Lejla Panjeta je pravi primjer uspješne mlade žene. Ona je reditelj i vanredni profesor iz oblasti filmskih studija i vizuelnih umjetnosti, a od 2017. godine i direktorica sarajevskog Pozorišta mladih. To što po svojoj prirodi nije konzervativna omogućilo je Lejli da u svom radu kombinira različite naučne i umjetničke oblasti, te da postigne značajne profesionalne uspjehe. Na početku razgovora za magazin „Azra“ Lejla ističe da je osnova svega ljubav.
– Niti jednu stvar koju sam počela raditi nisam radila bez ljubavi ili strasti, stoga ne volim za sebe reći da sam stručnjak, jer stručnjaci rade u dress kodu i ulaze u radni prostor s karticama, a misle da je istina jedino ono što oni definišu kao takvo. U bilo kojem smjeru da moja karijera ode, nadam se da će to uvijek biti nešto što istinski volim i u čemu uživam – kaže Lejla.
Pozitivan napredak
Upravo na ovim vrijednostima, te na jasnoj komunikaciji zasniva svoj rad u Pozorištu mladih, gdje joj je cilj da ima zadovoljne radnike, umjetnike kao i publiku. Ipak, ona ne krije da u radu nailazi i na određene poteškoće.
– Rezultati koje imamo iza sebe najbolje govore o pozitivnom napretku i pozitivnoj atmosferi koja se razvija kroz rad. U Pozorištu mladih trenutno prevazilazimo poteškoće u zaostatku s tehnologijom i procesom rada koji moramo usmjeriti ka operativnoj digitalizaciji i sistemu koji je prilagođen novim vizuelnim komunikacijama i multimedijalnim sadržajima. Drugim riječima, potrebno je stvari dovesti u brzinu kolosijeka 21. vijeka – kaže ona.
Kroz pronalazak užitka u klasičnim i folklornim naracijama, Lejla kao osnovni zadatak Pozorišta vidi oblikovanje mladih ljudi.
– Ukus i tržišna potražnja nisu prvenstveni u determiniranju estetskih smjernica koje oblikuju određenu umjetničku politiku. Prije bih rekla da vrijeme u kojem živimo i medijski sadržaji koji nas okružuju postaju faktor u oblikovanju čovjekovih preferensi, ponašanja, stavova ili ukusa. Estetika treba da pruža pozorišno iskustvo koje će edukovati djecu, mlade i sve one koji su još željni avantura, igranja i relaksiranja – objašnjava ona.
A o tome da su u svom radu itekako uspješni, te da znaju ponuditi ono što se traži, najbolje govori veliko interesovanje publike i skoro uvijek rasprodate karte za predstave koje se trenutno nalaze na repertoaru pozorišta, a među kojima su najpopularnije: „Čarobnjak iz Oza“, „Mali princ“ i „Ime“. Lejla dodaje da predstave nisu jedini projekti na kojima rade.
– Do kraja ove sezone planiramo rad na edukaciji o lutkarstvu sjena, koje je izuzetno zapostavljeno kod nas, a tokom prošlog mjeseca smo otvorili dramske radionice za djecu koje će rezultirati dječijom predstavom na samom kraju sezone – objašnjava Lejla i dodaje da je kroz rad na radionicama zastupljena i ideja održivog razvoja i zaštite okoliša.
Kada je riječ o novim projektima, koji za nju kao direktoricu predstavljaju poseban izazov, Lejla navodi mjuzikl „Marko Travko“ za najmlađe, planiranu lutkarsku predstavu u stilu teatra sjena, te najavljuje nove produkcije za iduću sezonu kojima se posebno raduje, a to su Tom Sawyer u režiji Adisa Bakrača i Vrli novi svijet, distopijski klasik za mlade, u režiji Dine Mustafića.
– Ovo nije sizifovski posao, ali rezultate vidimo tek kasnije na generacijama koje dođu u univerzitetski, profesionalni i akademski prostor po više znanja ili unovčavanje svojih radnih sposobnosti – otkriva ona.
Selfistička digitalna kultura
A upravo joj je njen profesorski angažman omogućio kontakt s mladim generacijama studenata za koje kaže da ne žive sada i ovdje.
– Generacija kojoj predajem trenutno ima ozbiljne probleme u globaliziranom svijetu selfističke digitalne kulture. Analognost podrazumijeva koračanje prema cilju. Upravo stoga ova generacija ima problem s uspostavljanjem ciljeva, a konsekventno tome i s rastućom depresijom. Za razliku od moje generacije, koja zna zaroniti u more informacija i kombinovati ih kako bi ostvarila određeni cilj, a prvenstveno putem vizije naći inspiraciju i na taj način se motivirati za rad, ovoj novoj generaciji nedostaje inspiracija, koja potiče viziju i zato se gubi u moru informacija i surfanju. Oni ne žive sad i ovdje. Oni ne rone, već samo plutaju po površini. Mislim da je odgovornost nas iskusnijih time veća, kako bismo im pomogli da isplivaju u dobre, sretne i zadovoljne ljude koji će profesionalno, kvalitetno i kreativno uživati u svojim poslovima, i imati jasne ciljeve – kaže ona na kraju našeg razgovora.