Bez tabua

Imam više od trideset godina, nikakav ljubavni život, često mislim da je najbolje da me nema by dr. Vahida Djedović

Imam više od trideset godina, nikakav ljubavni život, nezaposlen sam, često mislim da je najbolje da me nema

„U nekoj sam životnoj kolotečini duže od godinu. Imam više od trideset, nemam posla i nemam nikakav ljubavni život. Često mi se vrte suicidalne misli i mislim da je najbolje da me nema. Moje beznadežno  osjećanje dodatno podgrijavaju ovi sretni ljubavni parovi, koji, prikazujući svakodnevno svoju ljubav,  kao da namjerno prkose nama koji nemamo sreće u ljubavi. Život mi je besmislen i ne vidim izlaz iz svoje situacije. Kako živjeti, ako nema svjetla na kraju tunela, ako je tunel beskonačno dug, a moje noge su umorne od hodanja?“

 

Jedan od začetnika logoterapije, Viktor Frankl, preživio je koncentracioni logor u kojem je proveo tri godine. U tom logoru su mu ubijeni otac, majka, brat i žena. On kaže da čovjek može podnijeti najteže uslove ukoliko ima zbog čega da živi.

Vi kažete da nemate razloga za život i, bez obzira koliko mislili da Vas ne mogu u potpunosti razumjeti, skoro svakodnevno se susrećem s ljudima koji razmišljaju o tome da se ubiju. I radim s takvim ljudima.

Sama činjenica da mi pišete govori da u Vama ima još zdravog dijela koji želi da živi i ja se sada obraćam tom Vašem zdravom dijelu ličnosti.

Prvo ću Vam reći kako svako od nas ima neku predstavu o sebi na osnovu koje gradimo svoju sliku. To su predstave o našim sposobnostima, izgledu, društvenom statusu, ponašanju… Tu sliku o sebi gradimo od rođenja i nastojimo da ona bude pozitivna. Zato „sretni parovi“ koje viđate i za koje kažete, kao da Vam prkose, nastoje očuvati takvu sliku da ne bi ispali neuspješni i nesretni, kakvi uglavnom i jesu, jer sretni parovi nemaju potrebu da se prikazuju na takav način.

Treba mnogo snage da se sruši slika o sebi, jer ispod te slike je ranjivi sloj koji boli i govori  i Vama i drugima oko Vas kakvi ste uistinu.

Vi ste u svoju sliku „utisnuli“ da je važno imati sretan ljubavni život i teško Vam pada činjenica da o Vama drugi misle da niste tako uspješni u ljubavnom životu, ali najteže se nositi se s vlastitim mišljenjem o sebi. To mišljenje, ta slika o sebi Vas počinje ograničavati i oduzimati životni elan i sada je pravo vrijeme da izgradite drugu sliku s kojom ćete se osjećati zadovoljno.

Vjerujem da je Vaša bol sada veća od Vaše snage da se nosite s njom, jer izgradnjom takve slike o sebi, koja je, u ovom periodu neostvariva, nametnuli ste veliki teret na svoja pleća. Budući da ne živite u takvoj slici već izvjesno vrijeme, pleća su klonula od pritiska i sada Vam se čini da bol više ne možete izdržati.

Ipak, možete ako učinite jednu od dvije stvari:

  • Da pronađete način da smanjite osjećaj bola i/ili
  • Da pronađete svoje kapacitet za suočavanje s bolom.

Osjećaj bola možete smanjiti ako smanjite taj pritisak na Vašim plećima, a Vaši kapaciteti su da stvorite drugu, realnu sliku o sebi. Vi ste sada potpuno ogoljeli svoj život, zato Vam je tako i teško, ali, s druge strane ste u dobroj poziciji da počnete kreirati realnu stvarnost, a i da znate da nije ljubav sve što vidite.

Proces transformacije nije lak, a posebno kada izgubimo ili namjerno srušimo pozitivnu sliku o sebi, jer na gradnji te slike potreban je vrijedan rad i vrijeme. Vjerujem da bi svi ljudi primili vakcinu protiv neuspjeha u ljubavi, ali i ovakvi neuspjesi su sastavni dio života i vjerujem da je svako od nas okusio gorak okus ovog neuspjeha. Ali, važnije pitanje jeste kako se nositi s ovakvim neuspjehom? Često nas neuspjeh može potaknuti da izađemo iz takvih i sličnih situacija. I da li je uspjeh u ljubavi jedini životni smisao?

Kada se ljudi suoče s neuspjehom, prirodno je da se osjećaju tužni i nesretni, ali o njima ovisi hoće li nastaviti tugovati ili će pokušati izvući najbolje od sebe i krenuti dalje.

Svako od nas ima najbolji dio sebe, stoga upotrijebite tu snagu koju imate i izvucite ono dobro iz sebe. Kada ljudi razmišljaju da sebi nešto učine, oni tada traže olakšanje od boli koju više ne mogu da podnesu, ali ako su mrtvi, nikada neće spoznati to olakšanje.

Budući da je rad na sebi dosta težak, preporučujem da krenete na psihoterapiju, (u privatnom mailu sam Vam dala upute kome da se obratite).

Nemojte odustati od sebe. Čak i ako Vam se čini da ne vidite svjetlo, čak i ako ste napravili milion koraka, možda će Vam baš onaj milion i prvi korak pokazati svjetlo na kraju tunela.  A sigurna sam da hoće.