Izabela Martinović, Splićanka raskošnog glasa, mlađa sestra poznate pjevačice Danijele Martinović, bila je posljednja pjevačica kultne rock grupe „Stijene“, ali onda je poželjela napraviti pauzu u karijeri i tiho se povukla s muzičke scene. Njen život obilježila je muzika, ali i velika borba s rakom s kojim se susrela kao tinejdžerka. Iz ove borbe Izabela je izašla kao pobjednica, te se nenametljivo, ali sigurno vraća na muzičku scenu. Prošle sedmice smo je sreli u Sarajevu, bila je gošća tradicionalnog muzičkog projekta „Kao nekad pred Božić“. Zadnji put je, priča nam, pred sarajevskom publikom bila prije četiri godine.
– Dolazila sam i privatno, dva puta, i moram priznati da Sarajevo zauzima posebno mjesto u mom srcu. Vi kao ljudi, vaš humor i hrana ste mi fantastični. Imam jako lijepe uspomene i grad kao grad mi je prekrasan. Sada mi se desila jedna prava prilika da ponovo dođem ovdje na koncert, u saradnji s mojim bivšim bendom, grupom „Stijene“ koja je napravila pjesmu „Božić u Sarajevu“, i sve se nekako poklopilo. Uvijek se u životu sve poklopi.
Koncert “Kao nekad pred Božić” je i prilika za susret s kolegama, na koji način privatno njegujete kolegijalne odnose i uopće koliko se družite s ljudima iz muzičkog miljea?
– Ne družimo se previše, najviše na ovim grupnim dešavanjima. Nemam baš nekoga iz muzičkog svijeta s kim redovno komuniciram i da smo super prijatelji. Kako sam ja familijarno vezana za muziku, sestri i Graši se uvijek javim, da vidim gdje su i šta su radili, tako da su mi oni najbliži prijatelji iz muzičkog svijeta.
Izabela s porodicom
Nakon duže pauze vratili ste se na muzičku scenu. Je li Vas ikada napustila želja za pjevanjem ili ste jedva čekali da se vratite muzici?
– Zapravo sam prestala samo javno djelovati, nisam bila medijski izložena. Muzika je prisutna u mom životu oduvijek, tako da je bilo nemoguće prestati se baviti muzikom. To je ta neka pauza u životu, svi se nekada zapitamo da li je to taj put, da li je to zaista nešto pravo za mene. Dođemo do nekog zasićenja, u jednom trenutku se previše toga izdogađa na sceni pa kažeš sebi kako nemaš tu šta raditi više. Nije stvar gubitka volje i želje, nekad je potrebno malo stati i pogledati život s druge strane. Međutim, životne prilike su me uvijek vraćale muzici i sad sam sigurna da je to moja sudbina. Muzikom se bavim isključivo iz ljubavi prema njoj, ne iz materijalnih razloga i zbog slave, nego zbog ljubavi. Sada sam spremna za sve.
Čime ste se bavili tokom muzičke pauze? Kako ste ispunjavali svoje vrijeme?
– Od srednjoškolskog obrazovanja, jer nisam išla na fakultet, odmah sam počela pjevati, pitala sam se zašto nisam upisala fakultet, možda sam ipak trebala. Završila sam Srednju ekonomsku školu i onda sam rekla možda bih trebala raditi i to, pa sam se zaposlila u dvije privatne firme (u različito vrijeme) kao administrator, pa malo i kao knjigovođa, radila sam sve što je srodno mom zvanju. U kratko vrijeme sam sve savladala, ali nije to bilo to. Muzika je uvijek prevladavala. Znala sam da će doći vrijeme da joj se vratim.
Radite li na novim projektima?
– Upoznala sam jednu krasnu ekipu iz Rijeke, među kojima je moj sadašnji producent Aleksandar Valenčić. Napravili smo dvije pjesme i poslali ih na Splitski festival, koji dobija najveću medijsku pažnju, te na Šibenski festival. Imali smo pjesme koje su prikladne za oba festivala, a inače priznajem da nisam ljubitelj festivala, ali nije me bilo dugo pa sam htjela negdje da se pojavim. Nakon što su pjesme primljene išli smo na pregovore u izdavačku kuću u Zagrebu, kako bi se projekt razvio. Tako se sve to zakotrljalo i snimili smo spot za pjesmu “Opusti se“, te mi je sve to dalo polet da krenem u medijsku propagandu. Sada je u planu stvaranje benda. Također, u najavi je i duet s Amirom Kazićem Leom. Mnogo se veselim, jer mi je to skroz novo. Trenutno se radi pjesma i sigurno će izaći u januaru. Nas dvoje u duetu smo odlična kombinacija i jedva čekam da je poslušate. Mislim da ću se zbog ove saradnje ponovo vraćati u Sarajevo.
Kakvi su bili Vaši muzički počeci?
– Prvo sam slušala pjesme koje je stariji brat imao u sobi, pjesme od grupa „Deep Purple“, „Pink Floyd“, „Denis & Denis“, „Stijene“, u kojima sam kasnije i pjevala. Sve sam ja to slušala i gledala, nisam nikome govorila da bih htjela pjevati, i onda sam počela pjevati u crkvenom bendu nekoliko godina. Nakon toga su me momci iz tog benda zvali da pjevam s njima na nekim gažama, što sam vrlo rado i učinila. U početku nisam bila zadovoljna pjevanjem i mislila sam da nisam za to, ali radom se sve može postići. Osamdeset posto je rad, a dvadeset posto je talent. Onda sam upoznala postavku grupe „Stijene“, a tada sam već počela raditi na svom glasu. Njima se desilo da im je otišla pjevačica i onda su mene zvali da uletim u bend, i tada je počela moja karijera.
Foto: Armin Durgut
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
