Kvalitetno muzičko stvaralaštvo, internacionalni uspjeh i 15 godina trajanja na muzičkoj sceni epiteti su koji se vezuju uz ime Amire Medunjanin. Prva dama sevdaha, kako je nazivaju publika, mediji i kritika, u julu je objavila svoj novi album „Ascending“. Trenutno je okupirana pripremama za veliki koncert koji će 6. decembra, povodom 15 godina karijere, održati u rodnom gradu u Olimpijskoj dvorani „Zetra“. Iako je u dosadašnjoj karijeri imala priliku nastupati na najprestižnijim svjetskim scenama, Amira ne krije da joj je nastup pred sarajevskom publikom, pred kojom je posljednji put pjevala prije pet godina, posebna vrsta odgovornosti.
– Od snimanja prvog albuma “Rosa” mnogo toga se izdešavalo. Vjerujte mi da uopće nemam osjećaj da su tolike godine prošle, ali valjda je to normalno. Za sve ove godine sam u Sarajevu nastupala kad god sam imala neki novi album ili projekt. Čovjek mora s obrazom doći kući i da moji sugrađani trebaju imati priliku da vide i čuju nešto novo. Ne volim se ponavljati i mislim da ne bi imalo smisla uvijek isto raditi. Tako da će koncert u Sarajevu, 6. decembra u Zetri, prvenstveno biti prilika da promoviram retrospektivni album “Ascending”, koji je objavljen krajem sedmog mjeseca ove godine. A i da budem u potpunosti iskrena, poželjela sam se Sarajeva. S druge strane, koncert kod kuće meni je velika obaveza i odgovornost, jer uvijek želim da se na najbolji mogući način predstavim Sarajkama i Sarajlijama. Bez obzira na to, jedva čekam novi susret i mislim da će ponovo biti jedno lijepo druženje. Neću više praviti ovoliku pauzu. Nema smisla – kaže Amira na početku razgovora za magazin “Azra”.
Šta je ono što publika, uz kvalitetnu muziku, još može očekivati na koncertu?
– U Sarajevo prvi put dolaze „Solisti“ iz Trondheima, sjajan norveški gudački sastav s kojima sam i snimila album “Ascending”. Uz njih, nastupit će i moji dragi prijatelji i dugogodišnji saradnici: Ante Gelo, Bojan Zulfikarpašić, Boško Jović i Zvonimir Šestak. Dakle, u punom sastavu premijerno ćemo se predstaviti sarajevskoj publici. Nadam se da će biti još nekoliko umjetnika s nama na pozornici, ali to ćemo ostaviti kao iznenađenje. E sada, s obzirom na jubilarnu godinu, željela sam da nastup bude poseban. Stoga će organizator koncerta, “Star Travel” agencija, prilagoditi prostor u Zetri za samo ovu priliku pripremljenom scenografijom. Ideja je da cijeli prostor izgleda kao intimna koncertna dvorana. Iz tog razloga moram napomenuti da je broj mjesta ograničen, a vjerujem da će se ljudima dopasti. Nisam osoba koja voli slaviti rođendane, a ni praznike nešto ne volim, jer je uglavnom sve zatvoreno i niko ne radi. Ali, kada je o muzici riječ, da se ja pitam, svaki dan bi bio praznik, jer se u suštini o tome i radi. Voljela bih da koncert u Zetri bude druženje koje ćemo, nadam se, svi pamtiti.
Slično kao i prethodni, album „Ascending“ je na listi najprodavanijih u Regionu. S kojom odgovornošću, budući da publika od Vas uvijek očekuje više, radite nove albume i projekte?
– Naravno da je odgovornost u pitanju. Iz tog razloga sam i odlučila da ne objavljujem puku kompilaciju prethodno snimljenih pjesama. Mislim da to ne bi bilo uredu s moje strane. Album „Ascending“ predstavlja retrospektivu mog života u muzici, a pokušala sam dati i neke smjernice za vrijeme koje dolazi. E sad, ako sam uspjela u tome, veoma mi je drago.
Numeru „Nestaćeš iz mog života“ s novog albuma, snimili ste u planetarno poznatom „Abbey Road“ studiju u Londonu. Kakva iskustva nosite iz ovog projekta?
