Intervju

Sonia Trošt: Sarajevo mi je najomiljenije mjesto na cijelom svijetu

 

Sonia Trošt uspješna je slovenska likovna umjetnica i diplomirana arhitektica. U sve što radi ulaže veliku ljubav i strast, što se naročito može vidjeti u njenim mandale radovima. Izlagala je u mnogim gradovima i sredinama, a ne krije da joj je velika želja da jednu izložbu upriliči i u Sarajevu. Velika je ljubav koju ova svestrana Slovenka osjeća prema našoj zemlji i našem glavnom gradu. Sonia je i bivša novinarka koja je s RTV Slovenija prvi put posjetila Sarajevo u poslijeratnom periodu. Proputovala je mnoge zemlje svijeta, specijalizirala područje eko umjetnosti i arhitekture u Švicarskoj, Velikoj Britaniji, te dalekoj Indiji, ali glavni grad BiH, kaže, i danas smatra najomiljenijim mjestom na cijelom svijetu. Osim što je zbog posla kojim se bavi, opčinjena nekim zgradama i objektima, najviše se, priznaje nam, vezala za ovdašnje ljude.

– Prijatelji iz Sarajeva me zovu da napravim jednu izložbu i u BiH, ali prvo trebam dobiti zvanični poziv za takvo nešto. Sjećam se kada sam prvi put došla u Sarajevo, to je bilo s mojom TV ekipom i snimala sam arhitekturu grada. Tim prilogom htjela sam utjecati na našu javnost da vas podrži u teškim vremenima. Najljepše uspomene koje nosim su one s dragim sarajevskim prijateljima. Moram spomenuti Emira Heću, koji se preselio u London, a bez kojeg će mi nešto faliti kada dođem u Sarajevo. Tako da na otvaranju moje izložbe on apsolutno mora biti prisutan – kaže Sonia.

Kako izgleda proces stvaranja mandale?

 – Slikanje mandale je doživljavanje bezgraničnosti i harmonije života. U mandali sve počinje iz nulte tačke i putuje u koncentričnim linijama u izvanzemaljsku orbitu i obrnuto. Mandala se može slikati različitim tehnikama i bojama, a mogu se upotrebljavati i sve vrste materijala. To je specifična forma koja u vama probudi mir, radost i harmoniju. Moje slikanje se svodi na geometriju i pokušavam art mandalu postaviti u perspektivu, tačnije pokušavam prikazati unutar mandale 3D efekt. Na platno postavljam različite kristale, kamenčiće, drobljeno staklo, srebrene i zlatne prahove, ali i pijesak. Orginalna tehnika crtanja mandale je po budističkom principu posipanje pijeska po podlozi, a crtaju je obično njeni monasi i tako prikazuju određeni aspekt života. Za sam kraj je molitvom prosipaju u rijeku, jer sve u životu ima svoj ciklus, kao i kolo života.

 

 

Koliko ljudi znaju i posjećuju takve vrste izložbe?

 – Zahvalna sam što moje izložbe i projekte posjećuje veliki broj ljudi, kako u Sloveniji tako i u inozemstvu. U projektu nazvanom „Art Sound mandala“ učestvujem s italijanskim vokalistom vrhunske klase, Alessandrom Imelijem. Izložbe povezujemo s koncertima ART SOUND mandale, na kojima Alessandro u pratnji gongova i dugih instrumenata pjeva i svojim glasom predstavlja sve ono što je oslikano u mandali. Srećko Blas, bivši član benda „Sestre“, prati nas plesom, a na nekoliko izložbi je prisustvovala i Tereza Kesovija.

Koji Vam je bio najznačajniji projekt na kojem ste radili?

 – Za svaki projekt kažem da je kao moje dijete, tako da ne bi bilo pravedno da izdvojim samo jedan. Svaki projekt koji sam radila bio je u sklopu arhitektonskog biroa „Ekolife“, koji se bavi uređenjem unutrašnjih prostora, projektovanja kuća, vila, blokova i apartmanskih naselja. Radimo i u Sloveniji i u inozemstvu. Na Phuketu se realizovao jedan moj lijepi Feng Shui projekt.

Koliko je moguće i na koji način se može uskladiti arhitektura, mislimo na novogradnju i prirodu?

 – To je, naravno, moguće, jer sve u prirodi je savršeno usklađeno i perfektno funkcioniše. Samo mi ljudi možemo ovako savršen sklad uništiti ili nadograditi. Naši djedovi su znali osnovne principe eko gradnje, tako da je prostor bio harmoniziran s okolinom. Danas arhitekti slabije poznaju te principe, položaj sunca, utjecaje vjetra, vode na samu zgradu.

Koliko su za uređenje i izgradnju doma prema Feng Shui principima zaintresirani danas Slovenci?

 – Feng Shui je drevna kineska metoda usklađenog uređenja stana. Feng znači vjetar, a Shui predstavlja vodu. U biti izvor Feng Shuia je stara Vastu Shastra, (tradicionalni hinduistički sistem gradnje), koja se spominje još u vedskim spisima od prije 3.000 godina pr.n.e. Pravi Feng Shui prostor nije nikakva vradžbina, to je strana riječ, koju nismo poznavali, ali smo u biti našu staru arhitekturu radili po tim principima. Feng Shui nam pomaže stvoriti ravnotežu u uređenju doma, pomoću elemenata prirode: drva, metala, vode, vatre, zemlje, a kad uđemo u dublje sfere Feng Shuia, onda je tu cijela znanost. Moram priznati da je sada u Sloveniji postalo moderno imati stan uređen po ovim principima i da je više interesovanja nego što ih Feng Shui arhitekti mogu pratiti.

Da li ste svoj dom uredili po Feng Shui principima?

 – Naravno, za mene je bio izazov urediti ga tako, zapravo, prva kuća u Sloveniji koja je na ovaj način izgrađena je moja. Osnovni materijali za gradnju koje sam koristila su glina i kamen, jer su prirodni materijali s područja na kojem živimo.

Mnogi smatraju da izgradnja životnog prostora prema tim principima iziskuje mnogo novca, više nego uobičajena gradnja.

 – Ne, upravo suprotno. Prirodni materili, kuća u skladu s prostorom gdje živimo, donosi mnogo manje umjetnih tvari, te štedi naše vrijeme za cijeli proces izgradnje. Pogledajte koliko samo vremena potrošite, ukoliko proizvodite umjetne materijale i mase, a povrh svega još i zagađujete okolicu.

Kako opisujete arhitekturu Sloveniji, BiH, Hrvatskoj, Srbiji…, općenito na našim prostorima?

– Kad je o eko gradnji riječ, Slovenci su napredniji. A sve naše države trebale bi iskoristiti veći potencijal prirodnog bogatstva, kao što su drvo, glina i kamen. To su osnovni materijali, koji u prostor donose  ambijentalnu atmosferu i zdraviji su za življenje.

 

 

 

Novinarstvo mi ne nedostaje

– Prošlo je mnogo od vremena kad sam se bavila novinarstvom. Na RTV Slovenia vodila sam Art Akt i snimala dokumentarne filmove o umjetnosti i eko arhitekturi. Mnogo je tema u svijetu koje se trebaju istaknuti, a ja se nisam željela baviti trač temama. Željela sam više priča o pozitivnim ljudima, koji se bave pozitivnim stvarima, te tako pomažu u dobu bezgraničnog materijalizma i robotizma. Samo oni nam omogućavaju bolju budućnost. Novinarstvo kakvo je danas mi ne nedostaje, jer imam mnogo drugih obaveza. Posvećena sam porodici i sinu Raimaju, a tu su i projekti na kojima radim – govori ona.