Intervju

Željko Joksimović: Supruga me beskrajno inspiriše

Željko Joksimović za bh. publiku priprema novi spektakl. U Zeničkoj areni će 17. novembra održati veliki koncert. Popularni kantautor se raduje novom susretu s ovdašnjom publikom, naša zemlja za njega je poznat i domaći teren, zbog čega cjelokupan tim vodi računa da se savršeno urede i najsitniji detalji.

– Volim nastupe u BiH. Uvijek sam imao divne koncertne turneje i to zadovoljstvo da publika prihvati ono što radim te da zajedno postignemo veliki uspjeh, kakav je, naprimjer, bio plasman pjesme „Lejla“ na Evroviziji. Ta namjera da uradim nešto što će ostaviti dubok trag u muzičkoj istoriji BiH je nešto što je bh. publiku i mene još dublje povezalo. Radujem se što ću sada imati priliku u Zenici da se podsjetim kako je to divno stajati na bini pred toliko ljudi koji vole moju muziku i pjesme – kaže Željko.

Većina pjevača njeguje određene rituale prije koncerta; Čola naprimjer, o čemu nam je pričao u ranijem intervjuu, prije koncerta popije viski, Brena voli popiti slatku kafu i zapaliti blagu cigaretu, imate li Vi neke prije izlaska na scenu?

– Važno mi je s kim sam neposredno prije koncerta. Volim kad je supruga tu, zato što s njom provedem posljednje trenutke i nekako taj momenat kada me ona prati na binu ima neku posebnu vrijednost. Volim nekada i sam da popijem čašu viskija prije nego što izađem na binu, ali važnije od toga mi je da se dobro osjećam, da se šalimo u backstageu, da sam siguran da smo sve pripremili kako treba. I te posljednje trenutke koristim za provjeru svih detalja, jer sam perfekcionist i svi detalji su mi zaista važni.

  

Svako vrijeme ima svoje zvijezde. U ovom je, izgleda, dovoljno objaviti jednu pjesmu da bi se to definiralo kao „veliki“ uspjeh i proglasio status „zvijezde“. Kako je Vama nakon svih uspjeha pošlo za rukom da svoj ego držite pod razumnom kontrolom?

– Nije lako umiriti ego nikome ko radi posao i stvara neki proizvod koji nakon toga ljudi komentarišu, prihvataju ili odbijaju, vole ili ne vole. Dugo sam se bavio time da probam da razdvojim utiske o mojoj muzici sa mnom lično, jer ona meni pripada i jeste dio mene apsolutno, ali to što se nekome ne svidi moja pjesma ne znači da mu se ne sviđam ja kao osoba, a to povezujemo. I upravo je to možda najveća stvar kad je riječ o kontoroli ega, a s druge strane, mislim da ego umnogome utječe na jednu opštu sigurnost čovjeka, da li si ostvario sve ono što si želio i da li si zadovoljan onim što si i ko si, a kada si zadovoljan, onda je ego potpuno pod ključem.

Dopuštate li sebi ikada da Vas slava ponese i u kom smislu?

– Slavu doživljavam na veoma čudan način, jer ne primjećujem tu okolnost, nisam naučio da ona u mom životu bilo šta mijenja, kontroliše, određuje. Možda sam više smetnji imao kao javna ličnost kada je to ometalo neke moje privatne stvari, nego što mi je ona suštinski nešto donijela. Dosta sam introvertna osoba privatno i ne volim da privlačim pažnju nigdje osim na sceni i ako je to dio mog karaktera, onda je dosta nezgodno. Kada uđem u restoran, a svi me gledaju i proučavaju: šta ću naručiti, kako sam se obukao, da li sam supruzi privukao stolicu, i slično. Tako da se trudim da o tome ne razmišljam. Naučio sam da živim svoj život, za sebe sam ja jedna obična ličnost i ako to stavite u neke okvire razumnog i normalnog, koji prati svaki posao, ne razmišljate o slavi i ona za vas nije nikakva stvarnost.

Legendarni reditelj Goran Marković je, pričajući o umjetnosti kojom se bavi, kazao: “Filmovi se ne mogu iskoristiti za bilo šta praktično, oni nisu za dnevnu upotrebu. Njima ne možete faktički promijeniti bilo šta. Osim ljudske duše”. Na kakvom stajalištu ste Vi kad je riječ o muzici?

– Na istom takvom. Muzika služi da ti nahrani dušu, da te ispuni toplinom, da te oslobodi nekakvih emocija koje imaš u sebi. Da li je ona promijenila svet – nije, ali da li ga je učinila boljim – apsolutno jeste.

Što biste u svom životu i karijeri promijenili da možete?

– Možda bih samo bio spremniji za internacionalnu karijeru, možda bih više vremena provodio u nekom autorskom radu s nekim ljudima u nekim neočekivanim žanrovima. Ali, polako se trudim da sve za šta nekada nisam bio spreman sada realizujem i zato se posebno ponosim projektom „Dva sveta“ s „Big bendom“ i pjesmama koje su u sving fazonu. Taj projekt sam uradio vjerujući da je to neka nova etapa za mene i da će me izlazak iz zone komfora u neku drugu zonu ohrabriti da počnem da radim stvari za koje sam možda tek sada zaista spreman. Tako da sve ono što sam želio da uradim, a nisam – sada polako ostvarujem.

Jeste li uvijek bili zadovoljni sobom i odlukama koje ste donosili? Kajate li se i zbog jedne?

