Mirela Lambić, Aida Cvijetić i Lela Hodović o djetinjstvu nekad i sad: Gdje su nestala razbijena dječija koljena, ključić oko vrata i crtić prije dnevnika

Piše: Redakcija

Mnogi od nas pamte vrijeme provedeno s ključićem oko vrata, kada smo se slobodno igrali ispred zgrade ili u parku dok se roditelji ne vrate s posla. Morali smo biti strpljivi, čekati na crtić nekoliko minuta prije večernjeg dnevnika ili na zabavni dječiji program koji se prikazivao nedjeljom. Danas djeca otvore oči i već su im dostupni baby program i gomila crtanih filmova. Šta je drugačije u djetinjstvu od prije 20 godina i danas.

Iza nas je vrijeme školskih praznika i godišnjih odmora. Djeca su vrijeme provodila sa svojim roditeljima bez jaslica, vrtića, škola, te aktivnosti i svega onoga što im inače popunjava, uglavnom prezauzeti, dnevni ritam. A koliko ste puta u ovo relaksirano doba godine mogli čuti od svog djeteta: “Meni je dosadno“? Što se to dogodilo s djecom, pa se u slobodno vrijeme ne znaju igrati, i da li je neko našoj djeci ukrao djetinjstvo? Mnogi od nas pamte vrijeme provedeno s ključićem oko vrata, kada smo se slobodno igrali ispred zgrade ili u parku dok se roditelji ne vrate s posla. Morali smo biti strpljivi, čekati na crtić nekoliko minuta prije večernjeg dnevnika ili na zabavni dječiji program, koji je prikazivan nedjeljom.

Danas djeca otvore oči i već su im dostupni baby program i gomila crtanih filmova. Za svaku igru postoji igračka, uputstvo i pravila. Današnja djeca navikla su dobiti zabavu kad žele, brzo, uz kompletne upute koje ne ostavljaju ništa nedorečeno.
O razlici djetinjstva nekada i sada pričale su nam dvije sestre, Aida Cvijetić i Lela Hodović, te glumica Mirela Lambić, koju poznajemo po različitim ulogama, ali nas njena pojava najčešće vrati u period emitiranja serije „Žene s broja 13“. Mirela je majka djevojčice Eve, Aida je zaposlena kao organizatorica prodaje u kompaniji m:tel i majka dječaka Vanje i Ariana, dok Lela svoj studij na Farmaciji polako privodi kraju i brine o kćerkici Lani.

AIDA CVIJETIĆ I LELA HODOVIĆ

DJECA SU PODJEDNAKO ZAHTJEVNA BEZ OBZIRA U KOJEM SE VREMENU RAĐAJU

U ranom djetinjstvu Lela i Aida su ostale bez oca koji je poginuo tokom rata, te ih je njihova majka sama odgajala, i bila im najveća podrška sve ove godine.
– Majka je bila i ostala žena kojoj se divim na svim poljima i čijim stazama želim ići. Imala sam sedam, a sestra tri godine kada smo ostale bez oca, bio je rat, ali nam je majka pružila bezbrižno djetinjstvo i u najtežim momentima. Bile smo djeca u pravom smislu te riječi. Mama nam je bila podrška, vjetar u leđa i rame za plakanje ako nismo znale nešto riješiti, a nikada nije rješavala neke probleme umjesto nas, što danas smatram jako bitnim pri izgradnji ličnosti svoje djece – kaže Aida.

I ona i njena sestra su, pričaju nam, uživale u sitnicama, a radost pronalazile u najobičnijem danu, što nastoje prenijeti i na svoju djecu. I najobičniji predmeti su im bile najdraže igračke. Priče za laku noć, kampiranje u sobi… Naučene su da uživaju u svemu što rade.

– Kao djeca, poslije rata zaista smo uživali. Igrali smo se vani od jutra do mraka, ali vremena se mijenjaju, nažalost, pa danas ne vidim ni jedno dijete da se igra ispred naše zgrade. Došlo je drugo vrijeme, ništa više nije isto, počevši od sigurnosti, pa nadalje. Istina, trudim se da se Lana što više posveti igri, a koliko uspijevam u tome, ne znam – kaže Lela.
Ono što je danas neizbježno i prati djecu od samog rođenja pa kroz cijeli život jeste tehnologija. Možda je baš ona našoj djeci ukrala djetinjstvo, ali ima ona i neke svoje pozitivne strane, kažu nam ove sestre.

