– Seks mi je bio razočaravajući. Očekivala sam više. Htjela sam nešto poetično, nešto s muzikom, neko nebesko iskustvo. Bila sam umorna od toga da me neko samo uzme i protrese – napisala je Sophie Fontanel, urednica u francuskom izdanju magazina “Elle” u svojoj knjizi “The Art of Sleeping Alone” (Umjetnost spavanja same sa sobom).
– Prvih deset godina svog odraslog života upražnjavala sam, iskreno, razočaravajući seks. Bio je to mehanički čin, čak i kada mi je pružao zadovoljstvo. Dešavalo se da me partner probudi u četiri ili pet sati ujutru i da zahtijeva seks. I tako iz noći u noć. Nisam marila ako bih poslije toga mogla da se vratim na spavanje. Nisam odbijala, jer bi to izazivalo raspravu koja bi trajala isto koliko i seks. S druge strane, ako bih se ja noću probudila i, naprimjer, otišla u toalet ili po čašu vode i probudila ga, nastali bi problemi – ispričala je ona.
Kraljevi ljubavi
Nakon niza loših iskustava, Sophie se odrekla seksa.
– Moje tijelo je odlučilo umjesto mene. Odbijalo je da to učini. Ono nije moglo podnijeti da se više nađe u krevetu s muškarcem – tvrdi Sophie.
Kaže da ta odluka nije bila plod dugotrajnog razmišljanja. Jednostavno se desilo. U početku je šutjela o tome.
Kada bi je prijatelji pitali zašto se ne viđa s nekim, lagala im je da negdje u Australiji ima momka, i da je oženjen, i da mora skrivati vezu zbog njegove žene… Kad im je napokon priznala da ne nalazi zadovoljstvo u seksu i da to ne želi više raditi, bili su zaprepašteni. Šokirani.
– I tad je nastala ludnica. Svi su pokušavali da mi nađu momka. Govorili su: “Sophie, pa ti nisi ružna. Imaš prekrasno tijelo. Šarmantna si…”
Sophie je, navodno, ostala pri svom. Čak 12 godina. I onda je napisala knjigu “The Art of Sleeping Alone”, koja je šokirala francusku naciju. Francuzi i Francuskinje važe za velike ljubavnike, pa su mnogi njenu knjigu doživjeli kao uvredu.
– Pretenciozni smo. Smatramo se kraljevima ljubavi. Morate lagati o jelu i vođenju ljubavi. A pogledajte nas. Veoma smo mršavi, a živimo u “zemlji hljeba i sira” i uopće ne jedemo tako mnogo – prokomentirala je to Sophie.
Mnogo osporavanja
Za samo nekoliko sedmica knjiga je u njenoj domovini prodata u 15.000 primjeraka. I, posve očekivano, naišla je na mnogo osporavanja. Prvi su to učinili njeni oženjeni prijatelji, koji su kazali da je dala za pravo njihovim i svim drugim ženama da odbijaju seks s partnerima.
Bilo je mnogo onih koji su kazali da ne vjeruju navodima autorice da je bila presretna bez seksa, te da su joj njeni prijatelji zavidjeli zato što je sama.
Spočitavaju joj i narcisoidnost, jer u knjizi piše kako je svih tih godina radost i smirenje nalazila u svojim “grudima koje strše uspravno kao plutače”.
– Kako se dublje povlači u celibat, njeno pisanje postaje bešćutnije. Dok gleda ljude koji izlaze iz podzemne željeznice, pita se kako ti “otrcani, niski i nabijeni, stari i naborani, napuhanih usnica i odvratno odjeveni ljudi” mogu uopće biti promatrani kao seksualna bića. Jedno je apstinirati, a sasvim drugo pritom biti tako zao i licemjeran, glasi jedan od komentara.
Međutim, javile su joj se i mnoge žene koje su u nekom periodu svog života poželjele isto: da se odreknu seksa, jer u njemu ne nalaze zadovoljstvo.
– Ako se prisiljavate da vodite ljubav, ako vaš seksualni život nije onoliko dobar koliko ste sanjali i očekivali, ako se ne osjećate poštovanima, možete li jednostavno prestati? Odgovor je da. I činjenica da žene mogu voditi ljubav kako i kada žele je seksualna sloboda. Ali seksualna sloboda znači i da ne morate to činiti, ako ne želite – piše Fontanel.
Zbog toga ne treba odbacivati njenu odluku da bude u celibatu, kao ni njenu hrabrost da o tome otvoreno piše. Svi imamo različite seksualne potrebe, ali smo, svjesno ili ne, podvrgnuti nepisanim društvenim normama u kojima se oni koji seks upražnjavaju rijetko ili ga uopće ne žele, ne smatraju normalnim.
– Živimo u kulturi u kojoj bi ljudi radije umrli nego priznali da su u jednom trenutku svog života bili ravnodušni prema seksu – kaže autorica koja se dotaknula problema o kojem se rijetko raspravlja.
Ali i njemu je na kraju romana došao kraj. Celibat koji je sama sebi nametnula Sophie je okončala nakon što se zaljubila u muškarca. Oženjenog. Nije tajna, kaže, ali je diskretno. Sada može biti sretna. Knjiga se dobro prodaje, njen bankovni račun je sve veći, a mi možemo da čitamo ili da se… hm, da radimo šta želimo.
Razočarana Cara: Muškarci žele samo seks
Zanemarivanje emocija i insistiranje muškaraca na seksu razljutilo je i englesku manekenku Caru Delevigne, bivšu djevojku pjevača Harryja Stylesa.
– Samo žele zadovoljiti svoje nagone. Nije ih briga za dublje osjećaje, a to me živcira – rekla je manekenka kojoj je teško naći poštenog dečka.
Aseksualnost u doba seksualnosti
Živimo u svijetu izrazite seksualnosti, pa se aseksualnost posmatra u najmanju ruku kao sumnjiva pojava. Istraživanja su pokazala da su joj više sklone žene. Dugo se vjerovalo da je aseksualnost seksualna disfunkcionalnost, te da je fiziološki uzrokovana. Naučnici s Univerziteta Britanske Kolumbije u Kanadi dokazali su da to nije tako.
Aseksualnost nije celibat, niti bilo kakva druga vrsta svojevoljnog uzdržavanja od seksa. Većina aseksualnih žena vrlo često doživljava da im se neko sviđa, da im je neko privlačan, a razlikuju se od prosječne populacije jedino u tome što nakon privlačnosti ne slijedi želja za seksom. Nedostatak potrebe prema seksu nije nešto što se mora ispravljati. Aseksualni ljudi sasvim slobodno usmjeravaju svoju strast i energiju drugačijim životnim radostima.