Intervju

Zala Đurić: Đuro je dobar glumac i još bolji tata

Zala Đurić, kćerka Branka Đurića Đure i Tanje Ribič, dokaz je da jabuka ne pada daleko od stabla, pa je tako lijepa dvadesetdvogodišnjakinja uveliko u glumačkim vodama. Završila je prestižne glumačku školu HB Studio u New Yorku i već je ostvarila zavidne uloge, među kojima je i pohvalan broj glavnih. Osim glume, Zala piše pjesme i poeziju, a sav svoj talent na tom polju pokazala je kao autorica knjige „Zbrka poezije“.

Veza između Zale i Sarajeva, rodnog grada njenog oca, nešto je posebno. Tako je vesela, harizmatična i opuštena šetala ovog ljeta ulicama glavnog grada BiH i tokom tek završenog filmskom festivala uživala u susretima s tatinim kumovima, kolegama, društvom…, gdje smo je i mi sreli, te razgovarali s njom.
– Iako dolazim samo jednom godišnje, Sarajevo je moj dom. Uživam u svemu, sve je tako opušteno, domaće, lijepo… Uvijek se super provedem. Ovdje imam nanu, pa i kada dođem sama, ona me uvijek dočeka. Važno mi je da imam nešto što me jako veže za Sarajevo, a to je svakako nanina ljubav. Grad je opušten kao i ja, ovdje počinje ljubav.

Jeste li ljubitelj bosanske kuhinje?
– Tu imam jedan mali problem, vegetarijanka sam, a veliki dio bosanskih jela se zasniva na mesu. Zato onda uživam u čorbama, buraniji, kupusu… Nana uvijek spremi nešto dobro.

Radite i putujete mnogo; od Amerike, BiH, Hrvatske, Slovenije… Gdje trenutno živite?
– Fakultet sam završila u New Yorku, nakon čega sam došla u Ljubljanu na raspust i ubrzo sam dobila tri glavne uloge. Jednu sam snimila, a dvije uloge me čekaju, tako da ću malo produžiti boravak na ovim prostorima. Nije mi važno gdje se radi, važno je da se dobro radi. Bila to Turska, Hrvatska, Japan…, samo da se povežem s projektom, da ga osjećam, radim s dobrim ljudima i uživam u tome. Ljubav mi je GPS. Kada završim te projekte, vjerovatno ću otići i do New Yorka.

Zala s mamom i tatom

Gdje biste se mogli zamisliti da živite u budućnosti?
– Gdje god je moj momak, tamo je moj dom.

Imali ste priliku živjeti u Americi, koliko se njihov način života razlikuje od balkanskog?
– Mentaliteti su jako različiti. Živeći tamo, naučila sam da trebaš naručiti kafu odlučno, jako, samopouzdano kao Njujorčanin, a popiti je s merakom, polako kao Bosanac. Oni to ne znaju, a meni to baš nedostaje. Nije riječ samo o kafi, takav im je cijeli život, organiziran, ubrzan… Zaista ne želim da mi prođe život bez uživanja. Volim da stanem, udahnem i osjetim se živom. Meni je moj život raspust, zato što uvijek radim ono što volim.

Kompletan intervju sa Zalom čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA. 

Foto: Jelena Nišić

Aktuelni broj magazina Azra