Mene su, kao malog, čuvali nana i dedo. Jednostavno sam odbijao vrtić, ali to me ne sprečava da se pitam na koga je moj sin, koji to isto radi. Naravno, kao sve nane i dede, i mene su moji razmazili. Ispunjavali su oni razne gastro želje svog prvog unuka, od tople pite kad se ujutro probudim, klepa – onih domaćih, ne zamrznutih, do uštipaka. Dakle, već u ranoj dobi pokazao sam veliku strast prema dobroj hrani.
Nažalost, već dugo nema ko da pravi uštipke, ne kažem da nisu moji najmiliji to probali, ali nisu k’o nanini. Onda sam jednom nabasao na jedan restoran u Sarajevu, gdje sam probao uštipke. Gotovo, pa gotovo kao nanini, ali i to je uspjeh. Morao sam baciti jednu šarmantnu ulizivačku priču kuharici koja mi je na kraju, ipak, odala recept, a ja ću ga velikodušno podijeliti s vama:
Potrebno vam je: 1x kiselo vrhnje ili pavlaka,1x čaša od kiselog vrhnja vode (prava nanina štedljivost da i ono malo pavlake na stranicama čaše se iskoristi),1 jaje i 1 kašika bijelog sirćeta.
Navedene sastojke umutiti, a na drugoj strani umiješati 1 šolju brašna,1 prašak za pecivo te čajnu kašiku germe. Nakon toga pomiješati ove dvije smjese. Čvrstoća smjese treba biti kao resica na uhu. Ostaviti na toplo mjesto, da se tijesto digne. Razvaljati tijesto na pobrašnjenoj podlozi, i čašom vaditi uštipke. U dubokoj tavi zagrijati ulje i u vrelom ulju pržiti uštipke.
Poslužite ih s mladim hercegovačkim kajmakom, koji možete kupiti kod mojih teta na pijaci Grbavica.