– Oduvijek sam željela vidjeti „Abbey Road“ muzički studio. U posljednjih 15 godina sam održala više desetaka koncerata u Londonu i prije nekoliko godina mi se ispunila želja da vidim studio. Doduše, potajno sam se nadala da ću, možda, nekada nešto i snimiti u njemu. I zamislite, i ta želja mi se ispunila ove godine. Sada, kada me pitate za impresije, stvarno ne znam šta da kažem. To je teško opisiv osjećaj. Fascinantno mjesto. Voljela bih da ne ostane samo na jednoj pjesmi i mislim da se moram vratiti u „Abbey Road“ uskoro.
Vaš doprinos muzici u proteklih 15 godina je neupitan, no, šta je ono što je muzika dala Vama?
– Doživjela sam mnogo sretnih trenutaka, upoznala mnogo dobrih ljudi i sarađivala sa sjajnim muzičarima sa svih strana svijeta. Od toga ne može više.
U medijima skoro svakodnevno možemo čitati kako su Vaši albumi među najprodavanijim, kako Vas upoređuju s Billie Holliday, a uživate i status prve dame sevdaha. Postoji li nešto u karijeri što do sada niste ostvarili, a želja Vam je?
– Da Vam iskreno kažem, ne volim nikakve usporedbe ni statuse, a o riječi „popularnost“ da i ne govorim. Ipak je ovdje najbitnija muzika. Kad je riječ o idejama i projekatima, u posljednje dvije godine sam mnogo putovala i nisam imala vremena da im se posvetim u potpunosti. Ali tu su, već u prvoj ladici i nadam se da će uskoro doći na red. Mnogo je toga što bih željela ostvariti, ali je potrebno naći dovoljno vremena da se sve zaokruži. Vjerujem da bi 2019. godina mogla biti početak neke nove priče. O tome ćemo pričati kada dođe vrijeme.
Kada žele opisati Vašu interpretaciju, onda kažu da je Vaša muzika ona koja će istovremeno oči ispuniti suzama, a srce radošću. Ko od izvođača i čija muzika u Vama izaziva ovakva osjećanja?
– Sad mi je teško nekog izdvojiti. Sve ovisi o danu, godini, trenutku i raspoloženju. U ovom trenutku rekla bih da je to Toma Zdravković. On je imao taj damar koji pomjera ljude iz mjesta.
Odrastali ste uz muziku „Azre“, “EKV-a”, „Sex Pistolsa“, Nicka Cavea i drugih, a kad govorimo o drugim izvođačima, pratite li aktuelna, mlada imena koja žanrovski ne pripadaju sevdahu?
– Da budem iskrena, nemam mnogo vremena. Vječito sam negdje u trku. Kada govorimo o tome, voljela bih odvojiti nekoliko sedmica, da malo preslušam šta se novo pojavilo. Posljednjih godinu sam naišla na nekoliko umjetnika za koje pretpostavljam da će imati jako dobre karijere. Jedan od njih je James Blake, koji, osim što je jako dobar muzičar, radi i kao izvrstan producent.
Ne krijete da ste u svijet sevdaha ušli, a da niste željeli graditi muzičku karijeru. Posao prevoditeljice u kancelariji Europske komisije u Sarajevu zamijenili ste proučavanjem sevdaha i traženjem najboljeg načina da ga predstavite svijetu. Čime se u svojoj dosadašnjoj karijeri najviše ponosite?
– Puno je Miljacke proteklo ispod Drvenije od kada sam krenula na putovanje. Nisam ništa očekivala, samo sam željela biti u muzici. I meni je iskreno drago što se još mogu baviti muzikom onako kako ja želim. Mislim da je sloboda najvažnija. Jer kada ovisite o nekome ili nečemu, vaš život, privatni i poslovni, obično je pod jakim utjecajem. Nekada to i nije tako loše, ali u većini slučajeva ne ide u dobrom pravcu. A kada govorimo o rezultatima, uvijek kažem da sam privilegovano biće. Ponosna sam na to što kroz muziku imam mogućnost da upoznam ljude sa svih strana svijeta. Vjerujte mi da su susreti s ljudima na koncertima i druženja nakon nastupa možda naljepši dio mog muzičkog života. Do sada sam imala na stotine koncerata i uvijek mi je bilo lijepo, a skoro svakog se sjećam. Ono što je najvažnije je da pamtim ljude koji su došli na koncerte, s kojima sam se imala priliku upoznati i na kraju svi se nekako povežemo u jednu veliku mrežu istomišljenika koji dijele ljubav prema muzici. To je najljepše od svega.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
