Svaki značajniji politički, kulturni, showbizz… događaj predmet je pera hrvatske autorice Vedrane Rudan. U printanim i elektronskim hrvatskim medijima nema mjesta za Rudan, ponajprije stoga što otvoreno kritizira sva dešavanja na našim prostorima. Nedavno je na svom blogu “Rudan.info” objavila tekst povodom prošlosedmične smrti kontroverznog novinara i direktora RTS-a Aleksandra Tijanića. Napisala je: …Otišao je čovjek koga sam svim srcem voljela protiv svoje volje…, i izazvala još jednom regionalnu pažnju. Ovog vikenda dala je veliki intervju za „Dnevni avaz“ u kojem govori o svojoj novoj knjizi “Amaruši”, problemima sa „švicarcima“, o promjenama u Hrvatskoj nakon ulaska te zemlje u EU…, prenosimo vam najzanimljiviji dio…
– Nama, običnim ljudima, još nije jasno da smo ovce za klanje koje su svjetskim razbojnicima na milost i nemilost izručili lokalni razbojnici. Kako nam može biti bolje u EU? Zašto pušimo priču da je EU civilizirana ekipa, a mi smo divljaci koji ćemo uz pomoć EU preko noći naučiti prati zube? Ne znam odgovor. Hrvatska je zemlja u kojoj živi 4 milijuna, slovima: četiri milijuna stanovnika. Mogli bismo živjeti krasnim životom da našu zemlju ne vode kriminalci otkako Hrvatska postoji.
Hrvatski političari će nas uz pomoć EU oderati do kosti. Ostat ćemo bez vode, cesta, jedine preostale hrvatske banke, osiguravajuće kuće „Croatia“… Kad naše vođe od naroda otmu zadnje što imamo, sa svojim će kurvama odletjeti na Sejšele. Naša će djeca raditi danju i noću da bi vratila kredite bez kojih smo mogli biti. Ili nismo? Na djelu je novi svjetski poredak. Ušao je i u moju kuću. Moje dijete radi svetkom i petkom, dvanaest sati dnevno, nema pravo na bolovanje, na slobodne dane. Živi pasijim životom da bi mogla skupiti snagu i krenuti na posao koji je ubija – kaže Rudan i objašnjava nespremnost svjetine na socijalni bunt.
– Ubijte me, ne razumijem. Niko od običnih ljudi danas u Hrvatskoj ne može kupiti sebi cipele osim na karticu, na šest rata. Šute. Miruju. Zašto? Dokle? Musolini je rekao da je bolje živjeti jedan dan kao lav nego čitav život poput ovce, ili tako nekako. U Hrvatskoj, očito, nitko ne čita Musolinija ili nam nisu narasli ni rep, ni griva, ni veliki zubi – ističe Rudan.