Nijemac je ozbiljan, praktičan i defanzivan osvajač.
Nijemac ne flertuje i ne priča viceve.
Nijemac se trudi da sve dovede u red. I zbog svojih zločestih predaka.
Nijemac je praktičan i ne troši energiju onako, nizašta, zabadava.
Nijemac je marljiv i nema vremena za flert, ovo ili ono.
Nijemac ne zviždi i ne okreće se za ženama. Čak ni za mladim i lijepim.
Nijemca pali instinkt lovca i hormon testosteron racionalno.
Kad zna šta i koga hoće. Primjerice; moj muž Nijemac – mene.
Moj muž Nijemac i njegov najbolji prijatelj su ostali vjerni sami sebi. Prije su se vrtjeli oko domaćih feministkinja, danas se žene svojeglavim strankinjama. Prije su lebdjeli u zraku, pušili travu i puštali kosu i bradu do ramena. Danas ih na zemlju spuštaju egzotične izabranice njihovog srca, vodeći ih pravo pred matičara. Da joj najprije kaže „da“, a onda i njenoj familiji, tradiciji i porijeklu.
Prije se moj muž Nijemac uvlačio u tjesne farmerice, čitao debele tomove Marxa i Freuda i cugao šljivu i lozu na jugu, kao ruksak-turist ljeti na Jadranskom moru. Danas, uozbiljen, otriježnjen i buntovnik, prkosi još samo svojim porazima i svjetskoj revoluciji prilaže svoj doprinos u matičnom uredu, pružajući tako posljednji otpor svom kapitalističkom neprijatelju kod kuće. Oženiti strankinju, egzotičnu Južnjakinju iz poraženog sistema za Nijemca je više od uzbudljive avanture. Vjernost svojim idealima. Likovanje nad samim sobom.
Žene strankinje, egzotične ljepotice, vrte samo glavom, nikako da ga prokuže. Ni Nijemca ni njegovu logiku, ni etiku i estetiku. Nijemac, defanzivan, kao ćorav na oba oka i gluh na oba uha. Kao da ih i ne primjećuje, ni njih, ni njihovu egzotiku, ni njihovu erotiku… One, svojeglave došljakinje se zabadava lickaju, dotjeruju i peče.
Niko se ne okreće za njima, niko im ne prilazi, da ih zovne na piće, pridrži im kaput, otvori vrata, nosi njihove teške kofere, kupi im ruže i obaspe komplimentima. One, lijepe, pametne, zatečene u čudu, otkriju u sebi ružno pače.
Ali, prije nego do kraja posumnjaju u sebe i svoje adute ili počnu voditi monologe sa samim sobom, spasi ih iznenadni zvižduk s obližnjeg gradilišta. Spasioci, građevinski radnici, tesari, staklari i zidari. Muskarčine, stranci, Italijani, Turci, Grci i Bosanci… sve Južnjak do Južnjaka… iščašili oči, istupili uši, okreću se, dobacuju i zvižde za njima, zanosnim ženama u prolazu. A posao čeka. Nema veze. Sve dok nema šefa Nijemca, da zaori: „Arbeit ruft!“
Dva puta i pet dana zaredom koračaju one gorde pored njemačke „Bauštele“, digle glavu, ne okreću se, slušaju s užitkom zvižduke ko arije divne da izliječe dušu i potom uzmu stvar u svoje ruke. I ne sumnjaju više u se i svoje ženske adute. Već zasuču rukave i krenu u ofanzivu. Na Nijemce. Nijemce u defanzivi.
Nijemac ne flertuje, ne zviždi i ne okreće se za ženama.
Nijemac se ne rasipa već upali svoj lovački instinkt kad zna šta hoće.
Do tada pušta Južnjake da nas osvajaju, tješe i umore.
Južnjaci, vreli igrači, neumorni osvajači, muškarcine stranci, gutaju nas očima: Italijani, Arapi, Turci, Grci ili Bosanci. Od njih se do danas ne mogu odbraniti. Da li u tramvaju, na ulici ili u supermarketu, prilaze mi, kimnu glavom, kažu: „halo“, i već hoće znati: „cijenjeno ime lijepe dame“, „je li dama sama“,„može piće ili makar broj telefona.“ Ja se samo nasmiješim. Oni pokušaju, naravno, opet i na još kojem jeziku. Ja se i dalje zagonetno smiješim i šutim. Ni makac iz loge. To moje udvarače Južnake dovodi do ludila. Bolje njih nego mene.
Prije sam se branila iskrenošću: „Ali, ja sam udata žena, znate…“
„Nema veze“, rekao je jedan od njih, uporno me nagovarajući na piće:
„Ma to ne mora znati ni Tvoj muž ni moja žena!“
Poslije ovog argumenta sam odlučila promijeniti taktiku. Od tada se smješkam i pametno šutim.
Ja se hvalim prijateljicama s uspjesima. One kimaju glavom i ispovijedaju mi svoje #MeToo – doživljaje o svojim napasnim udvaračima.
Južnjake u Njemačkoj ne bije najbolji glas: „Južnjaci se okreću za svakom suknjom i svlače žene očima.“
– Južnjaci su mali kockari… – branim ih ja – Udvaranje je za Južnjake neka vrsta lota. Oni flertuju po principu: što češće probaju, veća je šansa da ubodu srećku.
Nijemac ne kocka. On radije ide na sigurno. Kad zna šta hoće.
Nijemca ne zanima ženska suknja i šminka, već njena pamet i revnost.
Dok se za nju ne odluči, Nijemac joj ničim ne pokazuje da ga zanima.
Nijemac joj ne pridržava mantil, ne obasipa je ružama, ne nosi na rukama.
On od nje očekuje da plati svoje račune. I da ga ponekad pozove na piće.
Ja se više ne čudim ni Nijemcima ni Južnjacima. S vatrenim Južnjacima sam odrasla, a s defanzivnim mužem Nijemcem sam prošla i sito i rešeto. I još mu vjerujem da ima sve pod kontrolom. Osim mene. Ja mu ne zamjeram što još ne govori moj maternji jezik kao ja njegov. Dosta da se svađamo na njegovom. Oko šljivovice. On hoće još, ja ne dam.
Moj muž Nijemac zna koliko ja vrijedim. I da bi bez mene bio samo polovica sebe. Odluka da me oženi je, naravno, najpametnije što je ikada učinio. U to je ubijeđen i njegov najbolji prijatelj. I zavidi mu. Iako se sam još smišlja i premišlja.
Ako se njegov najbolji prijatelj ipak još odluči za neku od onih bajnih strankinja s njegovih dalekih putovanja, obećala sam im biti kuma. I naravno, njena nabolja prijateljica.