Vježbanje i fizička aktivnost postali su lifestyle. Mnoge žene u moru poslovnih obaveza ipak pronalaze vrijeme za sebe, pa slobodne trenutke iskoriste za tjelovježbu ili bavljenje nekim sportom. Jedne se fizičkoj aktivnosti okreću zbog zdravlja, druge zbog kondicije, dok ima i onih koje su spojile ugodno s korisnim, pa tako, umjesto automobilom, na posao dolaze biciklom. Pet bh. dama Amila Terzimehić, Minela Jašar, Jasna Hadžimehmedović-Bekrić, Naida Kundurović i Mirela Kukan nam otkrivaju kad su sport i fizičke aktivnosti postali njihova svakodnevica.
NAIDA KUNDUROVIĆ
ŽIVOT ME NATJERAO NA TRENING
Voditeljica N1 televizije, Naida Kundurović, istinski uživa u adrenalinskim sportovima. Skakanje iz aviona, paraglajding, skakanje s vrha Bjelašnice, ronjenje, vožnja kvadovima, svemu tome se Naida rado odaziva. No, ono čemu se posvetila posljednje dvije godine jeste fitness trening.
– Sve ono što budi impuls života u nama, što krv jače struji našim tijelom meni je značajna aktivnost. Ili na neki način meditacija i šetnja prirodom. Otići na vrh planine, sama sa sobom prošetati, napuniti baterije, spojiti se s prirodom, to je meni blagoslov – kaže Naida.
Svoju nezdravu svakodnevicu odlučila je zamijeniti korisnom i zdravom onda kada ju je, kaže, život natjerao na to.
– Mislim da su dvadesete poprilično neodgovorne. Meni su bile bezbrižne kada je tijelo stajalo onako kako treba. Tada „letimo kao muha bez glave“, s posla, derneka i slično, ne osvrćemo se toliko na tijelo, jer nas tada savršeno služi. Međutim, kada dođu tridesete, gravitacija počinje raditi svoje i vraćaju nam se te dvadesete. I ja sam nekako to kao i svi kampanjski radila kasnih dvadesetih. Odem jednom u mjesecu na trening, pa se prejedem, pa mi bude PMS sindrom, pa opet odlučim da bih mogla vježbati da se osjećam bolje… Shvatila sam kako bi bilo poželjno da kontinuirano uvedem barem neki blagi oblik tjelovježbe u svakodnevni život, tako da se trudim dva puta sedmično vježbati – kaže Naida.
Ustrajala je uz veliku pomoć Fitness instruktorice Lejle Šebić, koja joj je pomogla da održi kontinuiranost u vježbanju.
– Mislim da me mnoge žene razumiju. Teško je istrajati u nečemu što nam nije najomiljenija aktivnost kao što je kada jedemo sladoled. U tome ćemo uvijek istrajati. Kontinuiranost uz pratnju adekvatnog trenera je meni dosta pomogla. Na neki način volim kada imamo taj timski rad, jer energija vuče energiju. Ne volim baš previše žena u grupi. U početku sam mnogo varala, dođem, pa ne dođem i vidim da to nema nikakvog efekta. Nije nam svima dan za vježbanje i ljudi moraju iznova pronaći razlog da se posvete jedan sat toj aktivnosti – kaže Naida, dodajući kako se desilo mnogo pozitivnih promjena otkako trenira.
– Bolje spavam, imam kvalitetniji i duži san, imam više energije, manje kafe pijem, imam više koncentracije i ta vježba je doprinijela mom psihofizičkom stanju generalno. Ne vidim trbušnjake niti mi je cilj da imam savršeno bikini tijelo, vidim bolju definiciju svog tijela, kao naprimjer manje celulita, zategnutiji stomak, čvršće grudi, ali meni je važniji taj psihički aspekt vježbe. Veća mi je energija i ljudi to oko mene primijete – kaže Naida.
MINELA JAŠAR
ŠTIKLA I BICIKL? ZAŠTO NE!
Rijetko možemo vidjeti ženu koja je auto kao prijevozno sredstvo zamijenila biciklom. Oprema za vožnju bicikla obično podrazumijeva šorc ili trenerku, običnu majicu i patike. No, Minela Jašar, voditeljica N1 televizije, dotjerana i u štiklama sjeda na bicikl i vozi se do posla i nazad.
