Intervju

Sarah Čerkez: Za mene ne postoji nemoguće

Kampanje, katalozi, revije za brendove “Dolce&Gabbana”, „Wolford“, „Lovable Lingerie“, „LeBourget“, „Armani Prive“, „Francesco Marconi”, „Oryblu“, „Calzedonia“, „Roccobarocco“, „Moschino“, „Caratere“, „La Perla“, „GR1PS“, “Alma Ras”…, photo session za prestižni „Maxim“ katalog na Madagaskaru, te snimanje reklame za satove sa škotskom glumačkom zvijezdom Gerardom Buttlerom, samo su neki od projekata koje je Sarajka Sarah Čerkez ostvarila tokom manekenske karijere. U svijet mode je ušla s 19 godina, voljela je sve sredine u kojima je radila, ali joj je Milano, italijanska prijestolnica mode, i danas omiljena sredina u koju bi voljela češće da se vraća.

Uz osmijeh se Sarah, kćerka poznatog akademskog slikara Seada Čerkeza, sjeti svih modnih angažmana, no, danas je, ipak, fokusirana na druge prioritete. Godine 2015. uplovila je u bračnu luku s dugogodišnjim dečkom, nekadašnjim fudbalerom, a danas vrsnim ugostiteljem, glavnim šefom kuhinje i vlasnikom sarajevskog Street wok bara “Snogu”, Arminom Hadžićem. Par je prošle godine dobio i svoje prvo dijete, kćerkicu Nimru, te porodični dom organizirao u Dubrovniku, gdje su također, nakon Sarajeva otvorili ulični wok bar “Snogu”, u kojem gosti uživaju u azijskim jelima pripremljenim prema vrhunskoj Arminovoj recepturi. Ovih dana porodica je boravila u rodnom Sarajevu, a neposredno prije povratka u Dubrovnik, gdje ih čekaju brojne poslovne obaveze u vezi s njihovim ugostiteljskim poslom, Sarah nas je provela kroz godinu koja je iza nje. Raduje se novim poslovnim izazovima u vezi sa “Snogu”, ispunjena je mlada žena i majka na svim poljima života, pozitivna je i takvu energiju prenosi i na druge.

 Kakvu godinu ostavljate iza sebe?

– Veoma uspješnu, punu izazova, naporne dane dojenja, malo sna, mnogo ljubavi i topline, dobila sam kćerku i to je najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi. Uspješno smo ostvarili projekt “Snogu” u Dubrovniku…

 Koje tri promjene biste voljeli vidjeti u našem društvu u godini koja je pred nama?

– Dragi Djeda Mraze, nisam ti pisala kao dijete, ali kažu nikad nije kasno, pa evo da pokušam: bilo bi divno kada bi uveli zabranu pušenja na javnim mjestima (kafići-restorani), pa da nepušači s bebama i djecom imaju gdje kafu popiti. Još bi divnije bilo kada bi naš lijepi glavni grad bio povezan autoputevima sa susjednim glavnim gradovima, čisto da ne moraš u gepeku pored kolica i kofera nositi i lance u slučaju da zaglaviš negdje oko Jablanice. Također, najhitnije nam treba protuotrov za sve opakiju bolest zvanu “nacionalizam”, kada bismo je iskorijenili, sve bi nam bilo bolje.

 Promjena koju biste voljeli vidjeti na sebi?

– Voljela bih i trebala bih raditi na tome da manje vremena provodim na mobitelu/ipadu/kompjuteru, a više u stvarnom svijetu, trenutku u kojem se nalazim. Biti svjestan momenta, memorizirati detalje, uživati u svakom trenutku sreće koju nam život pruža.

 Već neko vrijeme s porodicom živite na relaciji Sarajevo – Dubrovnik. Kad niste u Bosni, kako liječite nostalgiju za rodnim gradom?

– Od svoje 19-te godine ne živim u Sarajevu, tako da sam tu nostalgiju davno izliječila. U Dubrovniku uživam, grad nije ogroman,  sve mi je blizu, mediteranska klima mi savršeno odgovara, hrana, ljudi, ma baš sve…Trenutno mi najviše fali Milano i veoma sam nostalgična za tim gradom. Kada nisam u Sarajevu, samo mi fale dragi ljudi, roditelji, brat, prijatelji i to je to.

 Iza Vas su mnoge modne uspješnice, osim u Bosni, mnogo ste radili i vani. Koji modni projekt izdvajate kao najznačajniji u karijeri?

– Ne bih mogla nijedan posebno izdvojiti, jer u 10 godina karijere je bilo mnogo toga… Svako iskustvo je pozitivno na svoj način, svako te oblikuje i nešto naučiš.

 Koje mjesto manekenstvo danas zauzima u Vašem životu i prioritetima?

– Pa trenutno skoro posljednje (smijeh), i to je normalno. S godinama i prioriteti se mijenjaju. Ne osjećam potrebu vraćati se starom životu, već naprotiv, sve moje misli i energija su usmjereni na budućnost i nove projetke. Tu i tamo, rijetko, imam neko snimanje ili reviju, ali čim se završi jedva čekam doći kući i skinuti svu šminku i leći.

