Prošle godine je obilježeno 30 godina od emitiranja prve epizode serije „Bolji život“, za koju se slobodno može reći da svjedoči o jednom vremenu. Iako je scenarij manje-više svima poznat, pripadnici svih generacija i danas s istim interesovanjem gledaju reprize, te uživaju u avanturama glavnih junaka: Gige, Eme, Saše, Viki i Bobe. No, lik koji je uz glavne junake ušao u srca mnogih gledatelja bila je Koka, simpatična djevojka, sekretarica bez dlake na jeziku, koju igra Jelica Sretenović. Kroz razgovor s njom smo mogli zaključiti da je i ona baš kao i Koka, puna duha. Ne krije da je ovo uloga koja je obilježila njenu dugogodišnju karijeru.
– Koku doživljavam kao i cijela nacija. Prošlo je mnogo generacija, ali nisu odustale od „Boljeg života“, a to potvrđuje gledanost repriza. Koka je, time što se nije ugasila, obilježila moj profesionalni život. Kada kažete „Koka“, pomisli se na ovu seriju i mene kao glumicu – kaže Jelica na početku razgovora.
S kolegom Josifom Tadiće
Kada se pogledaju sve Vaše uloge, može se izvući zaključak da je u Vašoj karijeri bilo mnogo više angažmana u serijama nego u drugim glumačkim medijima. Je li to bio Vaš izbor ili se tako nametnulo?
– Ispostavilo se da su serije u posljednje vrijeme mnogo kvalitetnije od filmova, a to je svakako svjetski trend. U periodu kada je moja želja bila da radim na što više serija to nije bilo moguće, jer su dominirali pozorište i film. No, došlo je vrijeme koje mi pokazuje da su moje želje bile osnovane. Serije su zakon zato što imate dovoljno vremena da istražujete i naglašavate, te da se gledalište iznenadi obrtom. Serije glumcu pružaju mogućnost da ne pokaže odmah sve, već da dorađuje karakter lika koji tumači. Nisam birala šta ću raditi nego se to nametnulo i pronašlo me je. Sa serijom sam i počela.
U svijet glume ste ušli prilično mladi. Sa samo 16 godina ste upisali Akademiju, a i prije toga ste bili član Dječijeg dramskog studija „Bate Miladinovića“. Jeste li se ikada pokajali zbog izbora glume?
– Nikada. Da se ponovo rodim, bila bih glumica. To je izgovorila i Žanka Stokić, čiji lik tumačim u predstavi „Žanka“, te dodala: „I opet bih sa čergarima i putujućom družinom iz palanke u palanku praznog stomaka, a punog srca“. Taj glumački zanos nije se izgubio, i neće se, dok god budem živa, izgubiti.
Čime se najviše ponosite u svojoj karijeru?
– Time da sam ispunila zvanični radni staž u jednoj profesiji. Nije bilo neodlučnosti i odustajanja i uvijek sam uporno išla naprijed, ma koliko da je bilo teških trenutaka. Strpljivo sam gradila svoj glumački put, a samim tim i sebe.
Šta je ono najljepše što Vam je gluma donijela?
– Donijela mi je radost da se bavim onim što volim, te da ono što pročitam umijem i da shvatim. Navela me je na razmišljanje i naučila odgovornosti i redu. Omogućila mi je da dođem do sebe i donijela upotrebu mozga i emocija na pravi način, te divna druženja i putovanja. Donijela mi je muku i radost u isto vrijeme.
Koji su projekti na kojima trenutno radite?
– Ova godina je bila plodna za mene. Snimila sam dvije serije, „Urgentni centar“ i „Vojnu akademiju“, te bila gost u seriji „Istine i laži“ koja je jako gledana. Već deset godina igram u predstavama „Vlast“ u Slavija teatru, „Svlačenje“ Mire Bobić Mojsilović i „Žanka“, koja je predstavljena u novembru prošle godine.
Foto: Janko Petković za Hello
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
