Mlada balerina Tamara Ljubičić u komadu „Vragolasta djevojka”, koji je ovog vikenda oduševio sarajevsku publiku, tumači Lizu, glavni ženski lik. Nakon deset godina ovaj je balet u tri čina iz žanra komedije postavljen u dvije glumačke podjele.
– „Vragolasta devojka” je za mene, a i za cijeli ansambl Baleta izuzetno važna predstava. Priprema za rolu Lize predstavljala je veliki izazov, kao i svaka uloga koju igram prvi put. Jedinstvena je, jer je osim koreografije, potrebno posvetiti dosta pažnje i samom liku. Ona je mlada, zaljubljena i vragolasta. Mnogo truda i rada je uloženo, pa se nadam da je publika uživala – priča Tamara, vragolasta Novosađanka koja je zbog profesije, ali i ljubavi, promijenila mjesto življenja.
– Život u Sarajevu i Novom Sadu je sličan. Ljudi su topli i svako se osjeća dobrodošao. Bilo mi je teško da se naviknem na strme ulice kojih u mom rodnom gradu nema – kaže Tamara.
Želja za radom, dokazivanjem i novim ulogama pokrenula je umjetnički par da scenu Srpskog narodnog pozorišta zamijene novom, u Narodnom pozorištu Sarajevo.
– Moj zaručnik Boris Vidaković i ja bili smo angažirani u matičnoj kući u Novom Sadu, gdje su se pojavili problemi s repertoarom. Kao mladim igračima, bilo nam je važno da igramo što više. Čuli smo da Sarajevski balet ima dobar repertoar. Odlučili da pokušamo i tu smo već pet sezona.
Kaže da joj je svaka uloga jednako važna. Na repertoaru su klasični i moderni balet, ali Tamara više voli prvu grupu.
– Izdvojila bih predstavu „Dama sa kamelijama” i meni dragu ulogu Margarite uz koju sam, na neki način, sazrela na sceni.
Razgovor nastavljamo pričom o nedavno prikazanom dokumentarnom filmu „Vita Mlier” studentice ASU Mirne Dizdarević o baletnoj umjetnosti, koja je „u fazi raspadanja u glavnom gradu zemlje u tranziciji”.Pitamo našu sagovornicu da li je sve baš toliko crno u umjetnosti na vrhovima prstiju?
– Pored svih teškoća koje postoje u umjetnosti uopće, u ovom vremenu kada ljudi sve manje posjećuju pozorište, mislim da balet, ipak, pronalazi svoje mjesto na sceni. To dokazuje uspjeh “Vragolaste djevojke”.
Tamara je zaljubljena u svoju profesiju. Kao petogodišnjakinja je krenula na gimnastiku, da bi se nakon toga godinama bavila plesom i onda se odlučila za balet.
– Slijedi upis u Osnovnu baletnu školu, pa logično i Srednju baletnu školu. Kako su dolazili prvi nastupi, takmičenja i predstave, sve mi se više dopadalo. Nakon završetka edukacije igram u Srpskom narodnom pozorištu, a karijeru nastavljam ovdje. Inače, mislim da se samo radom može ostvariti željeni cilj.
Na najavnom plakatu predstave za „Vragolastu djevojku” Tamara je u zagrljaju zaručnika, baletana Borisa Vidakovića, koji u njenoj podjeli tumači glavni muški lik.Svakodnevica van teatra teče uz šetnje, opuštanje, ljubav i, naravno, priču o baletu.
– Boris i ja mnogo razgovaramo o našem poslu. Znam da se to, možda, čini previše ali često kažem da se balet živi. Podrška samo jedno drugom. Drago mi je da imam pored sebe nekoga ko će mi uvijek dati iskrene kritike, bile one dobre ili loše. Ne svađamo se često. Uglavnom su to prepirke nakon kojih i ne znamo zašto su počele. Kada igramo zajedno, uvijek smo profesionalni. Na sceni smo i u ulogama, a tu svi problemi ionako nestaju. Planovi za vjenčanje su tu, ali kad… To nismo još sigurni. Zajedno smo i to nam je dovoljno – kaže na kraju vragolasta Tamara Ljubičić.