Bez tabua

Prošle su godine, a ne prođe dan da se ne pitam šta bi bilo da je ona danas moja žena by dr. Vahida Djedović

Prošle su godine, a ne prođe dan da se ne pitam šta bi bilo da je ona danas moja žena

Bili smo mladi i voljeli se duboko. Ona je podržavala mene da ostvarim svoje snove, a ja sam bodrio nju. Na kraju, ona uz moju, a ja uz njenu pomoć, ostvarili smo se profesionalno i onako kako smo željeli, ali nismo ostali zajdno. Ona je sada udata i ima kćer, ja još nisam oženjen, premda sam u stabilnoj vezi. Međutim, tako da volim, kao što sam volio nju, ne mogu nikog više. A, čini mi se, i ne želim. Nedavno sam gledao film „La La Land“, i baš taj film  priča našu priču. Ja još nešto čekam i pitam se kakav bi mi život bio da je njena kćer naša kćer i da je ona moja žena. Da li je ona bila moja prava ljubav, moja srodna duša, a ja sam je prokockao?“



Možete se pitati još godinama i još  godinama čekati i na kraju se probuditi, odnosno trznuti iz tog polusna kao sijedi starac, sam i zaboravljen od svih. A možete i zatvoriti to davno završeno poglavlje i početi pisati novu priču. Možda bi Vam nova priča dala motiv da prestanete žaliti nad prolivenim mlijekom.

Žal za izgubljenom ljubavlju i izgubljenom mladošću, samim tim što nije realizovana, dobija na značaju i pridaje joj se posebna pažnja. Naučnici kažu da se naš odnos prema ljubavi izgrađuje na osnovu prve ljubavi i da ishod te prve ljubavi određuje i naše kasnije djelovanje. Prva ljubav se više nikada ne može ponoviti, jer hemijski procesi koji se tada odvijaju u mozgu imaju takav intenzitet koji je neponovljiv. Prva ljubav je jedinstveno iskustvo i ono u kombinaciji s odnosom prema drugim važnim osobama iz djetinjstva, u našoj podsvijesti ostaje kao model prave ljubavi.

Stoga su, u pjesmama, prave ljubavi uvijek neostvarene, one bole, zbog pravih ljubavi se oduzimaju životi, opija se i samo prave ljubavi su tužne. Što je, zapravo, čista besmislica, jer prava ljubav je ljekovita. Ona ne boli.

Kada je riječ o neostvarenim ljubavima, javljaju se iracionalne ideje da je život mogao biti drugačiji nego što jeste. Patnja je neminovna, jer patnjom potvrđujemo svoju tezu i patnja, kao takva, daje  smisao životu.  Često se ove prošle neostvarene ljubavne priče, samim tim što se nisu realizovale,  uljepšavaju i idealizuju. Ljudi  tada maštaju kako je “to bilo to” i kako su napravili veliku grešku što nisu krenuli tim putem. Međutim, ovdje je ključna činjenica što ljudi često imaju pogrešne predstave o ljubavi, odnosno one predstave da je to “prava” ljubav i da je kao takva neostvarena.

Iz ove priče se postavlja  pitanje da li Vi namjerno stvarate osjećaj patnje, jer patnja je izbor i, da li Vam ona  daje smisao  životu?  Dalje,  prva ljubav, događa se uglavnom u mladim godinama, kada identitet nije do kraja formiran i bitno je znati šta se dešavalo u emocionalnom odnosu s drugim osobama koje su Vam tada bile važne? Da li ste patili u mladosti zbog tih važnih osoba iz djetinjstva? (Majka? Otac? Djedovi i nene?) Jer, ako jeste, a i „prava“ ljubav je završila neslavno, velika vjerovatnoća je da ćete patnju poistovjetiti s ljubavlju.

Pitate da li je ona Vaša srodna duša, a ja dodajem, postoji li, uistinu, srodna duša? Da li ste Vi srodna duša samom sebi? Jeste li ostvareni kao osoba ili mislite da bez Vaše „srodne duše“ ne možete biti ostvareni do kraja?

Srodna duša je mit i pričaju je ljudi kojima nešto nedostaje u životu. Nedostaje im zrelo samopoštovanje i samopouzdanje, a to znači prihvatanje sebe i svog života takvim kakav jeste. To je teško, pa ljudi idealizuju i nalaze opravdanje za svoje ljubavne neuspjehe, govoreći da im je izmakla srodna duša. Da li ste i Vi jedan od takvih? Je li Vam važnije da volite ili da budete voljeni? Smatrate li da Vas je jednostavno voljeti, ali takva osoba se pojavila samo jednom? Ili ste generalno nezadovoljni realizovanim poslovnim potezom, pa sada žalite što ste sve izgubili?

Puno je pitanja na koja treba da odgovorite, a Erih From je u svojoj knjizi „Umijeće ljubavi“ i rekao da je ljubav umijeće koje je povezano s našom sposobnosti da volimo.

Ipak, bezuslovno prihvatanje sebe i svijest o sebi je umijeće koje postižemo onda kada smo spremni da zavolimo ponovo. Jeste li i Vi?