– Tehnologija je trenutno neizbježna kod svih predstojećih generacija. Mišljenja sam da tehnologija i sam njen razvoj mogu imati više pozitivnih stvari za ponuditi, a na nama je da uzmemo samo najbolje. Svakako mislim da je igranje neke edukativne igrice na tabletu bolje utrošeno vrijeme, nego gledanje TV-a. Mi provodimo jako mnogo vremena u prirodi, na planini, na moru, i svaki slobodan trenutak koristimo da smo napolju. Ja sam mama koja djecu, dok su napolju, pušta da pužu po parku, hodaju bosi po pijesku ili travi, jako sam ležerna i opuštena kad su te stvari u pitanju, tako da nekad primijetim i čudne poglede drugih majki, ali to sam ja i vjerujem da djeca treba da uživaju dok su mali. Odgoj djece se generalno promijenio i to je činjenica. U našoj situaciji jeste, jer nam je mama bila zamjena za oba roditelja i poprilično je bila stroga. I danas kad je pogledam, taj autoritet ne blijedi – kaže Aida.

Lela se u odgoju trudi naći zlatnu sredinu. Svoju kćerku, kaže, pušta da gleda crtiće i u tome ne vidi ništa loše.

– Trudim se da kćerki telefon što manje bude u rukama. Često smo vani s djecom, a kada je kući igra se igračkama. Naravno, postoje momenti kada želi da gleda crtić i dozvolim joj. Ne vidim u tome ništa loše, ali moram priznati da dobro pazim šta gleda. Za igrice je još mala, tako da nam ta borba tek slijedi. Zaista ne znam kako su se djeca odgajala nekad, a što se naše majke tiče bila je jako stroga i tvrdi da zahtjevnije dijete od mene nije vidjela nikad. Sva djeca su zahtjevna na svoj način i traže punu pažnju. Treba dobro razmisliti šta danas dopustiti djetetu, a šta ne. Uvijek sam u nedoumici da li sam donijela ispravnu odluku. Trudim se da ne budem previše stroga, niti blaga, lijepo bi bilo pronaći neku zlatnu sredinu što se i trudim, a hoću li uspjeti? Ne znam – priča Lela.
Djeca su, kaže Aida, podjednako zahtjevna bez obzira u kojem se vremenu rađaju. Samo je bitan način na koji se pristupa djetetu.

– Nekad mi se čini da je kraj posljednjem atomu moje energije, onda pronađem vrijeme za regeneraciju (dovoljno je pola sata) i vratim se najtežem i najljepšem zadatku. Jer, oni su moja snaga koju nosim u sebi, a mislim da je to vidljivo i drugima. Svaka majka daje najbolje od sebe kad je o djeci riječ. Nijedan odnos se ne može kvalitetno izgraditi ako ne obraćamo pažnju na potrebe druge osobe, posebno djeteta – kaže Aida.

sestre aida i lela2

Lela je trenutno nezaposlena, završava Farmaciju te je tako njena puna pažnja usmjerena ka kćerki Lani.

– Samim tim što sam nezaposlena posvećujem kćerki više pažnje, nego žene koje su zaposlene, kao što je to moja sestra. Volim provoditi vrijeme s njom, ali trudim se da ne zapostavim ni muža. Često je ostavljamo kod nana, kako bismo i nas dvoje imali vrijeme za sebe – kaže Lela.

Nekada su, priznajmo, djeca bila mnogo manje opterećena. Danas im se nameće mnogo obaveza, a najčešći razlog tome su, kaže Aida, prevelike ambicije roditelja.
– Preopterećivanje djeteta je posljedica velike ambicije roditelja, jer kroz dijete žive neke svoje neispunjene snove. Dijete treba da ima obaveze, radi lakših usvajanja životnih navika, ali sve treba da je u skladu s dječijim mogućnostima i njihovim željama.

Lela, s druge strane, misli da su obaveze koje se nameću djeci jedini put da zanemare loše stvari koje su im sve više dostupne.

– Opet kažem vremena su se promijenila. Mi kao djeca smo bili fokusirani samo na igru i školu, a danas se roditelji trude da djeci dan ispune obavezama kao što su kursevi stranih jezika ili sportovi, a to apsolutno podržavam. Samo obaveze djecu mogu izvesti na pravi put i učiniti da zanemare sve loše stvari koje su danas sve više dostupne – kaže Lela.

Odgojiti djecu nikada nije bilo lako, a kako vrijeme prolazi to je sve teži zadatak. Ipak, Aida i Lela se trude djecu odgojiti onako kako su i one odgojene, graditi iskren odnos i pružiti djeci razumijevanje.

– Meni je porodica jedno veliko sidro koje nas drži na okupu kada su jaki talasi. Na toj maloj lađi potrebno je puno razumijevanja. Trudim se izgraditi iskren odnos, da svaki član može reći svoj problem i da naiđe na razumijevanje, a ne na more kritika. Roditelj svakako nije jedina osoba koja odgaja dijete. Vrtići, društvo, ali i šira porodica, također, oblikuju djetetovu ličnost. Želim vjerovati da je djetinjstvo sada mnogo ljepše i ispunjenije nego prije, jer da je suprotno, onda to ne bi bio napredak, a njemu u svim segmentima društva težimo – kaže Aida.

