Glumica Nives Ivanković rado je viđen gost našeg glavnog grada. Osim divnih prijateljstava, poslovnih saradnji, popularnu Splićanku za Sarajevo vežu i uspomene iz perioda studentskih dana. Nives ove godine obilježava 25 godina uspješnog rada, i ima razloga biti ponosna na sva postignuća koja je ostvarila minulih godina kako na pozorišnim daskama tako i na filmu i televiziji.
Nakon završene Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, postala je članica glumačkog ansambla Hrvatskog narodnog pozorišta u Splitu, a potom dobiva i prvu televizijsku ulogu u humorističnoj seriji “Je l’ me netko tražio”, koja ju je posebno proslavila u Regionu. Javnost je pamti i po ulozi Anje u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Trenutno je možemo gledati u seriji “Novine”, koja već ima svoje poklonike. Nakon filmske role u “Zvizdanu”, reditelj Dalibor Matanić ponovo je Nives dodijelio rolu s mnogo izazova; ovoga puta njen zadatak je bio utjeloviti lik predsjednice Hrvatske. Za Nives je bio poseban izazov odigrati takvu ulogu.
– Vrlo intrigantno, zahtjevno, kompleksno, tako da je bio baš fin glumački izazov. To je još jedna saradnja s Daliborom Matanićem, s kojim sam radila “Zvizdan”. Dado i ja smo kliknuli i nisam sumnjala da će on naći nešto što će meni biti zanimljivo. Predsjednica Republike, ljevičarka, socijaldemokratkinja je glavni oponent nositelju te serije, a igra ga Dragan Despot, a on je predstavnik desnice za mjesto predsjednika. On se pojavljivao i u prvom serijalu. Mnogo je tu i bh. glumaca, kao što je moj kolega Izudin Bajrović. Radili smo u Zagrebu i Rijeci po najvećim hladnoćama, burama, ali bila je zanimljiva ekipa. Političari su bolji glumci od glumaca. Toliko trebaš reći stvari, a da ništa ne kažeš, toliki tekstovi, i sve to skupa, mislim da se nikada ne bih politički angažirala. Imam u životu sreću da sam glumica, pa da sam jednom bila i predsjednica.
Kakav je život predsjednice?
– Određen je nekim protokolom. Ova serija se već počinje nametati kroz medije, iako niko još nije, osim na festivalu u Puli, pogledao prvu epizodu. Ja ne gledam ništa što radim, ne volim sebe gledati, tako da neću ni ovo. Neminovno je da ljudi odmah pomisle na Kolindu Grabar-Kitarović, međutim, ovo je jedna potpuno drugačija predsjednica, s drugačijim problemima. Osim političke borbe i rivalstva, zanimljivo je i to što se ulazi u privatne svjetove oba kandidata. Ne bih mnogo otkrivala, ali sam taj protokol koji predsjednica mora odrađivati u javnosti je jako zahtjevan. Mislim da ću ipak ostati samo na glumačkom iskustvu predsjednica, ne bih mogla biti političarka, a kakva sam predsjednica republike kao glumica, to ćete vidjeti.
Vaša biografija je uistinu bogata; iza Vas su mnoge uloge koje su Vam donijele slavu i van granica Hrvatske, kao i brojna priznanja za glumački rad; valja podsjetiti svakako na Zlatnu arenu za najbolju žensku sporednu ulogu u filmu „Zvizdan“, a upravo taj film i uloga su Vas doveli i do Filmskog festivala u Cannesu. Da li ste ikada očekivali ovakav profesionalni put, pa i dolazak na čuveni Cannes?
– Nisam nikada razmišljala da ću, osim turistički, doći na festival u Cannesu, pogotovo jer 25 godina nije bilo predstavnika hrvatskog filma na tom najprestižnijem filmskom festivalu. To čak ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti. Kada smo završili “Zvizdan”, nekako sam osjećala da smo napravili film, da se dogodilo ono nešto, ali ni tada nisam pomislila da ćemo svi osvanuti u Cannesu. To je za glumca savršeno iskustvo. Nisam znala šta me je snašlo. Da dođete na takav festival, da naš film dobije nagradu u toj kategoriji, i samo to iskustvo gdje vidite svjetski “creme de la creme” filmske scene i gdje ste vi učesnik…, bilo je nešto posebno, čak i godinu nakon “Zvizdana” nisam bila svjesna, sve mi se činilo kao neki san. Cannes je malo prehisteričan, ili smo svi tako bili uzbuđeni, nije mi to dojam toliko ostavilo, koliko jeste to kada sam slijetala u Nicu, to je najljepša avionska pista na svijetu. U tom trenutku sam, ustvari, shvatila i rekla sam: “Bože, jesam li ja ovo zaslužila svojim radom, jesam li ja u životu dostigla to da odem ravnopravno kao bilo koja glumica na svijetu na najvažniji filmski festival?”. To je bio najemotivniji trenutak gdje su se pojavile suze radosnice. Ostao mi je u lijepoj uspomeni, ne vjerujem da će mi se više takvo nešto dogoditi u životu. Sarajevo Film Festival je također poseban, prije svega jer se to događa u Sarajevu, ja sam sarajevski student, imam jake poveznice, nikada nije prekinuta nit s ovim gradom i ljudima. U organizacijskom smislu, repertoarnom i kako je jedan grad dobio u vrelini svjetsku atrakciju gdje dolaze najveće zvijezde, to je mali Cannes.
Kompletan intervju s Nives Ivanković čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
Foto: Armin Durgut