LifestyleNovostiTeme

Evo kako je umrlo 13 najgorih diktatora u istoriji

Autor knjige ‘Velika knjiga groznih stvari: Konačna hronika najvećih sto zločina u istoriji’ Matthew White objavio je između ostalog u knjizi kako većina diktatora dočeka duboku starost. Unatoč tomu što mnogi smatraju kako je nepravedno da većina diktatora gotovo do smrti živi sretno, priče o njihovoj smrti nisu tako pozitivne:

Benito Mussolini (1883-1945)

Mussolini je u julu 1943. godine uhapšen i zatvoren u Hotel Campo Imperatoreu. Tamo ostaje do septembra kada su ga oslobodili Nijemci. Prvo su ga odveli u Njemačku, a zatim u Lombardiju. Međutim, 1945. godine je sam osjetio da mu se bliži kraj i u jednom intervjuu je rekao: ‘Prije sedam godina sam bio zanimljiva osoba. Danas sam truplo.’

Samo par mjeseci kasnije je ubijen prilikom bijega iz Italije s ljubavnicom Clarom Petacci. Ubili su ih partizani, a njihova tijela su obješena na milanskom trgu Piazzale Loreto. Prolaznici su pljuvali po njihovim tijelima i gađali ih kamenjem.

Staljin (1878-1953)

Za vrijeme njegove vladavine je, prema službenim podacima, tri miliona ljudi umrlo u logorima ili su pogubljeni, ali neslužbeni podaci modernih istoriji govore da je ta brojka bila između 15 i 20 miliona. Staljin je imao 73 godine kada je umro.

Nakon večere i filma 1. marta 1953. godine otišao je spavati i više se nikada nije probudio. Njegovi čuvari se nisu usudili cijeli dan ući u njegovu sobu jer su imali naređenje da mu ne smetaju. Navečer oko jedanaest sati skupili su hrabrost i ušli su u sobu.

Našli su ga na podu kako leži u vlastitoj mokraći nakon što je dobio moždani udar i još uvijek je bio živ. Sat koji se srušio na pod pokazivao je 6.30 ujutro kada je najvjerojatnije dobio udar. Mučio se narednih peta dana dok konačno nije umro.

Adolf Hitler (1889-1945)

Hitler je rijetki izuzetak iz pravila da diktatori dočekaju duboku starost. Posljednjih dana Drugog svjetskog rata sa svojim se suradnicima zatvorio u bunker ispod sjedišta ureda Rajha. U bunker su svakodnevno stizale loše vijesti i Hitler je počeo planirati svoju smrt.

Čuo je za Mussolinijevu smrt i kako su pljuvali njegovo tijelo, pa je naredio da ga se spali kad umre. Oženio se sa svojom ljubavnicom Evom Braun i naručio kapsule cijanida čiju je efikasnost testirao na psu koji je pripadao Goebbelsovoj djeci.

30. aprila Eva Braun je popila cijanid, a Hitler se upucao. Tijela su im spaljena ispred bunkera, ali palež nije dovoljno trajao. Kad je ruska vojska identificirala tijela uništili su ih do kraja kako Hitlerov grob ne bi postao okupljalište njegovih pristaša.

Franco (1892-1975)

Franco je vladao Španijom do smrti. U njegovim kasnim sedamdesetima zdravlje mu se počelo naglo pogoršavati i dugo se borio s Parkinsonovom bolešću. 30. oktobra 1975. godine pao je u komu i mjesec dana su ga aparati održavali na životu dok nije umro u dobi od 82 godine.

Mao Zedong (1893-1976)

Mao Zedong živio je do 82. godine i godinama je prije smrti imao problema sa zdravljem. Od čega je tačno bolovao nije poznato, ali vrlo vjerojatno je imao Lou Gehrigovu bolest koja napada živčani sistem. 2. septembra 1976. godine dobio je srčani udar, a samo nekoliko dana kasnije upalu pluća. 7. septembra pao je u komu iz koje se nikada nije probudio. Ljekari su ga skinuli s aparata 9. septembra.

Francois ‘Papa Doc’ Duvalier (1907-1971)

Čim je došao na vlast Duvalier je uveo torturu nad političkim disidentima i naredio ubistva svih onih koji su mu stajali na putu. Prakticirao je voodoo pa je povremeno čarao nad odrezanim glavama svojih žrtava. Imao je dijabetes i probleme sa srcem što ga je na kraju i ubilo.

