Nakon brojnih regionalnih uspjeha, srbijanska glumica Katarina Radivojević polako u Americi gradi i svoju inozemnu karijeru. Lijepa Zone, kako su je prozvali nakon uloge u filmu “Zona Zamfirova”, za nekoliko mjeseci počinje snimanje „Black money gamesa”, filma u kojem će rame uz rame zaigrati s holivudskom zvijezdom Tomom Hanksom.
– Što manje očekujem, to bolje za mene. Tome me je život naučio. Riječ je o filmu u režiji Adama Wrighta, a glavni producent je Joey Tufaro. Produkcija je „Gold Star Filma” iz Los Angelesa u čija su tri posljednja filma igrali Halle Berry, Arnold Schwarzenegger i Christopher Walken. Hrvatska ostrva će se naći u filmu, ne samo kao lokacija, već su značajna i za neke događaje u vezi s fimom – kaže Katarina na početku razgovora za naš magazin.
U Ameriku ste otišli sa zavidnom regionalnom karijerom i statusom, no, Amerika je drugo tržište. Mira Furlan je imala običaj reći da, šta god da ste ostvarili, ipak je na drugom tržištu pred vama mukotrpan rad, novi početak i čekanje prave prilike. Koliko vremena i truda traži proboj na holivudsko tržište?
– Iskreno, ni sada ne mislim da sam se probila, to je proces u kojem sam i dalje. To jeste mukotrpna, svakodnevna borba, neizvjesnost i strepnja da li će film biti uspješan onda kada dobiješ ulogu, te da li ćeš dobiti narednu ulogu. Ta pozicija stalnog iščekivanja da budeš izabran je iscrpljujuća s godinama. Zato bih više voljela da budem u produkciji i time sebi obezbijedim sigurniju svakodnevicu. Nisam ja toliko željna glume (smijeh).
Vaša prva uloga je bila ona Sonje u filmu „Policajac s Petlovog brda”, gdje ste imali priliku igrati s velikim imenima srbijanske glumačke scene. Kada pogledate danas, 15 godina kasnije, za koga od kolega možete reći da je imao najveći utjecaj na Vaš glumački razvoj?
– Profesor glume Predrag Bajčetić. Moja generacija mu je bila posljednja pred penziju i posvetio nam je mnogo vremena, te su nam časovi glume trajali po osam-devet sati. Morali smo da sjedimo mirno, bez prekrštenih nogu. Neki njegovi savjeti i danas mi odzvanjaju. Kao onaj da, kada budem imala mir u sebi i na sceni, imat ću najveću snagu, onaj da se glumcu vidi njegov unutrašnji život i onaj da često glumci koji vode neuredan život postaju ružni na sceni, jer energija sopstvenog nezadovoljstva preovladava njihovim bićem i postaju ozlojeđeni i zli.
To pamtim i trudim se da budem, prije svega, pristojna i čestita osoba. Da radim ono što mi prija, a ne ono što drugi od mene očekuju, te da na taj način sačuvam radost života i čistoću duše. To su stvari koje su izuzetno važne za razvoj glumca.
Trenutno radite na snimanju serije „Ubice mog oca”, a poznato je da ste iskusili i evropsku kao i inozemnu karijeru. Kako vidite poziciju umjetnika danas i koliko ste zadovoljni svojom?
– Ne volim da kukam već nastojim da promijenim nešto ako mogu. Teško je, ali trudim se da radim angažovane predstave. Tako sam predstavom „Sluškinje Zeneove” skrenula pažnju na nasilje u porodici. Svugdje je teško biti umjetnik koji ne pristaje na kompromise, pa i u Los Angelesu, gdje je umjetnost manje prisutna. Borim se za više ciljeve, a jedan od njih je i da svojim projektima popravim sliku o svojoj zemlji, koja je trenutno vrlo loša.
Živite na relaciji Amerika – Srbija. Približite nam Vašu američku svakodnevicu. Šta je to što volite da radite u slobodno vrijeme, čime Vas je ova zemlja najviše impresionirala, a čime osvijestila ili eventualno nagnala da promijenite neki svoj životni stav?
– Radim kastinge, ali idem i na yogu. Igram predstave u Macha teatru u zapadnom Hollywoodu, a prošle godine sam igrala glavnu ulogu kubanske balerine koja je bila Kastrova ljubavnica od svoje 15-te godine. Bili smo na „Frindz” festivalu, koji je popratni dio Parade ponosa. Život tamo mi je pomogao da shvatim koliko sam nebitna u jednom tako velikom gradu i to mi je mnogo pomoglo da izgubim sopstveni ego.
Je li uvijek samo gluma bila prostor u kojem ste se osjećali sretno i ispunjeno do kraja?
– Za sada da. Ali i ta borba za viši cilj, kao i projekti koji nastaju od mojih ideja, a koji su nešto što me zaista ispunjava. Evo upravo sada razvijam takva dva, ali ne bih još o tome.
Važite za jednu od najljepših žena na glumačkoj sceni. Laskaju li Vam ovakvi komplimenti i šta je ono što, prema Vašem mišljenju, jednu ženu čini lijepom i u čemu se ogleda njena najveća snaga?
– Lijepom je čini njena lijepa i vedra duša, te pozitivan stav prema životu i onda kada dođu sivi dani. Vjera u ljubav i ideale je nešto što mora da postoji u dubini duše svake od nas, to mene čini živom, a onda i zdravom. A najveća snaga žene je, prema mom mišljenju, kada interese svoje djece stavlja ispred sopstvenih i kad ne mrzi druge žene zbog svojih slabosti i nesigurnosti, već shvata da joj nisu one krive što je nesretna i nesigurna. Kada bi se žene više međusobno podržavale, kao što to muškarci čine, ovaj svijet bi bio mnogo ljepši. Baš zbog tih duhovnih slabosti smo valjda i slabiji spol. Ja sarađujem s lijepim ženama i volim ih, te sam uvijek srećna što ih imam u svom okruženju.
Kakav muškarac može osvojiti srce Katarine Radivojević?
– Hrabar. Da ne budem pretenciozna i kažem onaj hrabriji od mene.
Postavljate li sebi velike ciljeve i šta je ono što bi Vam u životu i poslu bio izazov?
– Da izguram projekte koje sam počela i da učestvujem u onima koji prikazuju moj narod koji je veseo, dobrodušan i gostoprimljiv. Zatim da osnujem porodicu iz velike ljubavi, a ne iz kompromisa.
Kako čuvam intimu
Osim što je hvalila njenu ljepotu i raskošan glumački talent i znanje, ovdašnju javnost je uvijek zanimao i glumicin privatni život. Znatiželjni su mnogi bili da saznaju da li je holivudski superstar Benicio del Toro osvojio glumicino srce i bio razlog njenog odlaska u Ameriku. No, Katarina je uvijek svoju intimu čuvala daleko od javne pozornice. Ali, je li uvijek bilo lako?
– Teško je, ali nije neizvodljivo. Nemam Facebook i Instagram, što možda i nije pametno, ali eto time barem malo malo pokušavam da sačuvam svoju intimu, koju jako cijenim. To mi daje unutrašnji mir.
Foto: Miša Obradović