Bez tabua

Živim u braku u kojem svako plaća svoje račune, zbog toga se želim razvesti by Vahida Djedović

Živim u braku u kojem svako plaća svoje račune, zbog toga se želim razvesti, ali kćerka odbija ići sa mnom, sada ne znam šta da radim

 


Dvadeset godina živim s mužem koji zarađuje tri puta više od mene. (Premda ni moja primanja nisu zanemarljiva.) Otkako znam da sam s njim, uvijek plaćamo sve popola, čak i kada odemo na godišnji odmor, on na kraju podvuče račun i traži pola novca. Nakon toliko godina, shvatila sam da ne želim da sa sopstvenim mužem živim na pola – pola, makar što se novca tiče i razgovarala sam o razvodu. Pristao je, bez i jednog dodatnog pitanja. Kao da mu je moj prijedlog i odgovarao. Odmah smo riješili pitanje stana. Dao mi je u kešu pola iznosa od cijene po kojoj smo ga kupili i ja sam sebi kupila manji stan, od nekih pedeset kvadrata. Međutim, moja dvadestogodišnja kćer odbija ići sa mnom, jer kaže da je to za nju skučen prostor, a ona je navikla na luksuz, te sada ne znam šta da radim. Napominjem da sam odrasla u jednoj patrijarhalnoj porodici u kojoj nisam smjela imati svoje mišljenje.“


 

Dreseri pasa kažu da vlasnici čine veliku grešku kada puštaju da štene odraste kako bi ga tek tada dali na dresuru.  Štenci se najlakše uče poslušnosti. Teže je kad odrastu.

Tako je i s djecom. Roditelji često, umjesto da vole svoju djecu, dresiraju ih.

„Ovo je dobro, ovo nije dobro, nevaljala si, nemaš pojma ni o čemu i tako dalje. Sjedi! Ustani! Jedi! Šuti!“

Međutim, ovakva dresura ostavlja posljedice tokom čitavog života. Naprimjer, Vi sada nemate svoje mišljenje.

Vjerujem da ste, kao i  većina drugih žena, gledali film „Odbjegla nevjesta“, s dobro uigranim tandemom:  Richard Geer i Julia Roberts.

Ona četiri puta bježi sa vjenčanja, a on, kao novinar, istražuje taj  slučaj. Odlazi do njenih bivših i postavlja im razna pitanja, o tome šta voli, a šta ne voli.

Istražujući o njoj, dolazi do zanimljivih rezultata. Naprimjer, na pitanje kakva jaja voli, svaki bivši odgovara različito: „Meko pečena, baš kao i ja.“ Ili: „Omlet, baš kao i ja.“ Ili: „Kuhana, baš kao i ja.“

Također, znam neke  žene iz svog okruženja koje nemaju svoje mišljenje, nego razmišljaju onako kako razmišlja njihov partner.

„Daaa, ona nije dobra zubarka. Znam sigurno. Moj Josip kaže.“

Dakle, njeno mišljenje se temelji na mišljenju drugog.

Čini mi se da se i Vaše mišljenje temelji na mišljenju autoriteta (otac, muž…), pa pitate: „Da li da se razvedem ili ne!?“

Kada u terapijskom procesu imam ovakve klijentice, znam da već znaju šta žele, ali im treba potvrda. Jer, one nemaju svoje mišljenje. Odnosno, tako dugo žive bez svog mišljenja, pa ne znaju čine li ispravnu stvar.

Iako su to obrazovane žene i izgledaju moćno, one su niskog samopouzdanja i samopoštovanja, koje sakrivaju, namičući maske uzorne supruge, dobre majke, uspješne poslovne žene, izvrsne domaćice…

Moj zadatak nije da im kažem šta da rade, kao ni Vama, jer bih Vam time dala potvrdu da Vaše mišljenje ne vrijedi. Moj zadatak je da Vam kažem da vjerujete u sebe i da sebe prihvate baš takvom kakva jeste. I da nađete one svoje istinske vrijednosti i okrenete se njima. I da budete zadovoljni.

Jedna moja klijentica je rekla:

„Zaljubila sam se. Mislila sam da je to ljubav. Eh, da sam tada znala ono što sada znam. Kako si ono rekla, zaljubljenost je iluzija!? Potpuna iluzija, rekla bih. Moj muž, u suštini nije loš čovjek, ali, kada je ta zaljubljenost prošla, došla su djeca, brige, problemi i ja nikada nisam živjela svoj život. Bila sam jako nesretna. Da se nisam razvela, moj brak bi bio baš kao u onoj priči kad su muž i žena proslavljali pedeset godina braka. Ona se potrudila i skuhala izvrstan ručak i kada je htjela da podijeli hljeb rekla je u sebi:

„Pedeset godina dajem mužu sredinu koju toliko volim, a sebi ostavljam koru. Sad ću, vala malo promijeniti.“

Stavila je okrajak pred muža, a sebi dala sredinu. Muž ju je pogledao zahvalno:

„Hvala ti što mi daješ okrajak. Makar danas, jer toliko volim okrajak, a sve mislim da i ti voliš, pa ništa ne kažem.“

Način odgoja i vaspitanja velikim dijelom utječe na nas, u smislu u kakve ćemo osobe izrasti. Ali, rad na sebi, dobra sposobnost komunikacije i otvorenost su dobar način da se zauzmemo za sebe i iskažemo svoje mišljenje. To znači da uvažavamo sebe, pa čak i kada većina misli drugačije. Naravno, čovjek se mijenja, pa prema tome i mišljenje. I to je dobro. Promjene nabolje su korisne.

Oslobodite se mišljenja drugih i mišljenja svoje kćerke. Jer, i kada vam je važno, drugi samo pokušavaju da misle, uvjereni da znaju kako se to radi.

 Tolstoj je rekao da su misli kao gosti. Mi ne odgovaramo za njihov prvi posjet. Ali, hoće li nas ponovno posjetiti i koliko često će nas posjećivati, ovisi samo o tome kako ih primamo.

Mislim da Vi znate već odgovor na postavljeno pitanje. Zašto Vam treba moja, ili bilo čija potvrda? Vaš život je samo Vaš i samo Vi uzde svog života možete da pomjerate kako želite.