Prošlo je samo šest godina od osnivanja društvene mreže Instagram. Ova mobilna aplikacija postala je omiljena, naročito među mlađim osobama, za objavu fotografija i kratkih videozapisa. Za veliki uspjeh i popularnost Instagrama zaduženi su brojni korisnici, koji se nimalo ne libe pokazati svoj životni stil. U moru profila o modi, beauty trendovima, koji mahom liče jedan na drugi, moguće je naći i one originalnije, te pomalo neobične, koji nas nerijetko zabave i nasmiju. Mladi bh. književnik Hazim Hadžić, trenutno ima jedan od najposjećenijih profila u Regiji. Svojim svakodnevnim objavama na humorističan način prikazuje stanje društva u kojem se nalazimo. Profil “Omerovca”, kako kaže, nastao je sasvim spontano, a ubrzo i glavni likovi Minka, Samed i Omer.
– Lik srednjovječne žene Omerovca nastao je iz šale, neplanski. Prve klipove sam objavljivao na svom privatnom Instagram profilu, da bih kasnije na nagovor prijatelja napravio profil za taj lik. Ona je u svojim svakodnevnim monolozima ili razgovorima s komšinicom Zinetom, spominjala i ostale ukućane: djecu Minku i Sameda te muža Omera. Lik Minke sam uveo prije nepunu godinu i ona je za vrlo kratko vrijeme pobrala velik broj simpatija, te učinila čitav profil još zanimljivijim i smiješnijim. Zahvaljujući njoj, a i njenoj majci, svakodnevno uspijevam nasmijati desetke hiljada ljudi – kaže Hazim za naš magazin.
Dvadesettrogodišnji književnik iz BiH osnovnu školu je završio u rodnoj Kalesiji, a gimnaziju u Tuzli. Trenutno je student na Odsjeku za teatar, film i medijsku nauku na Univerzitetu u Beču. Za sada se, priznaje nam, samo amaterski bavi glumom. Već je napisao četiri knjige, od kojih je jedna i bestseller.
U osnovnoj školi ste napisali prvu knjigu „Pečat na vodi“. Riječ je, zapravo, o zbirci poezije. U čemu ste najviše pronalazili inspiraciju za pisanje pjesama?
– Moja prva knjiga nastala je neplanski. Pišem otkako znam za sebe, predložili su mi da sve pjesme koje sam napisao objedinim u jednoj zbrici. Tako je nastala zbirka
poezije ”Pečat na vodi”. Pjesme su lagane, motivi neiskvareni, naivni, sve o čemu jedan četrnaestogodišnjak može razmišljati, inspiraciju sam pronalazio na različitim mjestima, što potvrđuju raznolike teme o kojima pišem.
Sada, kada pogledate unazad, kolika je razlika između Vaše prve knjige i ove posljednje „Sve dok ne svane“, koliko ste sazreli kao književnik?
– Vjerujem da se ozbiljni književnici rađaju, a tek poslije se nadograđuju i usavršavaju. To zvanje se ne stiče nikakvim odlikovanjima; zato smatram da još imam mnogo toga da naučim i da sam sada krenuo prema vrhuncu vlastitih ostvarenja. Moje prvo djelo je bilo dječačko, lagano, ali u biti i najiskrenije. Sada sam stasao u nekog čija se djela čitaju u jednom dahu i pozivaju na ozbiljne unutrašnje dijaloge. Trudim se ostati iskren i ogoljen pred ljudima koji me čitaju, jer smatram da se tako i najlakše mogu povezati s njima.
Osnovnu i srednju školu ste završili u Kalesiji i Tuzli, odakle odluka da studij nastavite u Beču?
– U Beču živim s bratom blizancem. Nas dvojica smo još u osnovnoj školi razmišljali da studiramo vani i svi putevi su vodili u Beč. Prelijep je grad, pruža brojne mogućnosti mladim ljudima, što je bilo presudno da nastavimo sa životom ovdje.
Koliko Vam u Beču nedostaje rodni kraj?
– Faza nedostajanja i nostalgije je bila prisutna na početku; prvi put se odvojiti od sredine u kojoj si odrastao bio je veliki korak, ali kada prebrodite sve te prepreke, vrlo brzo se naviknite na sve beneficije jednog ovakvog grada i shvatite da možete imati dva doma, zašto da ne? Rodni kraj često posjećujem, tako da ljubav prema obje strane ne jenjava.
Vratimo se Omerovci. Kako se jedan književnik našao u ulozi Minke?
– Nije uopće bilo nezahvalno, jer kako pišem romane, stvaram i likove. Od malena sam vezan za film, glumu i teatar, tako da utjeloviti svoj lik nije nimalo teško. Štaviše, zabavno je i pruža mi mnogo oduška jer se nakratko odmorim kada sam u Minkinoj glavi (smijeh).
Opis Instagram profila Omerovca glasi: „Narod više voli tuđe zlo nego svoje dobro”, u kojoj mjeri lično vjerujete da je naš mentalitet takav?
