Novosti

Lana Delić: Lažu da nagrade nisu važne

Na nedavno završnom XII Festivalu bh. drame u Zenici nagradu za najbolje glumačko ostvarenje dobila je Lana Delić za ulogu Maje u predstavi “Grebanje ili Kako se ubila moja baka”. Po završetku Dramskog studija BNP-a Zenica, prije sedam godina diplomirala je na ASU u Sarajevu. Tokom studija ostvarila je brojne uloge da bi na sceni matičnog pozorišta zabilježila role u predstavama “Bajka o čarobnom sviraču”, “Muškarci” , “Novi siroti mali hrčki”, “Zlatna jabuka i priceza Paunica”, “Play” , “Sex, laži i divlje guske” i drugim.

Ovo nije prva Lanina nagrada. Na Festivalu komedije “Mostarska liska” dobila je nagradu za najbolju glumicu.

– Ko kaže da nagrade nisu bitne, laže. Dobiti priznanje za bilo šta znači potvrdu publike ili žirija da cijene tvoj rad i talent. U našoj državi mnogo je truhlih stvari, pa samim tim i nekompetentnih ljudi, koji dijele nagrade prema principu poznanstva, što s ovim žirijem nije bio slučaj. Sretna sam što su mi dokazali da se vrednuje znanje i darovitost, da, iako nemaš neko ime, ako te ljudi ne prepoznaju na ulici jer si snimao reklamu ili sapunicu, ako ne pripadaš stranci ili klanu, i samo časno i pošteno radiš, nagrada će svakako doći. U mom slučaju ona je samo podstrek da radim na sebi i ulogama – kaže Lana.

 Ideološko opredjeljenje

Rediteljica Selma Spahić obradovala ju je kad joj je dodijelila lik Maje, koji joj se dopao na prvom čitanju. Bio je upečatljiv.

– Bila sam sretna, ali i zabrinuta hoću li moći da odgovorim tom zadatku. Igrati dijete na sceni, a da to nije persiflaža, teško je i zahtjevno. Maja je djevojčica koja je ostala bez majke, čiji je otac ratni profiter, a baka za koju je bila vezana je mrtva. Odrasla je u nezdravom porodičnom okruženju, ispunjena frustracijama i lišena dječije igre. Izložena svim tim okolnostima postaje žrtva i zločinac.

Iako je ova predstava privukla izuzetnu pažnju javnosti i kulturne elite, rediteljica, a i kompletna ekipa, odlučili su da se ne predstave na 58. Sterijinom pozorju.

– Mislim da je svima jasan razlog zbog kojeg rediteljica i BNP ne idu na Sterijino pozorje. Podržavam takav stav Selme Spahić i matične kuće. Svi smo svjesni da politika rapidno ulazi u sve pore našeg života. Da zvijeri s kockastim glavama koji sjede u parlamentima žele i od većine nas prave ovce i smještaju nas u torove, jer je masama lakše upravljati.

Ne smijemo dopustiti da se politika umiješa u kulturu. Nažalost, na jedan veliki festival, kakav je spomenuti, politika je već duboko ušla, ali je kulminirala postavljanjem Emira Kusturice za osobu koji će svečano otvoriti festival. Taj čin predstavlja jasno ideološko opredjeljenje. Naša dužnost je da progovaramo protiv mržnje i nacionalizma, da se grčevito borimo protiv onih koji to propagiraju.

Lana je, uz nekoliko kratkih filmova, glumila u dugometražnom film njemačke produkcije “SS Yew” , koji je snimala prije dvije godine. Značajan je, kaže, zbog iskustva.

– To je mašinerija u kojoj se nekako treba izboriti. U teatru će jedna proba biti dobra, druga ne, kao i izvedbe. Na filmu, osim ako ne ponovite kadar, povratka nema. Zato se uvijek opredjeljujem za teatar, koji je živ i pruža mogućnost bezgranične igre, svijet u koji uđem i poželim da nikada ne izađem. Svaka emocija je dragocjena, jer si je pronašao u sebi.

Jedna od njenih velikih ljubavi su izviđači. U ovu je aktivnost uključena od svoje druge godine.

– Moji roditelji su u to vrijeme bili, a i sada su, članovi izviđača. Tako sam po rođenju bila “osuđena” da postanem dio te divne organizacije i bit ću još 100 godina, jer toliko planiram živjeti. Ono zbog čeka sam zaljubljena u izviđače su njihov duh, želja za ljepšim, čistijim svijetom, za zbližavanjem s prirodom i njenim očuvanjem. I kada to upotpunite ljetovanjem na Boračkom jezeru, postanete svjesni koliko ste veliki čovjek, jer imate toliko ljudi koji vas vole i koje vi volite i želite u svojim životima.

Osim što je ekološki osviještena i voli druženja, ova Zeničanka je izuzetno vješta u latino-američkim plesovima. Plesala je u klubovima “Valerija”, a zatim za “Shadows”, koji je, kaže, jedan od najboljih plesnih studija u BiH, a bila je i članica Odbojkaške ekipe Zenica.

–  Bila sam talent za različite sportove. Mnogo me stvari zanimalo, pa sam se tako našla i u plesu. Nažalost, nemam vremena da se tim bavim, ali odlazim na plesne večeri koje često organizira spomenuti studij. Tako zadovoljim svoju želju. Odbojku igram rekreativno, najčešće na jezeru. Obično sam ona koja po cijeli dan sakuplja ekipu, kako bih se malo “ispucala”.

Površni muškarci

Uz posao i hobije teče svakodnevica. Lana je u ekipi predstave “Majstor”, koju režira Dino Mustafić, koja će premijeru doživjeti početkom naredne sezone. S komadom “Grebanje” gostovat će na festivalu u Banjoj Luci i onda počinje ljetna pauza.

– Od početka godine imala sam dva izleta, u Makedoniju i Copenhagen, tako da nisam sigurna šta će moja kreditna kartica moći izdržati. Posjetit ću prijateljicu Ivanu u Zadru i, naravno, provest ću neko vrijeme na Boračkom jezeru.

Na pitanje o sferi emocija Lana naglašava kako joj je najteže. Uvijek je, kaže, zaljubljena u nešto, ali nema dečka.

– Najteže pitanje. Dečka još nemam. Ja sam jedna od onih blesavih romantičnih žena koja se ne upušta u bilo kakav odnos. U moru površnih muškaraca i onih koji ne cijene prave vrijednosti, veze ili mene nisam još uspjela naći istomišljenika. Ali, ne sumnjam da će se i to desiti. Kad nešto vjeruješ, onda se to i desi.