Intervju

Milan Lane Gutović: Mladi su unesrećeni našim postupcima

U sarajevskom Kamernom teatru 55 prošle sedmice su svi ljubitelji pozorišta imali priliku uživati u kabaretskoj predstavi „Obično veče“, u kojoj legendarni glumac Milan Lane Gutović na humorističan način komentira aktuelna politička dešavanja, žene i ljubavne probleme. Dolazak u Sarajevo iskoristili smo i za razgovor za magazin „Azra“, u kojem Gutović otvoreno i uz neskrivenu dozu sarkazma komentira društvene prilike danas, definira celebrity kulturu, te pojašnjava na koji način bi volio da ga ljudi, jednog dana kad se svjetla pozornice ugase, naročito pamte.

Prošlo je više od 35 godina od prvog dijela filma „Tesna koža“ u kojem ste dali svojevrstan pečat Srećku Šojiću. To je lik kojeg je još tada Sinića Pavić opisao kao paradigmu našeg vremena, čovjeka koji nema nijednu pozitivnu osobinu u životu, a ni u poslu. Kako bi Srećko Šojić „plivao“ u ovim današnjim vodama?

– Ovaj lik je utemeljio Milenko Vučetić u drami „Barabe“, a kasnije je ovaj tip osobe dobijao razna imena, dok je u posljednje vrijeme živio kao Šojić, ali uvijek kao bitanga i baraba. Dok je bio karikatura, mjesto mu je bilo u filmskoj komediji, ali sada, kada su nam države karikature, a komedija je postala naš život, ovaj lik postaje realno prisutan u tragedijama koje se često izvode na mjestima koje nazivamo skupštinama.

Prošle godine ste obilježili pola vijeka u glumačkom poslu. Svaki misleći čovjek bi se trebao truditi da ostavi neki dobar trag u vremenu kroz koje je prošao. Kada se osvrnete iza sebe i pogledate trag koji ste kao glumac ostavili, čime se naročito ponosite?

– Nisam obilježavao nijedan datum koji se ticao mene lično. Razlog je jednostavan; moje datume obilježite vi ako vam nešto znače, jer ako nemaju značaja vama, nemaju ni meni. Ako se čime mogu ponositi, onda je to trajanje.

Pripadate generaciji umjetnika koji su kompletno biće strastveno davali poslu i živjeli posao kojim se bave. No, danas je vrijeme drugačije i u mnogim profesijama je sve više onih koji posao „odrađuju“. S koliko strasti danas izlazite na daske koje život znače i pred kameru, je li Vas gluma ikada umorila?

– Gluma je zanimanje koje može da umara umjetnika, što je oprostivo, ali umije da umori i publiku, što je manje oprostivo. Da sam publiku često umarao, Vi biste ova pitanja postavljali nekom drugom glumcu. Moje trajanje nema veze sa strašću ili „odrađivanjem“. Tepajući sebi smatram da sam sa strastima često bio racionalan, jer je gluma zanimanje koje može da se radi i strasno i nestrasno. Da sam bio građevinski radnik, ne bih mogao nestrasno, a ni strasno da nosim grede i džakove.

Šta je, uz talent, važno da bi neko izrastao u dobrog glumca?

– Kada se na život i karijeru gleda iz ugla u kojem se pamti početak, a vidi kraj, ispadne da su okolnosti krive za tvoju sreću i nesreću. Da bi o sebi mislio da si dobar glumac, osim tebe tako treba da misli i publika. Rekao bih da je ovo zadnje, možda, važnije od onog prvog.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.