– Ne, ne mislim da je narod takav, to misli Omerovca. Ona je puna predrasuda, steterotipa, ali je, zapravo, topla i mila žena koju je teško ne voljeti.
Da li Vam je današnje stanje u društvu poslužilo kao inspiracija za Minku?
– Minka i jeste iz društva. Ona je slika onoga što mi danas susrećemo na ulici, fakultetu, kafiću i slično. Kroz sav njen humor ogledaju se društvene prilike koje se na taj način mogu i popravljati. Vjerujem da, kada se neko prepozna u Minkinom
pretjerivanju, kada je riječ o hrani ili ljubomorisanju, da kaže sam sebi: „Jesam li ja doista ovakav ili ovakva“. Ako se stvarno to zapita, svoj dio posla sam odradio.
Često Vaši videi sadrže opise (kritike) današnjih djevojaka i njihovih postupaka, od šminkanja, prijateljskih odnosa, do veza, zašto se ne šalite na račun muškaraca?
– Oni koji me pažljivo prate znaju najiskrenije namjere Minke i ekipe, te da zaista važi ona parola koja također stoji u opisu profila: „Cilj je da nasmijavamo, ne da ismijavamo“. Minka ne proziva nikoga, ne bavi se politikom, estradom, osobama iz javnog života. Minka i Omerovca se bave narodom, dakle i ženama i muškarcima. Nekoliko puta sam indirektno provukao i muški rod kroz ova videa, a vjerujem da se često i poneki muškarac pronađe u nekoj Minkinoj avanturi. Jednostavno smatram da mi Minkina pojava, njen piskutavi glas i čarape na ušima koje predstavljaju kike, bolje posluže da se izrazim i nešto pokažem.
Čemu se ljudi od Minkinih dogodovština najviše smiju?
– Ljudima je najsmješnije kada Minka priča o vožnji, hrani, neuspjelim ljubavnim vezama, o ispitima. Ali, ne forsiram nijednu temu koja se pokaže uspješnom već radim intuitivno i snimam kada se osjećam raspoloženim za to i kada vjerujem da će to nešto što mi je palo na pamet biti smiješno.
Imate brata, možemo li i njega očekivati u Vašim videima?
– Da, imam brata blizanca, također studenta u Beču. On se nikada nije likom pojavljivao u videima, jer, pokušali smo i nije uspjelo (smijeh), ali pomogao mi je nekoliko puta snimiti nešto, tako što je ”posudio” svoj glas.
Koliko ste bliski s bratom?
– Zajedno smo došli na svijet, pet minuta razlike je među nama, ja sam stariji blizanac, i već dvadeset tri godine putujemo zajedno, nerazdvojni smo, i jako bliski. Kada sam slomio lijevu ruku u srednjoj školi, on bi na istom mjestu osjećao bol i slične stvari. Osim njega, imam i dvije starije sestre.
Kako Vaša porodica reagira kada snimate scene za Minku?
– U početku niko nije bio siguran u uspjeh Omerovce, odnosno Minke, pa ni ja sam. Mama mi je govorila da se ostavim toga, jer sam ozbiljan momak. Danas se roditelji, ako sjede u nekom restoranu i čuju da neko u njihovoj blizini gleda Minku, jave i kažu: „To je naš sin!“.
Ko Vam je najveći kritičar?
– Iskreno, nisam nikada razmišljao o tome. Kritiku uvažim ako dolazi od osobe koja ima iskustva u vezi s onim što radim. Roditelji savjetuju, brat predlaže, a krajnja odluka je moja, ali onaj najiskreniji sud donosi raja koja me gleda.
Koji su Vam naredni planovi? Gdje se vidite za deset godina?
– Završit’ više ovaj fakultet i gledat’ da se oženim, jer ne ide ovo više ovako (smijeh). Ne, šalu na stranu, mnogo sam ciljeva postavio sebi za naredni period, a prioritet je svakako obrazovanje. Osim toga, jedna knjiga mi je u glavi i čeka da se ispiše, a tv-projekt koji se već uveliko priprema trebao bi uskoro da počne sa snimanjem. Svi planovi su otprilike vezani za ono što sad radim, ali ne držim se toliko grčevito uz planove, jer volim kada me život iznenadi nečim još boljim. Za deset godina ćete gledati moje filmove u kinima, dok će moje knjige putovati svijetom.
Humor u porodici je nasljedan
Hazim ističe da je humor u njegovoj porodici nasljedan i specifičan.
– Ispast ću možda neskroman ako ovo kažem, ali u porodici imam mnogo humorista, počevši od oca, brata, najbližih rođaka. Kada rastete u takvom okruženju, ne možete ostati imuni da nešto od toga i ne naslijedite. Vjerujem da imam neku specifičnu vrstu humora, što najbolje pamte moji prijatelji iz srednje škole, a sada sam našao način kako da to sve fino upakujem i plasiram široj javnosti. Kvalitet humora danas na tv-u i internetu, kao vodećim medijima je jako upitan, ali samo vrijeme pokazuje koliko je šta zaista vrijedno.
Foto: Ersel Gul