Dr. Alma Džubur-Kulenović:Svjetlo je rješenje za SEZONSKU DEPRESIJU…ali neka ne bude ono iz FRIŽIDERA

Piše: Redakcija

Uprkos svim utjecajima savremenog života, čovjek ipak živi u skladu s prirodom. Postoji jedan ritam koji poštuju i priroda i naše tijelo, a ovo znanje ne predstavlja nikakvu novost, prisutno je u ljudskoj civilizaciji od drevnih vremena.

U sanskrtu je riječ RTA sveta riječ, a znači ritam. I zato nemojmo siliti svoj organizam da djeluje protiv svojih ritmova, prepoznajmo te ritmove, poštujmo ih i živimo u skladu s njima. Na ovaj način možemo ne samo postići harmoniju nego i uveliko poboljšati svoje tjelesno i duševno zdravlje.

– Svi mi koji radimo u smjenama znamo što se dešava kad, recimo, poremetimo razlikovanje dana i noći, odnosno ono što nazivamo cirkadijarni ritam. To isto važi i za promjenu vremenskih zona, odnosno za prolazne teškoće s kojima se suočavamo kada otputujemo u zemlje u drugoj vremenskoj zoni – objašnjava na psihijatrica dr. Alma Džubur-Kulenović.

Nekako s novembra

Najviše od svega, ovo vrijedi za ritmove prirode o čemu razgovaramo. U tradiciji ljudskog življenja zima je vrijeme kad se živi sporije. Mnoge kulture i religije imaju zimske festivale, praznike koji se tradicionalno povezuju s vatrom i svjetlosti svijeća i naravno s druženjem. U tmurno zimsko vrijeme, kada je bilo manje posla na njivi i oko stoke, ljudi su se okupljali u kućama, bavili se nekim kreativnim poslovima, ručnim radovima.

Ova tradicija ukazuje na dva bitna elementa prilagođavanja i prevladavanja teškoća koje se javljaju u zimskom periodu – na druženje, socijalne kontakte i na aktivnost, odnosno kreativnost. Nepoštivanje tog prirodnog ritma može odvesti u depresiju.

– Zimsku depresiju prvi put spominje gotski naučnik Jordanes u 6. stoljeću. U psihijatrijskoj literaturi pojavljuje se pod nazivom sezonski afektivni poremećaj tek 1984. godine. Prvi ju je opisao dr. Norman E. Rosenthal i možda je interesantno napomenuti da je njegov naučni interes isprva bio potaknut vlastitim teškoćama. Naime, on se zabrinuo zbog toga što se po dolasku u New York iz Južne Afrike, gdje je dugo živio, često osjećao ‘mutno’ i nevoljko. Potom je počeo eksperimentirati, povećavajući izlaganje umjetnom svjetlu i iskusio i zaključio da ovaj postupak pomaže i njemu i njegovim pacijentima – objašnjava Alma.

Na engleskom jeziku skraćenica za ovaj poremećaj je SAD, što znači ‘tužan’, a epidemiološke studije daju podatke da se on razvija kod 6,4 posto stanovnika SAD-a. Naravno, ovaj broj je manji na sunčanoj Floridi, a veći na Aljasci. Kao i kod drugih oblika depresivnog poremećaja, mnogo češće su pogođene žene, a poremećaj se najčešće prvi put javlja u tridesetim godinama života, premda su opisani slučajevi koji su se javili i kod djece.

Od ovog SAD-a, za našu temu je mnogo značajniji SSAD, odnosno supklinički oblik ovog poremećaja, ono što nas većina prepoznaje kod sebe u zimskim mjesecima i što se vrlo efikasno može eliminirati poštovanjem vlastitog ritma i primjenom nekih strategija suočavanja od kojih su najznačajnije povećano izlaganje svjetlu, po mogućnosti prirodnom, povećana tjelesna aktivnost i naravno, druženje.

– Za sezonsku depresiju ključna riječ je svjetlo. U novembru se smanjuje količina svjetla i postaje nekako tužno. Ne samo da smo tužni, nego nam je teško ustati, pokrenuti se. Još kada dođe do pomjeranja sata, stvari postaju još nepovoljnije. U početku nam onaj sat spavanja duže prija, ali nakon nekoliko dana to prestaje, prije svega što ubrzo shvatimo da je u pet sati popodne već mrak. Kako se dani skraćuju, tako dolazimo u situaciju da ustajemo po mraku i vraćamo se s posla po mraku.