– Ne kajem se apsolutno ni zbog jedne odluke, prosto život neke stvari uredi i ja sam tu gdje jesam, zahvaljujući svim tim okolnostima, ali i greškama i nekim pravim najboljim odlukama. Nijedna od grešaka nije dramatično utjecala na to da doživim neki veliki pad, a i da jeste, i tada bih joj pristupio na način da je to neka moja lekcija i da tada za to nisam bio spreman, jer mislim da se velike greške dešavaju samo onda kada stvarno nije vrijeme za neke stvari i moraš da dobiješ sitnu opomenu. Tako da sam veoma spokojan, jer mislim da je sve bilo kako treba i zahvalan sam na tom putu koji sam prošao, jer me on doveo ovdje gdje sam sad.

Imate skladan i harmoničan brak, bez skandala. Kolika Vam je supruga Jovana podrška u poslu?

– Supruga mi je velika podrška, razumije javni posao i javni život. Razumije mene kao muzičara i umjetnika, hrabri me i bodri i daje mi jednu ogromnu slobodu zbog koje mogu da stvaram bez ikakvih prepreka. Inspiriše me i beskrajno sam zbog toga sretan i zahvalan.

Nedavno ste proslavili prvi rođendan svojih kćerki Srne i Ane, koliko se Vaš život promijenio njihovim rođenjem?

– Promijenio se nabolje, imam malo manje sna i nebrojano mnogo pluseva koje su nam Ana i Srna donijele i vjerujte mi da je pravo bogatstvo biti otac četvero djece.

Kako usklađujete obaveze, da li Vaša porodica ikada trpi zbog Vašeg posla?

– Usklađujem tako što u svakom danu znam kad sam muzičar, a kada sam suprug i otac i nijednu od svojih uloga ne zanemarujem, svakoj se posvećujem. Naravno da svaki roditelj razumije šta su prioriteti i za mene su moja djeca na prvom mjestu apsolutno, ali isto tako, da bih se do kraja osjećao ispunjeno, moram da radim ono što volim, a to je da stvaram, jer to me čini živim. Muzika i ja smo praktično ista osoba.

Intervju, za STORY 7/5/2015

Šta ste supruga Jovana i Vi učinili da sin Kosta ne bude ljubomoran na sestre?

– Kosta je od početka uključen u odrastanje svojih sestara, veoma je razuman i shvata koliko nam je potrebna njegova pomoć. Nema tu nikakvog rivaliteta, on se nekada ponaša kao stariji brat, a nekad kao tata bebama, jer traži disciplinu od njih i uči ih nekim stvarima koje su u tom trenutnu veoma važne za njega, tako da nema ljubomore i zbog toga sam jako sretan.

Svirate 14 instrumenata, najstarija kćerka Mina je krenula Vašim stopama, koliko ona sluša Vaše savjete i u kojoj mjeri ćete troje mlađe djece usmjeravati u muzičkom pravcu?

– Duboko vjerujem da je suština formiranja uspješne i stabilne ličnosti u tome da slobodno i u skladu s afinitetima, talentom i željom izabere profesionalno zanimanje. Nije mi važno šta će biti, važnije mi je da budu sretni i uspješni u onome što rade. Mina sluša moje savjete, samostalna je, ali pita kada ima neke dileme, kao što i ja nju pitam, i vrlo sam ponosan što u svojoj kćerki imam svog malog savjetnika i konsultanta kao što ona ima u meni.

Može li se muzika naučiti?

– Sve može da se nauči, ali moraš da se rodiš da umiješ da čuješ svaku notu i svaki ton, to je apsolutna prednost.

Jedne prilike ste izjavili da Vam je bitno kako izgledate, jer se ipak bavite javnim poslom. Koliko vremena izdvajate za neke rituale u vezi s brigom o izgledu i uopće brigom o sebi?

– Ne sjećam se da sam to baš tako rekao, ali u svakom slučaju i fizički izgled i to što imamo unutra čovjek mora na neki način da njeguje i ne dozvoli da se bilo šta zapusti ni spolja ni iznutra. Posvećujem taman onoliko pažnje koliko mislim da je pristojno, ništa više od toga. Mislim da se mnogo više bavim svojim unutrašnjim radom.



Kao kompozitor ponovo ću ići na Evroviziju

 

Željkovu dosadašnju karijeru značajno je obilježila i Evrovizija. S pjesmom „Lane moje“ osvojio je drugo mjesto. Kao kompozitor učestvovao je s pjesmom „Lejla“ s kojom se predstavila naša zemlja, te „Oro“, koju je je izvela Jelena Tomašević.

– Festival mi predstavlja jako značajan momenat u karijeri, koji me je izgradio i ohrabrio, nakon kojeg sam počeo da imam muzički izraz koji je mnogo zreliji. To je, zapravo, početak jedne mnogo drugačije muzičke karijere u smislu šta sam komponovao i šta komponujem. Stalno dobijam ista pitanja da li ću se ponovo prijaviti, a svaki put kažem da neću nikada više kao pjevač, ali kao kompozitor apsolutno da, jer je moj posao da komponujem muziku i da moja muzika bude slušana bilo gdje. Vjerujem da je Evrovizija još jaka i stabilna manifestacija i da tu bude kvalitetnih kompozicija svake godine, a to je suština, da na festivalima čujemo nešto novo, lijepo, kvalitetno, nešto što će trajati. Da se malo izmiješaju kulture i muzika s različitih podneblja, te da nas to sve skupa poveže. Možda će biti neka nova prilika za mene kao kompozitora, a do tada ponosno čuvam sve uspjehe koje sam u dosadašnjoj karijeri imao.