Bez tabua

Moja majka by Mediha Musliović

Kada ostaneš bez majke, sve se promijeni. Život postaje drugačiji, a ti, s jedne strane, bivaš opustošena, dok s druge u susret ti dolazi neka nova ti, odjednom starija, mudrija, iskusnija, odgovornija… Samo jedno ostaje nepromijenjeno, a to je majčino prisustvo, ali sada jače i glasnije. U mislima, snovima, svakodnevici …Stalno.

Rijetki su trenuci kada ne osjetiš da je ona tu pored tebe, čuješ joj glas, znaš šta bi ti rekla u svakoj situaciji u kojoj se nalaziš, znaš šta bi mislila , šta osjećala…

Onda počinješ kopati po sjećanju, sagledavaš cijeli njen život od rođenja do smrti… analiziraš i zaključuješ kako je svoju ulogu majke učinila dostojanstvenom, iako je život nije milovao.

Da nisu sve majke iste i da ne vrijedi u svakom slučaju da je majka uzor i primjer svojoj djeci, govori djetinjstvo moje majke. Nju je njena mama ostavila kada su joj bile četiri godine.

Živjela je kratko s ocem i njegovom majkom. Otac je umro, a njegova majka je moju mamu ostavila pored jedne bandere na Vratniku, sa zavežljajem odjeće u ruci. Ovako počinje životna priča najbolje majke na svijetu, moje majke.

Njena prošlost i život bez majke nikada se nisu odrazili na njezino majčinstvo, da l’ zbog manjka koji je imala ili ne, ljubav moje majke prema nama bila je nemjerljiva. Brižna, uvijek nasmijana i blaga, isijavala je dobrotom i vjerom u nas.

Kada sam ja postala majka, željela sam isto. Da volim na isti način kako je mene mama voljela. Jer, kada volite dijete tako, tiho a jako, hrabro, sigurno, dotojanstveno, onda je biti majka mnogo lakše. Tada u ruci držite ključ dobrog odgoja i budućeg dobrog roditelja.

Nažalost, nemoguće je govoriti o majčinstvu, a da ne govorimo o pravu žene danas i kroz historiju, ako prečešljamo kroz šta su sve žene prolazile i kroz šta i danas prolaze, uviđamo da se njihova borba za pravo vodi i sad… Žena, majka, bila je i ostala žrtva društva. Država, politika, pa i religija ženu svrstavaju u drugi, niži red.

U pojedinim zajednicama žena ima i danas status niži od roba, interesantno je da su o ženi govorili i pisali najviše kroz mušku prizmu. Ipak, žena kao takva: obespravljena, iskorištavana, ponižena, zanemarena, biva stubom porodice… To je paradoks ovog svijeta… a i očigledan pokazatelj ko je i šta je, ustvari, žena.

Sjećam se da je moja majka danonoćno radila težak fizički posao. Dovodila bi me u vrtić prvu, nekad prije vaspitačica, a dolazila zadnja po mene, sjećam se kako bi se po dolasku kući hvatala poslova, prala veš na pumpi u studenoj vodi, pa ga otkuhavala na šporetu, koji je prethodno naložila vatrom… Služila meni, sestri, tati, svekru, svekrvi, kuhala, čistila, išla na roditeljske … elem, sve je stizala , nije se žalila nikada, a mi smo uvijek bili namireni i sretni.

Iz majčinog primjera naučila sam da je najvažnije kvalitetno provesti vrijeme s djetetom, makar to bilo samo deset minuta. Ako ste usredotočeni, mirni, željni da ga zagrlite, pričate lijepe stvari, mnogo je važnije i korisnije nego da ste cijeli dan tu, nesretni, nervozni i ljuti.

Važno je o majčinstvu učiti i iz manje dobrih primjera, iz tuđih grešaka koje majke prave svjesno ili nesvjesno. Isto tako važno je biti hrabar i iskoračiti iz položaja nametnutog od društva i muškaraca. Dobra majka, prvenstveno, mora biti poštovana žena. Žena s jednakim pravima kao muškarac. Osviještene žene znaju da je ekonomska nezavisnost temelj za sretnu ženu… Godine 1889., Klara Cetkin je rekla da onaj ko dopušta da kapitalisti tlače radnike, dopušta i da muškarci tlače žene; one će ostati potlačene sve dok ekonomski ne budu neovisne. Zato ja iz ugla slobodne, ekonomski neovisne žene na majčinstvo gledam drugačije. Svjesna sam svog položaja i svog statusa koji sam stekla, jer sam se odrekla živjeti prema nečijim nametnutim pravilima i biti dio ženske populacije koja iz straha za ličnu egzistenciju podilazi nasilju i poniženju. Ako će moje dijete gledati mene nesretnu i poniženu, i ono će biti nesretno. Biti majka je učiniti svoje dijete sretnim, bezbrižnim i sigurnim.

Kao majka želim da moje dijete sutra nađe svog partnera kojeg je odgajala majka sličnog mišljenja, principa i svjetonazora. Majčinstvo je umijeće. Treba umjeti odgojiti zdravu ličnost u nezdravom okruženju.

Ovaj svijet je opasan, a za ženu i žensko dijete je posebno opasan. Ako u malicioznom društvu uspijete da se vaše dijete smije, da je samostalno, kreativno, pošteno, vrijedno, humano, skromno i povrh svega filantrop, vaše majčinstvo je urodilo plodom.

Ako sam i pravila greške kao majka, a jesam, kao i svaka majka, nisam dala da se razmnožavaju. I dan-danas preispitujem svoje majčinstvo, učim i gledam, razgovaram s drugim ženama, pitam svoje dijete često šta misli o meni kao majci. Jer, ne kaže se džaba: Naša djeca su naši budući suci.