Kim Il-sung (1912-1994)

Kim Il-sung bio je prvi vođa Sjeverne Koreje i odmah je uspostavio svoju nasljednu dinastiju, pa je tako danas na vlasti njegov unuk. Od Sjeverne Koreje je stvorio najizoliraniju zemlju na svijetu, a krajem osamdesetih dobio je tumor na vratu koji je bio vrlo vidljiv. No, umro je od srčanog udara.

Augusto Pinochet (1915-2006)

Njegov je režim ubio hiljade građana, ali unatoč tomu je mirno sišao s vlasti 1990. godine. Tek je 1998. godine stavljen u kućni pritvor u Velikoj Britaniji gdje je živio. Dvije godine kasnije vratio se u Čile zbog zdravstvenih razloga uključujući demenciju.

Samo dva mjeseca nakon što je optužen za 36 otmica, 23 slučaja mučenja i jedno ubistvo dobio je srčani udar. Umro je okružen sa svojom porodicom na intenzivnoj njezi i nikada nije osuđen zbog svojih zločina.

Nikolaj Ceausescu (1918-1989)

Posljednji komunistički lider Rumunjske pogubljen je sa suprugom Elenom na Božić 1989. godine. Četiri dana ranije bijesnoj je masi pokušao održati govor ali je izviždan. Dan kasnije sa suprugom je pobjegao helikopterom, ali vojska ih je ubrzo privela i odmah odvela na suđenje.

Oboje su osuđeni na smrt zbog genocida i korupcije. Iako se obično čeka deset dana do izvršenja presude, pogubljenje se odmah održalo. Ubio ih je streljački vod. Jedan vojnik iz voda je kasnije ispričao da je Ceausescu počeo plakati kad su vojnici digli puške.

Idi Amin (1925-2003)

Idi Amin je došao na vlast nakon vojnog udara 1971. godine i stotine je hiljada ljudi umrlo u Ugandi pod njegovom vlašću. Svrgnut je s vlasti osam godina kasnije i dobio je azil u Saudijskoj Arabiji gdje je godinama lagodno živio.

2003. godine su mu otkazali bubrezi i pao je u komu. Umro je u augustu, a mediji su kao razlog smrti naveli njegovu debljinu koju su možda malo preuveličali. U medijima je pisalo da je Amin bio težak 220 kilograma, ali niko to nije mogao ni potvrditi ni demantirati.

Saddam Hussein (1937-2006)

Saddam Hussein izgubio je vlast nakon američkih napada na Irak 2003. godine, a vojska ga je našla kako se skriva u rupi blizu svog rodnog grada. Uhapšen je i 2006. godine osuđen na smrt zbog ubistva 148 Iračana 1982. godine, masakra kojeg je naredio kao odgovor na pokušaj atentata na njega. Njegovo je tijelo pokopano u Al-Awji gdje je rođen.

Muammar Gaddafi (1942-2011)

Gaddafi je bio na vlasti od 1969. do 2011. kada je pred pobunjenicima pobjegao iz Tripolija. Mjesecima se nije znalo gdje se nalazi, a kasnije se ispostavilo da je vrijeme provodio u bunkeru u Sirtu s uskim krugom najlojalnijih suradnika.

Nakon pada Sirta 20. oktobra pokušao je pobjeći u konvoju, ali snage NATO-a su ih napale. Gaddafi se sakrio u jednoj cijevi za vodoopskrbu u kojoj su ga pronašle libijske snage.

Nakon toga je uslijedilo njegovo brutalno ubistvo. Na internet su procurile snimke s mobitela na kojoj se vidi kako su Gaddafija živog i krvavog vukli i tukli po ulici. Usput su ga ubadali noževima i bajunetama. U jednom trenutku su ga upucali u glavu, a njegovo tijelo je danima bilo izloženo u frižideru u Misrati.

Kim Jong-il (1942-2011)

Poput svog oca Kim Il-sunga, Jong-il je godinama vladao prije nego je dobio srčani udar. Za vrijeme njegove vladavine stotine hiljada ljudi u Sjevernoj Koreji je umrlo od gladi. Kim Jong-il je dobio srčani udar dok je putovao vozom, a ranije je pretrpio i moždani udar.

Njegov kult ličnosti pokazao se u punom svjetlu nakon njegove smrti. Državni mediji su izvjestili kako je nebo iznad svetog mjesta Paektu postalo crveno u trenutku njegove smrti. Isto tako, izvjestili su kako je led na jezeru Chon, također u trenutku njegove smrti napukao tako jako da se čuo na nebu i na zemlji.