Intervju

Amina Avdić za Azru: Rediteljica filma Misao umjetnika

Diplomirana produkt dizajnerica Amina Avdić, nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti, pokazuje interesovanje za prostor i scenografiju. Kao apsolvent svoju kreativnost nastavlja istraživati kroz rad na filmu. S prijateljima Tatjanom Kovačević, Emirom Ramovićem i Emirom Kapetanovićem radila je na svom prvom samostalnom, multimedijalnom projektu „Scenografija uma“. Pod utjecajem rada na filmu i želje za kreiranjem vlastite priče i scenografije, tridesetdvogodišnja Amina našla se i u ulozi rediteljice, pa je tako snimila svoj prvi kratkometražni film „Misao umjetnika“ s glumcem Ivanom Bosiljčićem u glavnoj ulozi. Ovaj film, na kojem je radila tri godine doživio je premijeru na ovogodišnjem SFF-u. U njemu prikazuje čovjeka, umjetnika, individualca kako putuje svojim mislima i na taj način preispituje sopstveno biće. Koliko su ljudi općenito danas spremni preispitati sebe, svoje misli, postupke…, bila je tema kojom smo otvorili razgovor s multitalentiranom mladom umjetnicom.

– Preispitati sebe i svoje postupke je osnova kulture koju nosite iz kuće ako se smatrate dobro odgojenom osobom. Na tome se trenira odgovornost prema životu, a i drugima oko sebe – govori Amina.

Ovo vrijeme pred profesionalca stavlja brojne izazove, teško se izboriti za svoje mjesto pod Suncem, treba biti brz, nametnuti se temom, stilom, porukom…, pred Vama se kao rediteljicom i uopće mladom umjetnicom, tek otvaraju vrata. Na koji način razmišljate o kompromisima, koliko ste spremni na njih?

– Prvo se treba ustanoviti šta je umjetnik, a kasnije polemisati o kompromisu. Kao diplomirana produkt dizajnerica, kroz rad na dizajnu, a i na scenografiji, što su moja „matična polja“, naučila sam da je kompromis sinteza krajnjeg produkta koji trebate upakovati u formu koja je kao finalna kompozicija, a nije, a pri tome se ne smije vidjeti da je kompromis u pitanju. Tako sam shvatila da kompromis ne treba potcjenjivati, jer tek taj kompromis u nekim situacijama traži onu pravu odluku od vas kao kreativca, koja treba biti isto tačna kao i ona koja se vodi na papiru pod finalnim rješenjem. Neke države plaćaju samo za kompromis, a neke za umjetnička djela, tako da i to igra ključnu odluku o analizi kompromisa. U svakom slučaju, dobro je znati napraviti dobar kompromis u umjetnosti, a još bolje, da do njega ne dođe.

Ivan Bosiljčić, Amina Avdić i Rijad Gvozden

Šta ste tokom rada na ovom filmu naučili o glumcima, njihovom svijetu…, zaključak koji ste pohranili za sebe intimno, neovisno o filmu?

– Da na ovoj planeti ipak nisu izumrli dobri ljudi. Imala sam sreću i čast da ekipu mog filma čine izuzetno dobri ljudi. Za mene je to danas kao nagrada, da se zapitaš u momentu: „Čime sam vas ja zaslužila?“. Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan, jer ono što je intimno u meni pohranjeno, to se ne opisuje tek tako u nekoliko rečenica. Sve u svemu, drago mi je da nas je univerzum spojio.

Bili ste veoma iskreni, pa ste kazali kako ste tokom ove tri godine, koliko je nastajao film, učili. Sada, kada je cijela priča doživjela i svoju festivalsku premijeru, šta ističete kao najveću snagu filma?

– Iz ove perspektive, cijeli proces i vrijeme u kojem smo radili na filmu, za mene imaju potpuni smisao i ne žalim nimalo što je za kratkometražni film proces trajao tri godine, i u tom samom procesu leži snaga filma.

Šta Vam je bilo najteže tokom protekle tri godine?

Kompletan intervju s Aminom čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.

Aktuelni broj magazina Azra