Nakon osvajanja Wimbledona, Novak Đoković je oduševio svijet kada je nakon trijumfa kazao: “Volim te, sine, najviše.” Pobjedu je posvetio svojoj porodici, a posebnu sinu Stefanu koji je prvi put gledao njegov meč. Novak nije zaboravio niti na javnost, pa je javno objavio pismo na svom Instagram profilu, te ponovo oduševio javnost.
– Dragi Prijatelji i NoleFam,
Pišem vam ovo pismo u pauzi između mijenjanja pelena i čitanja knjige o dinosaurusima. Želim sa svima vama da podijelim kako sam se osjećao na putu do osvajanja Wimbledona 2018. Ono što bih prvo želio da vam napišem jeste da je osjećaj koji sam imao gledajući svog sina u naručju supruge na ceremoniji dodjele trofeja i njihovo prisustvo u loži bio najljepši osjećaj koji sam imao na bilo kojem turniru koji sam do sada osvojio u karijeri. Nezaboravan, poseban, ispunjavajući, predivan, radostan. I najviše od svega, osjećaj je magičan! Kada sam pomislio da trenutak ne može biti bolji, čuo sam: „Tata, tata!“ Istopio sam se od miline. Preplavile su me emocije. Ne mogu da vam opišem tu sreću i radost. Veoma sam ZAHVALAN što sam doživio tako nešto. Kada sam postao otac, jedan od mojih najvećih snova bio je da moja djeca budu prisutna na tribinama dok igram. Da ne pominjem osvajanje trofeja. Taj san se ostvario prije nekoliko dana. Zamišljao sam i molio se da jednog dana osvojim grend slem trofej pred mojim djetetom. Na moju sreću, Tara raste i jedva čekam da i ona vidi uživo neki ovakav moj uspjeh i postignuće, kao što je i Stefan vidio.
Dok nisam postao otac i suprug, svakim dijelom bića bio sam posvećen tenisu. Sve što sam učinio bilo je usmjereno na uspjeh u tenisu. Kada sam postao otac i suprug, moj „svijet“ se razvio. Nije se promijenio, razvio se u nešto ljepše. Naravno, ima mnogo više odgovornosti, ali na kraju dana u vama se otvara jedna nova dimenzija ljubavi i energije za koju nikada niste znali da postoji. Najveći dar koji dobijete od Boga je obogaćen osjećaj empatije, saosjećanja i predanosti vašoj djeci. Ali nije sve baš tako jasno kada postanete otac. Potrebno je učenje i otvorenost da bi se postigla ona „zlatna ravnoteža“ u životu – ravnoteža kojoj svi stremimo. Za mene je to bio balans između tenisa, prioriteta i porodice. Podrška moje supruge mi je bila veoma dragocjena. Uvijek je imala vremena da sa mnom porazgovara o tome što me tišti i da mi pomogne da nađem način da se osjećam da dajem najbolje od sebe kod kuće sa djecom i sa njom, ali i na teniskom terenu.
2017. godine, povreda mog desnog lakta je bila toliko ozbiljna da sam bio primoran da odsustvujem šest mjeseci s Tour-a. Povreda je bila jedan od problema, drugi veliki problem bila je motivacija. Nisam imao problem da treniram i uživam na teniskom terenu, ali sam imao mentalnu prepreku kada je trebalo da se takmičim. Jednog dana ću detaljnije podijeliti s vama sa kakvim izazovima sam morao da se suočim i kako sam se osjećao. Oduvijek poštujem ljude koji dijele svoje najranjivije trenutke kao prelomne tačke u pronalaženju istinske snage u sebi koja inspiriše veliki broj ljudi. U posljednjih nekoliko godina bio sam mnogo puta ranjiv. I dalje sam ranjiv. Ne stidim se toga. Naprotiv, to me čini iskrenijim prema sebi i drugima. Omogućava mi da se približim ljudima. Da prodrem dublje u dušu i analiziram šta se zaista dešava unutar mene. Kada to shvatim, mogu da stvorim strategiju za prevazilaženje problema i da dalje napredujem kao jača, mudrija i srectnija osoba.
Nisam bio strpljiv u mojim teniskim očekivanjima u posljednje dvije godine. Nisam bio mudar u pravljenju strategije. I zasigurno nisam jasno čuo moje tijelo koje mi je govorilo da se s mojim laktom nešto ozbiljno dešava. Pokušavao sam da pronađem rješenje negdje drugo, a ono je uvijek bilo u meni. Nakon mnogo promjena u treninzima, promjene reketa, članova tima, nisam znao da li ću biti u stanju da se vratim na željeni nivo tenisa. Zapravo, jedan dio mene uvijek vjeruje u sopstvene kvalitete i sposobnosti, ali sam imao mnogo trenutaka sumnje. Svjestan sam napora i posvećenosti koju su mnogi ljudi uložili u mene u posljednjih nekoliko godina kako bih se vratio na nivo tenisa koji mi donosi grend slem titule.
Želim da pružim svoju najveću zahvalnost, poštovanje i ljubav svim tim ljudima koji su vjerovali u mene i pomogli mi da osvojim još jedan trofej Wimbledona.
Blagosloven sam što sam iskusio ovo nevjerovatno putovanje i što imam podršku velikog broja ljudi širom svijeta.
Volim vas
Volim tenis
Volim život,
Novak.
P.S. Ponovo sam osjetio fantastičan ukus vimbledonske trave. Ako bih dodao i malo avokada, bio bi savršen – napisao je Novak u pismu.