Intervju

Damir Kustura: Nastojim unijeti malo radosti u naše živote

Za bh. glumca Damira Kusturu se slobodno može reći da je jedan od omiljenih među djecom i pripadnicima mlađe generacije. Tome je, uz njegov humor i harizmu kojom zrači, doprinio  i angažman u Pozorištu mladih Sarajevo, ali i rad s djecom u okviru Multimedijalnog projekta sarajevske Općine Centar. Uz skoro svakodnevno spremanje i igranje predstava u matičnom teatru, Damir je nedavno ostvario i saradnju s kolegama iz Narodnog pozorišta Sarajevo na predstavi „Gazi Husrev-beže“, a sve češća su i njegova glumačka iskustva pred kamerama. Tako je nedavno snimio tri epizode serije „Konak kod Hilmije“. Koliko vrijedno radi, najbolje potvrđuje izjavom da jedva čeka januar da se odmori. Njegovu pauzu između proba iskoristili smo za razgovor o, prije svega, glumi kojoj je nesebično posvetio svoj život.

– Akademiju sam upisao i završio da bih se bavio pozorištem. Hvala Bogu, uspio sam u tome da svake godine imam barem jednu ili dvije nove predstave. Mnogo igram i u toj oblasti nemam nekih specijalnih želja, jer mi sve dolazi svojim tokom. Ovog ljeta sam imao nekoliko snimanja, među kojima i „Konak kod Hilmije“, koja su mi jako zanimljiva. Tu nemam neko veliko iskustvo, ali me počinje zanimati. Najdraže mi je kada ostvarim neku dobru ulogu u komediji pa ljude malo razveselim. Nastojim da unesem malo radosti u ove naše živote – kaže Damir na početku razgovora.

U svom glumačkom opusu ste najviše angažirani u projektima koji su namijenjeni djeci. Je li teže zainteresirati djecu u odnosu na odrasle?

– Meni kao glumcu nije. Za ovih deset, skoro 11 godina godina, koliko radim u Pozorištu mladih, stekao sam iskustvo s djecom, te pratim njihove reakcije i pokušavam da doprem do suštine onoga što oni žele, vole i očekuju od glumaca i predstave. Zadovoljstvo mi je raditi s djecom.

Čemu Vas je rad s djecom i mladima  naučio?

– Uči me da uvijek budem svjež, a ta svježina dolazi iz njihovog odnosa i potrebe da se bave pozorištem i da budu publika. Tjeraju me da uvijek budem u pozitivnoj energiji i svježini glumačke igre, a to je najbitnije.

Koliko su mladi zainteresirani za glumu i pozorište?

– Dosta mladih se zanima za glumu i teatar, s tim što je to uglavnom na nivou hobija. To je i zasluga i krivica roditelja koji znaju da u kulturi ima jako malo novca, pa djecu usmjeravaju na ekonomiju, pravo i slično. Tako da mladi glumu ozbiljno shvataju, ali kao hobi. Ipak, ima i onih hrabrih koji odluče da se bave njom. Recimo Saša Krmpotić  je dečko koji je u trećem srednje došao kod mene na radionicu, odlučio je upisati Akademiju i završio je, te smo zajedno igrali u predstavi „Tom Sawyer“. Bio je sjajan.

Vi ste neko ko iz prve ruke zna situaciju u kulturi. Šta je ono što mladima savjetujete kada je o izboru glume kao profesije riječ?

– Kažem im da idu iz Bosne (smijeh). Šalim se, naravno. Vijesti koje slušam me umaraju i najradije bih djeci rekao da idu odavde. No, s druge strane, ako će imati mnogo novca, a raditi nešto što ne vole, onda će taj novac trošiti na oporavak od posla. Ovaj posao mogu raditi 24 sata i naravno da ću se žaliti, ali drugi posao ne znam niti želim da radim. Gluma je posao koji me u potpunosti ispunjava i mislim da sam zbog toga, čak i kada sam umoran, sretan i zadovoljan. Tako da im savjetujem da biraju ono što vole, bilo da je riječ o glumi ili nekom drugom poslu.

Foto: Aldina Zaimović

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.