Intervju

Popularna Dara iz Boljeg života za Azru: Bilo bi lijepo da smo suprug i ja imali djecu

Srbijansku glumicu Goricu Popović, uprkos brojnim ulogama, u njenoj 40 godina dugoj karijeri, publika najprije prepoznaje kao sekretaricu Daru iz i danas popularne serije „Bolji život“. Ona je i dalje jedna od najtraženijih i najangažiranijih regionalnih glumica, trenutno  radi na rediteljskom projetku glumice Jelene Veljače, seriji „Pogrešan čovjek“. Uz to igra i u redovnim predstavama u matičnom „Atelje 212“, a nedavno je završila i sa snimanjem mini serije „Delirium tremens“ u režiji Gorana Markovića.

– Za umjetnika je, prije svega, važno da traje, te da ide iz posla u posao, jer je to njegov život. Nemamo uvijek priliku da saznamo šta publika misli o našem radu, ali naše je da radimo, a kada stigne povratna energija, to prija i potvrđuje da ne radimo uzalud – kaže Gorica na početku razgovora za magazin „Azra“.

Seriju „Bolji život“ publika i nakon 30 godina gleda s velikim interesovanjem. Čime naročito objašnjavate njenu dugovjećnost?

– Kada smo počinjali sa snimanjem serije „Bolji život“, nismo ni sanjali koliko će uspjeha imati. Bili smo zatečeni popularnošću koju je dobila kada je sve krenulo. Zašto je ona i danas gledana? Čini mi se zato što je istinita. To su istiniti ljudi koji probleme prevazilaze na ljudski način. Tu nema velikih podvala, laži i sebičluka, ali ima topline i ljudskosti. Toga je danas sve manje.

Kako vidite poziciju umjetnika danas?

– Danas je umjetnost zapostavljena, te često izgleda kao da je nepoželjna i nepotrebna. I to je tužno, jer je davno rečeno: „Ljepota će spasiti svijet“. Kultura ne smije da bude posljednja stvar u ustrojstvu države, jer je ona temelj društva, te podiže i čuva sve što je dobro kod jednog naroda.

Čime se najviše ponosite u svojoj karijeri?

– Ponosim se trajanjem, brojnim ulogama tokom 40 godina karijere te svojim prijateljima i partnerima, koji tolike godina sa mnom dijele glumački hljeb.

Često možemo čuti: „Gluma je hljeb sa sedam kora“. Jeste li Vi ikada svoj posao na takav način doživljavali?

– Mnogima glumački poziv izgleda kao nešto lako, glamurozno i zabavno, a naravno da nije tako. To je, prije svega, zanat koji se izučava dugo i temeljno, a zatim je i posao, gdje je osoba instrument, jer su tijelo, glas i emocije nešto što se daje publici. Čak i onda kada si indisponiran, neraspoložen ili bolestan ti izlaziš pred publiku i daješ se bez ostatka. Zato je teško i mora se ostati „zdrave glave“. Nije gluma crveni tepih i svjetla reflektora, nego nešto mnogo ozbiljnije i zahtjevnije. I nisi u glumi uvijek uspješan.

Vaše uloge i glumački status koji uživate su Vam, sigurno, omogućili da danas birate uloge. No, jeste li u karijeri ikada pristajali na kompromise?

– Zbog toga što volim mnogo stvari u životu nikada nisam pravila kompromise, niti prihvatala da radim nešto što mi se ne dopada. Čovjek mora da sluša sebe i svoju dušu, kako bi bio sretan i spokojan.

Je li uvijek samo gluma bila prostor u kojem ste se osjećali sretno i ispunjeno do kraja?

– Za mene gluma nije jedino čime mogu da se bavim, jer život pruža toliko divnih mogućnosti. Rođena sam u slikarskoj porodici, te volim da se izražavam i likovno. Imala sam mnogo izložbi, a bavim se pačvorkom, vezom i slikanjem na drvetu. Nedavno sam u Torontu imala uspješnu izložbu, kojoj sam se radovala jednako koliko i uspješnom izvođenju predstave „Moja ti“.

Foto: Story.rs

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.