Riad Ljutović je bosanskohercegovački pozorišni i televizijski glumac. Završio je baletni studio u klasi Zlatka Mikulića pri Narodnom pozorištu Sarajevo, istovremeno se pojavljujući i kao TV voditelj muzičkih top-lista na SA3. Godine 1992., u vihoru rata, upisuje Akademiju scenskih umjetnosti Sarajevo, koju završava 1997. godine. Tokom školovanja ostvaruje niz uspješnih uloga, a debitirao je u predstavi „Zid“ Kamernog teatra 55. U 20 godina glumačkog rada zapamćen je i po ulogama u serijama „Crna hronika“, „Viza za budućnost“, „Žene sa broja 13“, dok je publika nedavno imala priliku gledati ga u predstavi „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“. No, u posljednje vrijeme Riad je više okupiran režijom nego glumom. Među posljednjim projektima realiziranim pod njegovom rediteljskom palicom bila je predstava “Bosanski lonac”.
– Mislim da nekako to samo po sebi dođe; ako ste kreativni, onda je logično da želite promjenu. U mom slučaju režija je ta koja me u posljednje vrijeme okupira, dosad sam režirao devet predstava, a sve su bile uspješne. Naprosto, to je posao koji sublimira sve moje talente; glumu, koreografiju, ples te crtanje. Režiranje sve navedeno spaja u jedno i ja uživam radeći – kaže Riad, dodajući kako ga raduje činjenica da pozorište ima svoju publiku i da su predstave dupke pune.
Gledati žive glumce i njihove emocije na sceni je neponovljiv osjećaj, koji se ne može porediti ni s jednim medijem. Svoju karijeru počeo je jako mlad i govori da se tada nije pribojavao ničega. U nemogućim uslovima borbe za goli život, umjetnost je bila njegov pokretač i revolt na ono što je ljude okruživalo davne 1992. godine. Nije postojalo ništa, sjeća se, što bi ga moglo zaustaviti u namjeri da postane glumac. Danas ima mnogo iskustva i ističe da zna šta mu je važno na setu i probama, a to je pozitivna energija i obostrano poštivanje kolega. Reditelja Dinu Mustafića izdvaja kao omiljenog kolegu, a od mlađe generacije tu je glumac Armin Omerović.
Koliko je u poslu pravio kompromise, pitamo ga:
– Kao glumac pravim kompromise, ali kao reditelj ne, jer se uvijek ispostavi da sam u pravu, koliko god to arogantno zvučalo, ali upravo moje znanje i svestranost mi omogućavaju da vidim bolje od drugih – iskren je Riad, dodajući da su rad, red, disciplina i požrtvovanost ključ uspjeha u ovom poslu.
– Volim da crtam i jako me zabavlja uređenje interijera. Priroda mi je neiscrpna inspiracija, uživam u svakom dodiru s njom, od cvijeća na balkonu do planine i mora. Volim slušati muziku i šetati gradom, sjesti u auto i odvesti se na mjesta gdje nisam prije bio – kaže Ljutović.
Upoređujući vrijeme svojih mladalačkih dana s vremenom danas, primjećuje da su mlade generacije drugačije, prepuštene drugima, bez volje da išta promijene. Novac jeste važan, ali smatra da u kulturi ne smije samo on biti motiv za rad. Odričući se svoje individualnosti da bi uspjeli, tako se utapaju u kolektivne grupe zbog popularnosti.
Kad je riječ o partnerskom odnosu, otkriva nam koliko je emotivno ispunjen i sretan čovjek.
– Uvijek sam bio vuk samotnjak i kao dijete sam se često igrao sam. Dobro, kažu, usamljenost nije isto što i samoća, ja volim biti sam. Svoje vrijeme koristim i da bih napravio neke nove projekte i zaokupirao svoj kreativni duh. Biti umjetnik, nije isto što i biti neko ko radi u kancelariji. Moj duh traži slobodu i ja sam neuhvatljiv, ne želim biti sputan na bilo koji način. Shvatite sami, kad dobijete koju godinu više, da je tako trebalo da bude i ne trebate zatvarati svoj duh zato što se brinete šta će drugi reći. Živite život punim plućima, i to onako kako vama odgovara, to je moj moto i moj život.
