Ako odlučite vjerovati većini napisa u susjednoj nam Srbiji, pomislit ćete kako je Kristina Kovač najstrožiji član žirija prve sezone regionalnog “X Factora”. No, ona sama za sebe kaže kako uopće nije toliko stroga, nego iskrena. Mi bismo dodali i pravedna. Još od prve emisije “X Factora” Kristina je publici, ali i takmičarima, svojim istančanim sluhom i argumentiranim komentarima, jasno dala do znanja zašto sjedi baš na mjestu jednog od članova žirija. Na našu, ne baš profesionalnu opasku, da nam je, pored Željka Joksimovića, Emine Jahović i Kikija Lesendrića, njeno ocjenjivanje učesnika, ipak, najdraže, s osmijehom odgovara da je svugdje vole više nego u Srbiji.
No, to nije baš sasvim tačno. Kristina je, za one slabije upućene, jedna od muzički najobrazovanijih ličnosti u Srbiji. Završila je muzičku akademiju, tokom devedestih je sa sestrom Aleksandrom imala veoma popularan bend “K2”, kasnije je otkrivala nove talente, a, danas, kaže, najviše uživa u komponiranju, te se nada da će u skorije vrijeme kompozitorsku karijeru ostvariti u inozemstvu. Govorila nam je o svojim planovima, ali i trenutno najgledanijem muzičkom showu u Regionu “X Factoru”.
Odavno jedan muzički show nije privukao toliko pažnje koliko regionalni “X Factor”. Kakve reakcije do Vas, kao člana žirija, dolaze od gledatelja, učesnika, kolega?
– Reakcije koje dolaze do mene su prilično pozitivne, i baziraju se, prije svega, na velikim talentima koji su jako iznenadili sve gledaoce showa. Izgleda da smo i ja i ljudi koji prate „X Factor Adria” apsolutno „oduvani” ne samo količinom nego i vrstom talenta koji se pojavljuje iz epizode u epizodu. Prvi put, to su mladi ljudi koji mogu da stanu rame uz rame sa svjetskim pjevačima, po vokalnom kvalitetu, emociji, izgledu, harizmi… I to je ono što ovaj show kod nas čini specijalnim i jako uzbudljivim.
Koliko ste samokritični i koliko ste Vi zadovoljni svojim ocjenjivanjem i procjenom takmičara?
– Odlično pitanje, koje mi dosad nije bilo postavljeno. Dok gledam epizode, jako sam samokritična. Veoma se nerviram kad vidim da sam kandidatu koji nije dovoljno dobar rekla “DA”. Tih pet dana audicija je bilo jako teško odrzati objektivnost, iz više razloga. Umor i pad koncentracije su bili prisutni, jer smo na onim stolicama sjedili po 16 sati, pet dana zaredom. Još jedan razlog leži u mojim kolegama sudijama. Naime, stekla sam utisak da nisu imali prilike da mnogo gledaju ni UK ni US verzije “X faktora”, samim tim ni da steknu reper za kriterij po kojem se kandidati odbijaju ili puštaju dalje, pa je tu bilo mnogo situacija u kojima su puštani kandidati koji nisu očajni, ali nisu ni dovoljno dobri. Nakon nekog vremena, kriterij je i meni počinjao da pada. Ali, na svu sreću, imala sam prilike da to ispravim u kasnijem toku showa. Svakako, većeg kritičara od sebe nemam, vjerujte, sjedim kući i dernjam se na sebe na TV-u vrlo često…(smijeh).
Mediji Vas opisuju kao najstrožijeg člana žirija, iako se čini da je Željko Joksimović davao više “NE” od Vas. Šta su osnovni principi kojim se vodite kada slušate nekog takmičara i koja je to granica ispod koje ne idete?
