Bez tabua

Gdje je nestala romantika i ko je ubio ljubav, šta fali patetici pa je mnogi ismijavaju? by dr. Vahida Djedović

Gdje je nestala romantika i ko je ubio ljubav, šta fali patetici pa je mnogi ismijavaju?

 

Da li je zauvijek izgubljeno ono „u dobru i u zlu“? Gdje je nestala romantika i ko je ubio ljubav? Šta fali patetici pa je mnogi ismijavaju? Jer bolje da imamo prenaglašena osjećanja, nego da ih nemamo nikako. Više se ne pišu pjesme pune uzdaha od zanosa, sada se pišu pjesme pune uzdaha od seksualnog zadovoljstva. Da li je za odmazdu ljubavi kriva seksualna revolucija ili pogrešna naučna interpretacija? Ako je ljubav pokretač svega, kome je u interesu da uništi ljubav? Odgovorite mi, doktorice za ljubav. Samo Vas molim da mi ne pričate bajke o tome kako treba prvo da naučim da volim sebe. Da, volim sebe i volim i druge. Ali, u dugima je tako malo ovog životnog eliksira, da me naprosto strah, ne zbog sebe, nego zbog društva koje se pretvara u robote i seks mašine.



Ne želim da zvučim kao Carrie Bradshaw, u mega popularnoj seriji „Seks i grad“, u kojoj sam uvijek vidjela samo površnost i konzumerizam, koji promovira kulturni obrazac ženskog ponašanja.

Ali, ako pođemo od seksualne revolucije, koliko dobra je donijela, toliko je donijela i onoga što ne možemo nazvati dobrim. Moje lično mišljenje je da je, prije svega, žene svela na seksualne objekte.

Šta se promijenilo unazad osamdeset godina? Odnosno, od početka seksualne revolucije?

Danas imamo pametne telefone i na svojim  instagramima prezentiramo previše svega: previše grudi, zadnjica, usana, mišića i svega onoga za što se smatra da je seksualno i poželjno. Danas niko ne promovira pamet, jer, danas, baš kao i u seriji „Seks i grad“, promovira se površni lifestyle.

Zato je danas „U dobru i zlu“ i „Dok nas smrt ne rastavi“, rijetkost. Nije nestala, ali počinje da izumire.  Danas, u eri društvenih mreža, svi imaju svoje niskobudžetne šoue, svi glume i tripuju da su u nekim filmovima, ulijeću u površne odnose,  površnih emocija i površnih poznanstava. Ako im se jedan odnos ne svidi, brzo se prebacuju u drugi, jer već imaju nekoliko opcija i tako tragaju unedogled. A i ne znaju da, zapravo, tragaju sami za sobom.

Za duboke odnose, emocije, prijateljstva…, potrebno je znanje o sebi i potrebno je vrijeme.

Danas živimo brzo, živimo u vremenu površnosti, u vremenu gdje nikog niko ne čeka i  gdje se sve hoće odmah i sada.

A za ljubav treba vremena. Ranije, dok su postojali ugovoreni brakovi i kada se znalo ko će biti s nekim „do kraja života“, javljala se čežnja. Jer, parovi su čeznutljivo čekali dan kada će podijeliti postelju i život.

Stari mudraci kažu da je čežnja gorivo za ljubav, ali danas, budući da je sve nabrzinu, za čežnju niko nema vremena. Nestalo je vođenje ljubavi, jer seks je preuzeo patronat. Istina je da su seks i ljubav dvije posve odvojene komponente, ali seks iz ljubavi nije više samo seks. Nije više samo ni ljubav. Mnogo je više od napisanih riječi. To treba doživjeti, ali ko danas ima vremena da čeka?

Kad nekoga muči čežnja, onda je taj osjećaj sličan neispunjenosti. Turski jezik je jedini jezik na svijetu koji ima riječ koja opisuje nedostajanje. „Sensizlik“, a u prevodu bi značilo nešto kao beztobost. To nije osjećaj praznine, patnje… Više je čežnja, odnosno, beztobost.

O čežnji su pisane pjesme pune uzdaha, a jedna od najpoznatijih je ona, Desanke Maksimović: „Ne, nemoj mi prići. Hoću iz daleka da volim i želim oka tvoja dva…“

Seksualna revolucija je, između ostalog, svela žene na seksualne objekte, serija „Seks i grad“ na analizu ženske seksualnosti, a društvene mreže na seksualnost svega i svačega. Seks, seks i seks.

Kada je sve dostupno, onda nam to nije više ni interesantno. Sada čeznemo za ljubavlju, jer tako ju je rijetko naći.

Naučnici govore o statističkim podacima, a neke stvari se jednostavno ne mogu izračunati. Osim toga, pravo pitanje je koliko naučnika je zaista doživjelo ljubav. U pravom smislu te riječi. Oni (naučnici) pomoću kompjutera zaviruju u naša srca i u centar našeg emotivnog života. Proučavaju hormone koji su u tijelu i pokušavaju dokučiti biohemijske procese koji nas stotinama hiljada godina obmanjuju. Ljubav nije iščezla, niti će iščeznuti ikada, jer bez obzira na to koliko imali followera i lajkova, uvijek će ostati potreba za zajedništvom i za ljubavlju.

Zato: Počnimo s poljupcem, kao svaka ljubavna priča. Jer, „pri poljupcu duša dolazi do usana kako bi napustila tijelo“, a „neznatni puteljak u mozgu, pretvara se u glavnu ulicu.“