Kćerkica Nimra ima godinu i tri mjeseca, sad je bez sumnje mamin centar svijeta. U koju roditeljsku zamku se trudite da ne upadnete kad je o njenom odgoju riječ?

– Trudimo se da uživamo u svakom trenutku koji imamo s njom, djeca brzo rastu, i vrijeme leti. Izbjegavam joj davati mobitel i ipad, umjesto toga joj čitam slikovnice i smišljamo kreativne igrice. Ne želim je razmaziti, pa nekada kada plače bez razloga i “tersa”, ne reagujem na prvu, već je učim redu i disciplini, spava se u 20 sati, budi u sedam ujutro, i nisam baš fleksibilna kada je taj ritam u pitanju. Trudim se već sada joj stvoriti zdrave navike, koje će je pratiti kroz život.

 Sa suprugom ste u vrlo uspješnoj ugostiteljskoj priči, nakon Sarajeva otvorili ste Street wok bar “Snogu” i u Dubrovniku. U kom smjeru biste voljeli da se ova priča dalje razvija, planirate li širiti lanac i na druge sredine?

– “Snogu” je zajednički projekt i doslovno nam dođe kao “drugo dijete”. I kad ne radimo, stalno pričamo o poslu, oboje smo veoma ambiciozni i strastveni kada je riječ o biznisu, i živimo i radimo za taj projekt 24/7. Nije uvijek lagano i glatko, ali odgovara našem temperamentu i ne bih mogla zamisliti da radimo drugačije. Naravno da želimo razvijati posao, Dubrovnik je bio prvi, veliki i najteži korak, i nadamo se da će u narednim godinama biti još “Snogu”. Gdje, kada i kako, sudbina će sama da pokaže… Armin je jako talentiran chef i svi to prepoznaju, radi i kuha sa srcem i zbog toga imamo uvijek ponude i prijedloge da otvaramo u novim gradovima.

U vrijeme kad ste se iz Sarajeva selili u Dubrovnik, saznali ste i da čekate prvo dijete, kakav je bio vaš početak u novoj sredini?

– Dubrovnik je grad u kojem sam praktički odrasla, moj deda Rasim Hrapović bio je prvi direktor Hotela „Vis“ na Lapadu u Dubrovniku 1951. godine, nakon odlaska u penziju, kupio je kuću na Lapadu 1980. godine i od tada moja porodica tamo provodi svako ljeto. U Dubrovniku sam prohodala kao curica i tamo provodila svako ljeto do puberteta, kada su tu kuću prodali, tako da je za mene dolazak u Dubrovnik bio kao neki vremeplov u doba kada sam bila najbezbrižnija i sretnija i bilo je veoma emotivno obilaziti ista mjesta gdje sam se kao curica igrala i gdje leže najljepše uspomene. Jako sam sretna da Nimra odrasta tamo.

Sa suprugom Arminom ste praktično odrasli, nakon deset godina veze, 2015. ste se vjenčali. Kojom činjenicom iz vašeg zajedničkog života i ljubavi se najviše ponosite?

– Mnogo se ponosim činjenicom da živimo život bez maski, jer danas je društvo jako licemjerno i većina, pa i bračni partneri, pretvaraju se i prodaju za nešto što nisu. Ponosim se, također, i činjenicom da smo jedno drugom najveća podrška, on meni godinama dok sam živjela i radila kao model, i ja njemu sada kada je osnovao “Snogu” i kada želi graditi franšizu. Naravno, oboje smo najponosniji roditelji male Nimre.

 Je li vaš brak genijalna ljubavna priča?

– I da i ne, imamo poseban odnos, jako dobro se poznajemo i razumijemo, velika smo podrška jedno drugom u poslu i privatnom životu, motiviramo jedno drugo. Nadam se da ćemo do kraja života biti zajedno pa će biti genijalna ljubavna priča.

Kako inače dočekujete praznike, i koliko se tradicija promijenila rođenjem kćerke?

– Iskreno, kako gdje se zadesim, toliko puno sam putovala posljednih godina da mi se malo izgubila želja i osjećaj za praznike. Međutim, sada vidim da se i to promijenilo, jer želim zbog kćerke da tradicionalno obilježavam praznike.

 Je li za Vas čaša do pola puna ili do pola prazna?

– Uvijek puna, veliki sam optimist.

 Jeste li žena od velikih želja?

– Da, jako sam ambiciozna, ponekad i previše, za mene ne postoji nemoguće.

 U 2019. voljeli biste da…?

– Ostvarimo poslovne planove, voljela bih da više radim, Nimra je već velika i može ići u vrtić, i mogla bih se posvetiti više poslu. Voljela bih otputovati na neko egzotično mjesto gdje nikada nisam bila, voljela bih skakati iz aviona.

 Mnogo vodite računa o zdravom načinu života i ishrani, djelujete kao osoba koja dobro zna postaviti prioritete i živjeti život s mnogo kvaliteta. Za šta biste voljeli da imate više vremena?

– Za teretanu i yogu, trenutno ne stižem kako sam navikla i kako bih voljela zbog obaveza prema Nimri.

 Godina u koju biste se rado vratili i zašto?

– Bilo koja godina od moje 19. godine pa nadalje, kada sam otišla iz Sarajeva i radila kao model su najbolje godine do sada.

 

Foto: Mario Klein