Posljednjih nekoliko sezona, serija „Snaha“ u vrhu je gledanosti kad je riječ o televizijskom sadržaju u našoj zemlji. Publika se s posebnim emocijama vezala za njene likove. Iako nije među dva glavna lika, Neslihan Yeldan, koja igra tetku Senem, vještom glumačkom igrom, našla je put do gledalaca kako u našoj zemlji tako i u rodnoj Turskoj. Senem je otvorena, ne pazi na riječi koje izgovara, te dane provodi izležavajući se na kauču. Sušta suprotnost od Neslihan.
– Kao Senem nekada se činim luda (smijeh). Za razliku od nje ja volim ugoditi sebi, i kako bih rekla razmaziti se. Volim ići u teretanu, volim se šminkati, volim skupu garderobu, i znam kada treba početi pričati i kada se zaustaviti, a svi znamo da Senem to ne zna – kaže Neslihan na početku razgovora za naš magazin.
Javila nam se iz svog istanbulskog doma, obradovana je viješću da „Snaha“ postiže toliku gledanost. Njen dnevni raspored je ispunjen, ali ona uvijek pronalazi kvalitetno vrijeme koje provodi samo sa svojim 11-godišnjim sinom Aslanom.
Odgaja ga sama i ne krije koliko se ponosi činjenicom da su izgradili odnos pun poštovanja i razumijevanja. Sin je već imao priliku ostvariti malu ulogu u „Snahi“.
Neslihan je mlada ušla u svijet glume, imala je 18 godina. Priznaje kako za ovaj posao nije imala podršku porodice, ali da se na kraju uspjela izboriti za svoje snove. Razvedena je i o svom privatnom životu ne govori mnogo, ističući samo kratko kako u njenom životu postoji samo jedan kralj, a to je njen sin.
Kakav odnos imate s glavnim glumcima iz serije Asli Enver i Özcanom Denizom?
– Dobri smo prijatelji i privatno. Volim ih oboje, posebno kada je riječ o snimaju serije i njihovoj profesionalnosti. U privatnom životu oni su divne osobe, a s Asli imam poseban odnos, gdje smo jedna drugoj doslovno life coach (osobe koje se međusobno savjetuju i motiviraju, u vezi s karijerom ili privatnim životom). Njih dvoje su zaista velika imena u Turskoj i čast mi je poznavati ih i sarađivati s njima.
Jeste li ikada posjetili Bosnu i Hercegovinu?
– Nažalost, nisam, što ne znači da neću, i da nisam čula sve najljepše o vašoj zemlji. Trebali biste nekako organizirati moj dolazak (smijeh).
Šta Vas je inspiriralo da postanete glumica?
– Godina pauze između gimnazije i Fakulteta. Iz Istanbula sam, a željela sam studirati na fakultetu u Ankari, međutim, moji roditelji mi to nisu dozvoljavali. Dugo sam im to zamjerala, ali sada sam im zahvalna za to, jer tada vjerovatno ne bih otkrila čari glume i ne bih se danas bavila poslom koji zaista volim. Dakle, u toj godini počela sam se baviti glumom s ciljem da promijenim uobičajene navike, steknem nova prijateljstva, ali ipak, sve to na kraju se pretvorilo u profesiju.