– Uopšte ne mislim da sam stroga, samo sam iskrena. Audicije su poseban slučaj. To je prvi susret s takmičarima, i kriterij tu ne treba da bude suviše visok, jer bismo u suprotnom odmah mogli da odaberemo, recimo, 16 najboljih i ne bismo imali show. Ipak, mene je vodilo to da je jedno znati da pjevaš i da se ponašaš u kafani, na splavu, na svadbi, u diskoteci, a drugo zračiti i pjevati kao pravi specijalan i svjetski talent. Sebe sam konstantno podsjećala na tu ključnu razliku. Ali kažem, kriterij u prvim audicijama mora da bude niži, i tu je imalo smisla pustiti dalje i kandidate koji nisu satkani od tog “zvjezdanog” materijala.
Je li ona, prilično nezahvalna stolica člana žirija, mjesto koje Vas više usrećuje ili rastužuje?
– Svakako je najjača emocija sreća. Ja sam osoba koja se jako ushićuje tuđim talentom – na talent sam slaba! Meni je prilika da otkrivam nove talente i da im pomažem da se razviju i zasijaju punim sjajem predivna stvar. Ne postoji ništa ljepše u ovom mom poslu, pogotovo kad si u njemu već dostigao određenu zrelost, pa možeš da motivišeš, da prenosis svoje iskustvo i znanje. A inače, to moje iskreno oduševljavanje talentom koji se pojavio u našem showu donijelo mi je mnogo pohvala i komplimenata publike. Kažu da im se strašno sviđa što sam operisana od ega i sujete, i što nemam problem da ustanem, pa ni da se poklonim pred mladim talentima. I stvarno, nemam. Zadovoljstvo je iskazati poštovanje svemu čemu se diviš.
Svi sebi dajemo za pravo da ocjenjujemo takmičare, no Vi nemate nimalo lak zadatak. Koliko je teško otkriti nečiji X Factor?
– Čovjek misli da je teško to prepoznati sve do onog momenta dok se ta osoba ne pojavi. Ja sam to vidjela u toku audicija kod nekoliko ljudi. Šta je to nešto, Bog sveti zna, ali to prepoznaju svi živi – od sudija do publike. Niko na to ne ostaje imun. Za mene je to neka čarolija koja se dogodi dok neko interpretira pjesmu, samo vas obuzme i to je to.
U emisijama koje su do sada emitirane svi smo svjedoci velikog broja talentirane djece. Jeste li uopće mogli pretpostaviti da ima toliko talenata na ovim prostorima, naročito uzme li se u obzir da su se već odvijala slična takmičenja, te da su ona, na neki način “potrošila” te talente?
– Već sam spomenula da sam pozitivno iznenađena i brojem talentovanih kandidata i originalnošću njihovih talenata. Ono što sam prvi put vidjela kod nas, a pojavilo se u ovom našem “X Factoru”, jesu klinci kojima je svijet uzor. Bilo je u drugim takmičenjima tu i tamo ljudi koji su bili okrenuti svijetu u tom smislu, ali ovi klinci su nešto specijalno. Mogu da idu rame uz rame s većinom učesnika i UK i US “X Factora”. Čuje se da slušaju muziku iz cijelog svijeta, pop, r&b, soul, rock… Boje glasova su nešto što dosad na ovim prostorima nismo imali prilike da čujemo. Mene to čini jako srećnom, jer smatram da “X Factor” traži svjetski talent na Balkanu, a ne lokalni, regionalni ili nacionalni talent. I imamo ih, na zadovoljstvo nas i publike.
Posebno se moram osvrnuti na takmičare iz BiH, pretpostavljam da još ne možete nikoga favorizirati, ali kome biste od njih voljeli biti mentor?
– Pa, bilo bi suludo ne spomenuti Doktora (Armin Malikić op.a), čovjeka koji mi je postao miljenik nakon samo dvije otpjevane riječi. Zbog njegovog divnog soul glasa bih jako voljela da mu budem mentor, a tu je i mladi Haris Ćato, koji me je svojim raskošnim talentom oduševio, i koji je već sada fantastičan pjevač, kome samo treba pravilno usmjeravanje. Od djevojaka, senzualna i posebna Vanja Misić.
Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br. 876)