Intervju

Katarina Herceg: Studenti, pronađite stipendije i barem jedan semestar provedite vani

U vremenu kada sve više mladih ljudi želi napustiti BiH i svoj život graditi u nekoj od zapadnih zemalja, pravo je zadovoljstvo upoznati Katarinu Herceg, asistenticu na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru. Ova uspješna mlada žena, iako joj obrazovanje to omogućava, nema želju da napusti rodnu zemlju, te planira da svoj profesionalni put gradi na matičnom fakultetu. No, to svakako ne znači da nije svjesna prednosti koju pojedini inozemni fakulteti imaju, te je odlučila da doktorske studije završi u Francuskoj. Kako ističe, svaki student bi trebao da bar jedan semestar provede na nekom od fakulteta u inozemstvu, a na početku razgovora za magazin „Azra“ otkriva kako pronaći najbolje stipendije.

 

– Od srca preporučujem svima da makar jedan semestar provedu na nekom od sveučilišta. To su nemjerljiva iskustva i uspomene. Definitivno trebaju uzeti u obzir stipendije Vlade Francuske, a web platforma koja svakodnevno objavljuje aktuelne pozive, konkurse i stipendije u BiH zove se „hocu.ba“. Uredi za međunarodne saradnje sveučilišta u BiH su, također, jedna od adresa na koje se možete obratiti – kaže Katarina, koja radi i u Zavodu za javno zdravstvo ZHŽ-a, ali i na Francuskom nacionalnom institutu za zdravlje i medicinska istraživanja (INSERM-a).

 

Radno mjesto u  INSERM-u ste dobili zahvaljujući stipendiji za doktorske studije, koju dodjeljuje Vlada Francuske, dok ćete istraživanje raditi na Univerzitetu Gvajane. Zbog čega ste izabrali da konkurišete baš za ovu stipendiju?

 

– Velika mi je  čast što sam dio ekipe koja je dobila priliku da se usavršava van BiH. Trenutno sam doktorantica druge godine doktorskog studija iz oblasti javnog zdravstva i kliničkog istraživanja. Zašto ova stipendija? Jer je, prema mom mišljenju, definitivno najbolja opcija za studente iz BiH. Za razliku od ostalih država koje nude stipendije, Francuska vam ostavlja mogućnost da radite, živite pa čak i da, zavisno od teme, mnogo toga odradite od kuće. Naglasak je na tome da ne morate duže od šest mjeseci, raspoređenih na tri godine, biti u Francuskoj za vrijeme trajanja doktorske stipendije, dok za vrijeme magisterija studenti provode cijeli ciklus na francuskim sveučilištima. To je država u kojoj boravi više od 300.000 stranih studenata i pri samom je vrhu kada je riječ o nauci. Kada na to dodate prethodno spomenuto, prijava na konkurs je bila logičan slijed.

 

Šta Vaša stipendija podrazumijeva i obuhvata?

 

– Stipendija, prije svega,  obuhvata troškove školarine koja je, moram kazati, znatno niža od školarine na državnim sveučilištima u BiH. Zatim, osigurava troškove prevoza, smještaja, studentskog standarda, zdravstvenog osiguranja… Dobijete čak i priliku da vam Ambasada Francuske finansijski, logistički i na druge načine pomogne prilikom  odlaska na ljetne škole, seminare, kongrese i slično. Ja sam tako ovog ljeta provela sedam dana u ljetnoj školi u Marseilleu, gdje sam upoznala, između ostalih stručnjaka, francusku naučnicu Françoise Barre-Sinoussi, koja je dobila Nobelovu nagradu za otkriće HIV-a. Zaista prilika koju ne dobijate često u životu.

 

Svoje istraživanje ćete raditi na Univerzitetu Gvajane, a riječ je o francuskoj teritoriji smještenoj u Južnoj Americi. Čime Vas je Gvajana, ali i njihov univerzitet, posebno oduševila?

 

– Iako je geografski smještena u Južnoj Americi, kao francuski prekomorski departman zadržava sva prava i obaveze Evropske unije. Na Sveučilištu u Cayenne je mnogo stranih studenata, a najviše onih iz Kanade, Indije i frankofonih država. Koncept doktorata je drugačiji nego u BiH, gdje ste dio sveučilišta, a u Francuskoj ste primarno vezani za neku ustanovu ili institut. Bolnica u kojoj radim za vrijeme doktorata je referentni centar tropske medicine, a dio sam i tima INSERM-a. Tamo se mnogo ulaže u profesionalni razvoj pojedinca, a INSERM ima budžet koji premašuje 900 miliona eura. Bila sam oduševljena time što sam došla na Institut, a  odmah su mi instalirali program za statističku obradu podataka u vrijednosti od 500 eura. Fokusirani su na pojedinca i individualne potrebe, a dostupno vam je sve najbolje na svijetu, počevši od opreme, osoblja, pa do infrastrukture. Vaše je samo da radite.

 

Istraživanje koje ćete vršiti u okviru doktorske disertacije povezano je s BiH. Možete li nam objasniti o čemu je riječ?

 

– Istraživanje se tiče histoplasmoze, gljivičnog oboljenja koje je vezano za HIV i tuberkulozu. Iako se smatra endemičnom bolesti u Americi, globalna je i prisutna čak i u BiH. Problem je u tome što kliničari miješaju histoplasmozu s tuberkulozom i karcinomom pluća, te zbog neadekvatnog liječenja ljudi umiru od bolesti koja se liječi terapijom u trajanju od mjesec do godinu, zavisno od slučaja. Sljedeće godine ćemo u BiH raditi istraživanje s novom opremom koja će biti dopremljena iz Francuske.

 

U kom pravcu biste voljeli da se Vaša karijera, nakon završetka doktorata,  razvija?

 

– Želja mi je da nastavim akademski put na Sveučilištu u Mostaru, ali nemam zacrtane planove. Bitno je samo da se ide naprijed. Doktorat otvara mnoga vrata i veseli me period koji dolazi.

 

Planirate li nakon završetka doktorata svoj profesionalni put nastaviti u nekoj drugoj zemlji, možda Francuskoj?

 

– Već radim na INSERM-u i zaista mi je privilegija biti u takvom okruženju. Nakon doktorata imam veće šanse da nastavim raditi na Institutu i lijepo je imati to kao opciju, ali je ostvarivanje u BiH, također, izazov.

 

Radite kao asistent na Sveučilištu u Mostaru. Starije kolege, profesori, često kažu da je svaka nova generacija studenata sve više površna i sve manje zainteresirana. Šta Vaše iskustvo govori?

 

– Vidim veliku razliku između ambicioznih i znatiželjnih studenata i onih pasivnijih. Posao profesora je da zaintrigira studente, ali je to većinom do pojedinca.

 

Sada kada imate iskustva s obrazovnim sistemom Francuske. Šta vidite kao glavnu prednost, odnosno nedostatak u odnosu na obrazovni sistem BiH?

 

– Prednost Francuske je to što je velika država. Njihova sveučilišta imaju sredstva, inovativnost, reputaciju i nisu statična. Imate dostupne pretraživače naučnih članaka, te literaturu u vidu časopisa i knjiga. Sveučilište u Toulouseu staro je skoro 800 godina, a tome je teško parirati. S druge strane, BiH ima prostor za napredak. Potrebno je slati kadar na edukacije i doktorate vani, kako bi po povratku donijeli i primijenili ono najbolje. Moj stav je da država nedovoljno ulaže  u visoko obrazovanje i da su školarine velike za naše standarde. Ali, treba dati vremena da se procesi odvijaju i vjerujem da će biti bolje.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.