“X Factor” je bez sumnje u najkraćem roku postao najgledaniji muzički show u Regionu. Sve republike biše Jugoslavije imaju svoje kandidate, koji se nadaju da će jednog dana postati velike muzičke zvijezde. I ukoliko pobijede u showu, koji je osmislio čuveni Simon Cowell, otvaraju im se putevi, ne samo za regionalnu, nego i svjetsku muzičku scenu. Nas, ipak, najviše zanimaju oni koji dolaze iz naše zemlje, a u trećoj emisiji “X Factora” žiri je oduševio 22-godišnji Armin Malikić iz Banovića.
Armin je pjevao pjesmu “Wonderfull World” od Jamesa Morrisona, a potom je izveo dio pjesme koju je sam napisao. Kristina, Željko, Emina i Kiki su mu, bez mnogo razmišljanja i sasvim opravdano, kazali “DA”! Bio je to povod da s Arminom porazgovaramo o njegovim muzičkim počecima, te spoju muzike i medicine, jer je ovaj talentirani i, za svoje godine itekako zreli mladić, ujedno i budući doktor.
“X Factor” trenutno je najgledaniji muzički show u Regionu. Zbog čega je “X Factor” takmičenje bilo i Vaš izbor?
– Na ovim prostorima je u posljednjih nekoliko godina bilo zaista mnogo projekata koji traže nove muzičke zvijezde, ali nijedan nije medijski popraćen i ne omogućava raznolikost muzičkih žanrova kao ovaj. Upravo je to jedan od razloga. Osim toga, ljudi koji sjede u stolicama sudija su neke od najvećih zvijezda Regiona i znaju da rade svoj posao. “X Factor” je moj san još od trenutka kada je nastao i zaista sam bio presretan kada sam saznao da će se emitovati na ovim prostorima. Ovaj show je, također, i velika prilika za inozemnu karijeru, barem se nadam.
S ove distance, jeste li izabrali pravu numeru kojom ste se predstavili i jeste li, općenito, zadovoljni svojim nastupom?
– Osoba sam koja uvijek misli da može bolje i nikad nisam u potpunosti zadovoljan sobom. Uvijek analiziram i preispitujem sve svoje nastupe i odluke i svaki put shvatim da je moglo biti i bolje. Generalno sam zadovoljan, pjevao sam pjesmu jednog od mojih najdražih vokala (James Morrison op.a), a posebno mi je drago da sam imao priliku otpjevati i autorsku pjesmu na koju su sudije reagovale na način na koji nisam očekivao.
Žiri ste definitivno oduševili, posebno Kristinu Kovač. Jeste li očekivali onakve njihove reakcije?
– Nisam puno razmišljao o reakcijama. U momentu kada treba da izađete pred te ljude i date sve od sebe, jedina stvar koja vam prolazi kroz glavu je: “Bože, molim Te da ne budem grozan”. Nadao sam se da ću proći s četiri “DA”, ali uvijek postoji strah od neuspjeha. Neke od reakcija su me zaista dirnule i navele na pozitivnije razmišljanje o muzici i svemu što radim. Bio sam jako sretan, mislim da sam na kraju i zaplakao… (smijeh).
Znamo kome se Vaš nastup najviše dopao. Kada biste Vi mogli birati člana žirija koji će s Vama raditi u drugom dijelu takmičenja, ko bi to bio?
– (Smijeh)… upravo ta osoba koja se najviše oduševila. Kristina je neko čiji rad pratim od perioda kada je harala muzičkom scenom u duu “K2” i njen talent i nevjerovatna energija me oduševljavaju. Bio bih više nego zadovoljan da mi bilo ko od njih četvero bude mentor. Sada mi je primarni cilj doći do tog dijela takmičenja gdje se dodjeljuju mentori. To bi već bio ogroman uspjeh, ali ima još puno rada i truda do tog momenta.
Kako je, zapravo, počela Vaša muzička priča, od koga ste naslijedili talent? Koliko dugo već pjevate?
– Moja muzička priča počela je od momenta kad sam prvi put počeo da proizvodim zvukove…(smijeh). Često mi kod kuće kažu da sam prvo počeo pjevati, pa tek onda pričati. Ne potječem iz muzičke porodice, ali smatram da svi u mojoj familiji imaju sluha. Mama je užasan vokal, ali ima dobro uho za procjenu dobrog vokala, otac je pjevao u mladosti narodnjake onako za svoju dušu i tvrdi da je bio jako dobar, iako ja to nisam primijetio…(smijeh). Moram spomenuti i svoju nenu, koja i u 80 i nekoj godini pjeva sevdalinke, tako da se sve to, vjerovatno, sakupilo i nekako izrazilo kroz moj vokal.
Niste imali priliku da se muzički educirate?
– Nisam u smislu pohađanja muzičke škole. Educirao sam se pomoću interneta. Nemam školovan glas i nemam muzičku diplomu, ali sam mnogo naučio od nevjerovatnih vokala koje sam godinama slušao i smatram da ima još mnogo toga što treba da naučim.
Nakon Vašeg nastupa članovi žirija su kazali kako ste, zapravo, začetnik jednog novog muzičkog pravca. Koji je to muzički pravac u kojem se najviše pronalazite?
– Teško je danas definirati bilo koji muzički pravac. Postoji toliko mikstura u muzici. Moja najveća želja bi bila da to bude moj pravac, nešto što je specifično po meni samom.
Na kakvoj muzici ste odrastali?
– Odrastao sam kao i sva moja generacija na pop rocku kasnih devedestih i dan-danas osjećam veliku nostalgiju za tom muzikom. U tinejdžerskom periodu sam slušao rock, a zatim sam otkrio soul u pravom smislu te riječi i zaljubio se u taj žanr. Još odrastam na dobroj muzici, nevjerovatni su mi Cee Lo Green, James Arthur, Adele I, generalno, većina današnjih britanskih muzičara.
Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br. 873)