Hrana utjehe

Teško nam je kad dođemo s posla kući ako nas neko pozove da izađemo, ne ide nam se van, treba oblačiti sve te teške, zimske stvari. Važno je ne povlačiti se pred aktivnostima. Potrebno je sebi dodatno dati poticaja za neku aktivnost, čak i kada nam se isprva ne da, izaći van, odgovoriti na poziv, pozvati goste. A onda će se najvjerovatnije dogoditi da će nam biti ugodno, osjećat ćemo se energiziraniji i pitati kako to da nam se nije dalo pokrenuti – kaže Alma.

Za sezonsku depresiju kao i za sve druge oblike depresije, karakteristična je usporenost, povećana potreba za spavanjem, za jelom. Traži se “hrana utjehe”, gusto pakovane kalorije, poput čokolade i raznih kremova, koje nas podsjećaju na djetinjstvo. Potrebna je dodatna količina napora za aktivnost koja nam inače nije teška. Ako se prepustimo tome, nećemo biti zadovoljni sobom. “Hrana utjehe” donosi trenutno zadovoljstvo, ali nakon toga osjećamo krivicu, jer smo unijeli suviše kalorija, a to znači da smo poradili na povećanju svoje težine, što nas najčešće neće učiniti sretnima.

– Teška zimska odjeća bit će nam još teža ako bude tijesna, a nećemo biti ni zadovoljni svojim izgledom. Gubimo samopoštovanje i samopouzdanje, a to je otvaranje vrata zimskoj depresiji. I zato ako tražimo olakšanje od sezonskih emocionalnih poteškoća izlažući se svjetlu, neka to ne bude svjetlo frižidera.

Rozalinda – najbolji prijatelj sredovječnih žena

– U većem broju ženskih torbica naći će se po koji lijek za smirenje, “najbolji prijatelj sredovječnih žena” ili “Rozalinda”… kako im neki tepaju. Zašto ih ne uzimati? Ovi lijekovi dovode do trenutnog smirenja, odnosno umanjenja simptoma napetosti, straha pa i depresije, ali je njihovo djelovanje ograničenog trajanja te, premda privremeno umanjuju simptome, ne uklanjaju problem. To je, otprilike, slično djelovanje i sličnog trajanja kao i čaša vina ili jedno žestoko piće.

Sami za sebe oni ne liječe ništa. Štaviše, mnogi problemi ili simptomi zbog kojih ljudi posežu za sedativima mogu se ukloniti bez ijednog lijeka, psihoterapijskim ili savjetodavnim liječenjem. A na sedative se može razviti ovisnost koja se prvo ogleda (slično opet kao kod alkohola) u tome da nam je odjednom umjesto jedne potrebno dvije tablete da uklonimo nelagodu, pa potom tri itd. Što katkad završava ovisnošću posve bezrazložno, kao što sam rekla, mnoge od tih tegoba bilo je moguće ukloniti i bez lijekova – objašnjava Alma.

 Šta svakodnevno činiti za dobrobit mentalnog zdravlja

1. Bilo bi zgodno da se što je moguće bolje poznajemo i volimo takve kakvi jesmo. Da smo sa sobom ‘na Ti’. Važno je znati da li sam fićo ili ferrari, nebitno šta je bolje, i onda tome prilagoditi vožnju.
2. Uvijek sebi možemo priuštiti oaze nečega što nam pričinjava zadovoljstvo i u tim aktivnostima biti istinski prisutni i svjesni tog uživanja. (Ovo ne mora značiti odlazak na skupo putovanje na egzotičnu destinaciju), to može biti i slušanje omiljene pjesma, pranje kose, bilo što, važno je da znamo da nam to predstavlja užitak i da smo u toj aktivnosti što je više moguće prisutni.
3. Dobro je i ako uspijemo postići otklon od negativnog, odnosno kontrolu nad tim koliko se u negativnome angažiramo. Možemo cijele dane provoditi kukajući nad nepravdama i zlom, a da nam pritom u pukotinu propadnu stvari i ljudi koje su nam istinski bitne i nezamjenjive. Ako umjesto dragocjenih trenutaka ljudske bliskosti dobijemo vrijeme u kojem smo izmjenjivali negativne informacije i čuvstva, kukajući nad svojim teškim i jadnim životom, nepravdom ili sočno tračajući nekog zajedničkog znanca, zapravo smo se emocionalno nahranili smećem.
4. Amerikanci kažu da, kada ustanemo ujutro, prebrojimo svoje blagoslove (count your blesssings). Ovo je u svakom slučaju dobar početak dana!

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti