Sve manje pratim našu muzičku scenu, jer ona više nije kao nekada posebna. Mi smo prije imali nešto drugačije od ostalih dijelova svijeta i moglo se prepoznati koja muzika dolazi iz Philadelphije, iz Zagreba, Sarajeva… Danas tim klincima više nisu uzor njihove komšije, bend koji svira u susjednoj garaži, već je internet napravio to da svi pratimo isto i u isto vrijeme. Svi klinci, iz svih gradova gledaju iste izvođače i pokušavaju im biti što sličniji
Damir Urban jedan je od muzičara koje publika u cijelom Regionu podjednako uvažava. Karijera mu je krenula uzlaznom putanjom još od pjesme „Budi moja voda“ kojom je početkom devedesetih kao frontmen riječkog sastava „Laufer“ zapalio radio i tv stanice. Urban tu nije stao, te je pokazao da je jedan od vodećih autora na ovim prostorima nastavljajući da gradi svoju solo karijeru. Nizao je odlične albume i pjesme, a njegova harizma i izgled iz kojeg izbija energičnost, najviše su utjecali da stekne brojnu publiku. Njegov sadašnji bend “Urban & 4” aktuelan je već dvije decenije i koncertno je aktivan više nego ikad, pa su tako nedavno nastupili i u sarajevskom Domu mladih, gdje smo s Damirom i razgovarali.
S jednim dijelom sarajevske publike koji Damira prati još od prvih dolazaka u Sarajevo, priča nam, ima jaču vezu od onog dijela publike koja ga tek sada upoznaje i prati.
– Ima raje koja nas desetljećima prati i s njima imamo vezu ne samo na koncertima, nego i van njih. Ponekad izađemo, dopisujemo se, održavamo tu vezu… S obzirom na to da sam u Sarajevu bio mnogo puta i ovdje proveo mnogo vremena, onda uvijek dolazim na poznato. Ovo je kao da dolazim kod svoje mame ili tate doma. Srećem ljude koje poznajem i to je, ustvari, nešto najljepše u ovom poslu.
Imate li u Sarajevu svoje neke rituale, probate li poneki bosanski specijalitet?
– S obzirom na to da sam prije 10 godina prestao jesti meso, onda je u Sarajevu sve teže naći mjesto za jesti. Ona mjesta koja sam nekada jako volio, na njih više ne idem jer tamo mogu jesti samo hljeb (smijeh), ali svaki put kad dođem otkrijem neko novo mjesto. Sarajevo se mijenja, ponekad mi treba jedno vrijeme da se snađem tu. Ako ne dođemo godinu-dvije, onda me zna zaprepastiti do koje mjere se to pomaklo, nekad u boljem, a nekad u gorem smislu.
Sa suprugom Milicom imate trogodišnjeg sina Istoka Zolu, koliko ste se promijenili njegovim dolaskom?
– Sigurno jesam. Svaki čovjek se promijeni kada dobije dijete, uvijek se raznježi i uvijek nauči novo od svog djeteta. Vjerovatno čovjek malo zaglupi kada dobije dijete i onda se uhvati kako ima 50 godina i leži na podu s Lego kockicama. To je zapravo nešto najljepše što se čovjeku može desiti.
Kompletan intervju s Damirom Urbanom čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
Aktuelni broj magazina Azra