Ipak sam ja rodila nju, a ne ona mene
Težim Lanu odgojiti na način na koji sam ja odgojena.Treba da zna šta smije, a šta ne. Ipak sam ja rodila nju, a ne ona mene. Prema mom mišljenju, sve je bilo ljepše nekada, nego sada, pa i djetinjstvo. Nismo imali mnogo, ali smo bili zadovoljni i znali smo cijeniti i to malo što smo imali. Današnja djeca imaju sve, ali generalno mislim da su jako nezadovoljna. Tehnologija je učinila svoje, prije nismo znali šta ima neko drugi, a danas se samo to i gleda. Možda je u tome problem, da opet skinemo krivicu sa sebe, ipak nam je svima to u genima – kaže Lela.

MIRELA LAMBIĆ

NAŠE DJETINJSTVO JE BILO MNOGO BEZBRIŽNIJE

Poredeći današnju djecu, a s njima i kćerku Evu, Mirela Lambić misli da oni gotovo i nemaju djetinjstvo. Njihovo i vrijeme u kojem je ona odrastala, kaže, jako se razlikuje.
– Današnji klinci, prije svega, kreću ranije u školu i tu negdje prestaje djetinjstvo i igra, a dolaze obaveze, te samim tim sve manje vremena provode zajedno, igrajući se sa svojim drugarima. I igre su potpuno drugačije, današnja djeca imaju razne gadgete koji ih udaljavaju od kolektivnog druženja, te postaju pomalo samoživi osobenjaci. Ali, isto tako smatram da je sve to normalno. Svaka generacija živi u svom vremenu, i to je ono što njihovo vrijeme nosi – kaže Mirela.

lambic2

Da smo svi kao djeca imali mogućnosti zabave koje današnje generacije imaju, vjerovatno bi i s nama bilo isto. Mirela se trudi da u cijelom Evinom djetinjstvu pronađu balans.

– Imamo sreću što ljetni raspust provodimo u našoj vikendici na jezeru, gdje Eva ima mnogo drugara, pa njeno djetinjstvo liči na ono moje u smislu tog kolektivnog druženja i igre. Tako da, u principu, bitno je naći balans. Ja sam uživala u druženju s prijateljima, kolektivnim igrama poput ”žmire” i slično, i otkrivanju nove dobre muzike. Sve to Eva ima na jezeru, družeći se sa svojim drugarima. Mada, čini mi se da je naše djetinjstvo bilo mnogo bezbrižnije.

Eva, priča nam Mirela, nema mnogo vremena za telefon i slične stvari. Uporedo pohađa dvije osnovne škole; OMBŠ ”Novo Sarajevo” i obaveznu Osnovnu školu. Druga zahtijeva stalno učenje, a prva stalno vježbanje klavira, koji Eva s uživanjem svira.

– Kad tome dodamo vrijeme provedeno na jezeru i konstantno „staromodno druženje”, čini se da smo napravili nešto. Također, ona je nekako, čini mi se, razumnije dijete nego što sam ja bila u njenim godinama. Nažalost, moram to priznati (smijeh), ali mi je to i drago. Bila sam jedinica, poprilično razmažena princezica.

Razgovarajući o različitim pritiscima na djecu, Mirela misli da nije uvijek pritisak roditelja u pitanju, već da je današnje vrijeme to koje ih nameće.

– Kad su roditelji ti koji prave projekcije sebe kroz svoju djecu, i to mi je razumljivo, jer pogledajte kako i gdje živimo. Ne treba osuđivati nekoga ko želi svome djetetu da obezbijedi bolju budućnost nego što je on ima, to je sasvim normalna želja svakog roditelja, e sad naravno tu se ne smije izgubiti kompas i treba biti ipak realan u procjeni kad su mogućnosti djeteta u pitanju, da ga ne slomimo bez veze, ali nije lako biti roditelj, pogotovo u vremenu i na mjestu gdje mi živimo. To je iznimno težak posao!

Evu sam od malih nogu puštala da ona odlučuje i želi nešto da radi. Sama je tako izabrala da ide u Muzičku školu, i to je u konačnici ispalo dobro, jer ona je do sada jako uspješna u sviranju svog instrumenta i postiže odlične rezultate. Suština je uvijek, i kad si mali i kad si veliki da voliš to što radiš, jer svaka aktivnost je ujedno i obaveza koja zahtijeva stalni rad i trud. Jedino tako se može doći do nekih rezultata. Suština jednog života i jeste u ljubavi, ako nju osjećaš, posvećenost i trud, ponekad i napor, dolaze usput i uopšte ih ne doživljavaš tako. Roditeljstvo je strašno naporan, kontinuiran proces koji traje do kraja života, jer nikad ne prestaješ da brineš za svoje dijete…, ali ljubav prema njemu te tjera da sve izdržiš i ne razmišljaš koliko je to, ustvari, teško – kaže Mirela.

Foto: Mario Klein i Admir Kuburović

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti