović četvrta je godina Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek gluma. Iako njegovo formalno glumačko obrazovanje još traje, Dino je u svoj CV već sada upisao nekoliko vrlo značajnih projekata.

Da će krenuti stopama svog slavnog oca, glumačkog barda Izudina Bajrovića, Dino nije odmah znao, njegov prvi izbor je bio Arhitektonski fakultet, ali nakon što nije položio prijemni ispit na ovom fakultetu, desila se prijelomnica.

– Vjerovatno se ta želja od malena krila u meni, samo je isplivala tek tada, kada je došao trenutak da upišem fakultet. Predomislio sam se jer sam jednostavno nakon prijemnog ispita shvatio da arhitektura nije ono čime želim da se bavim. Shvatio sam da mi ne može pružiti onu vrstu izazova koju ja želim, dok gluma to može. Jer, koliko god je poznavali, ona uvijek nečim može da nas iznenadi i ima nešto provokativno što može da pruži – kaže Dino na početku razgovora za naš magazin.

Film „Majkino zlato“ Irfana Avdića, u kojem igrate glavnu ulogu, doživio je svoju premijeru, prikazivan je i na mnogim festivalima. Možete li se prisjetiti trenutaka kada je Vaš prvi film ugledao svjetlo dana?

– S velikim nestrpljenjem sam čekao da pogledam film. Prije svega, jer je taj kompletan proces bio jedno predivno iskustvo za mene i mislim da su svi koji su radili na tom projektu u tom trenutku dali svoj maksimum. Upravo zbog takve atmosfere i posvećenosti mislim da je bilo neminovno da na kraju ispadne kvalitetan film.

U filmu „Sin“ rediteljice Ines Tanović igrate 18-godišnjaka koji je usvojen i koji se bori sa svojim unutrašnjim problemima. Na koji način ste doživjeli tu ulogu?

– Bila mi je čast raditi sa svim tim ljudima, jer je to bio moj prvi veliki projekt i na meni je bila velika odgovornost. Rediteljica Ines je sjajna i jasno zna šta želi. Imao sam veliko povjerenje u nju, u njene odluke i mislim da je to vrlo bitno za uspješnu saradnju. Čim sam pročitao scenarij zaljubio sam se, jer sam prepoznao svoj temperament u liku Armana. Trudio sam se da razumijem Armana kao lika i sebi opravdam sve njegove postupke. Doživio sam ulogu na način da sam dužan da iznesem tešku sudbinu jednog momka koji je dobar u suštini, a da sve što radi proizlazi iz nezadovoljstva, frustracije, ali i te divlje tinejdžerske krvi.

Prilikom odrastanja i odlučivanja kojim poslom ćemo se baviti u životu, svi imamo neke uzore. Ko su Vaši uzori kada je riječ o glumi?

– Konkretan uzor nemam i nisam ga prije imao, ali mogu reći da je za mene uzor onaj ko me ne ostavi ravnodušnim dok ga gledam.

U nedavnom intervju za naš magazin, Vaš otac je kazao da Vi ne bježite od savjeta koje Vam on daje. Koliko učite od njega i u životu, a i u poslu?

– Nikad nisam bježao od savjeta niti njegovog niti bilo čijeg drugog, jer to sve gledam kao dobru namjeru kolega i cijenim tuđe mišljenje. A savjeti i kritike su sastavni dio ovog posla. U životu se uvijek trudim učiti i od oca i od majke i vjerovati da sve što mi govore, rade za moje dobro i oni, ustvari, jesu najzaslužniji za ono što sam ja danas.

Foto: Mario Klein

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.