– Počeo mi je smetati osjećaj da dan počinjem sjedajući u automobil. Sjedim u studiju dva sata i tokom pripreme emisije i vraćam se kući autom. Čak sam osjetila i bol u leđima. To što sam auto zamijenila biciklom je najbolja odluka koju sam donijela za sebe. Osjećaj vjetra u kosi, ujutro, dok se grad budi, dok svi žure, u gužvama, prolazim pored kolona. Ranije sam glasno pjevala u autu, razrađivala glasnice do posla, a sada od vožnje na biciklu „prodišem“, taj mali umor mi otvori pluća i proizvede hormon sreće, koji me drži cijeli dan – počinje svoju priču Minela Jašar.
Krajem ljeta 2015. godine počela je koristiti bicikl kao prijevozno sredstvo. Prisjeća se kako je radosno ispraćala jesen, da bi što prije mogla izvući bicikl iz garaže. Za kratko vrijeme, uvidjela je brojne pozitivne promjene na sebi.
– Vožnja bicikla pokreće gotovo cijelo tijelo, aktivira ga. Osjetila sam promjene u kondiciji. U početku je to bio mali bol u nogama i stomaku, što znači da djeluje, a sada tog bola nema. Odličan je osjećaj kada siđem s bicikla, od napora u nogama, svaki put se osjetim lakšom, kao da mi noge same idu – kaže Minela, te dodaje kako joj je vožnja biciklom najbolji odmor.
– Meni je to najbolji ispušni ventil od posla, buke i stresa. Kada izbacite iz sebe sve ono što vas opterećuje, ostaje više prostora za lijepe misli i dobru energiju. Bicikl, u kombinaciji s fitnesom je nešto što meni veoma godi – kaže Minela.
Dotjerana, u štiklama na biciklu, nesvakidašnje. Mnoštvo pozitivnih komentara je dočeka svakog jutra na putu do posla.
– Najbolji dio jutra je, s obzirom na to da prolazim ustaljenom rutom, pozdravljanje onih koji ustaju rano kao ja. To su pekari, prodavači, dostavljači, naravno biciklisti koji također pedalaju. Često mašemo jedni drugima, iako se ne poznajemo. S obzirom na to da vozim gradski bicikl s korpicom, volim u njega staviti cvijeće ili neke sitnice. Na semaforima, uglavnom dame, pitaju gdje ću takva, gdje sam kupila bicikl, slikaju me… veoma su pozitivne reakcije. A najbolje od svega, opet kažem, jesu osmjesi koji odobravaju ono što vide – kaže Minela.
Vožnja biciklom postala je njena svakodnevica.
– Obaveze u gradu obavljam biciklom, posjećujem roditelje, nalazim se s prijateljima. Ono što nije tako dobro je svijest vozača da je još neko, osim njih, učesnik u saobraćaju. Najviše mi smetaju parkirani automobili na zebrama, na trotoaru ili rampama. Nerijetko siđem s bicikla da prođem, jer druge opcije nemam. Konstantno morate biti uključeni u sva dešavanja okolo, jer rizik da vas neko zakači retrovizorom ili vam otvori vrata baš dok prolazite itekako postoji – kaže Minela.
Prije tri mjeseca Minela se susrela s veoma neprijatnom situacijom, kada joj je ispred stana u kojem živi ukraden bicikl.
– Objavila sam na svom Facebook profilu šta mi se desilo i iznenadilo me da su svi htjeli pomoći. Shvatite koliko divnih ljudi živi u ovom gradu. Sada vozim isto ono koje mi je ukradeno, suprug se potrudio da kupi isto, što me jako usrećilo – kaže Minela.
MIRELA KUKAN
VOŽNJA BICIKLOM DO POSLA
Novinarka „Dnevnog avaza“ Mirela Kukan je još jedna od onih žena koje su odlučile spojiti ugodno s korisnim. Naime, Mirela svakog dana na posao dolazi biciklom.
– Ujutro sjednem u automobil, dovezem se na posao, gdje cijeli dan presjedim, i onda opet sjedam u automobil do kuće. To je postao, prije svega, zdravstveni problem. Osjećala sam bolove u leđima i vratu, a uz psihički osjećaj „krivice“ zbog nekretanja, u 40. godini nije baš jednostavno ni očuvati liniju tako da me je sve to motiviralo na „pokret“ – kaže Mirela.
Kada je odlučila uraditi nešto za sebe, kao prvu opciju je uzela pješačenje. Međutim, zbog nedostatka vremena, na prijedlog kolegice, počinje voziti bicikl do posla i nazad.
– Koristim svaku priliku, kada mi vremenske prilike i brojne obaveze dozvoljavaju, da se vozim biciklom. Kada je riječ o oblačenju, bicikl apsolutno nije utjecao na to da promijenim svoj stil koji je svakako klasika. Ponekad, i haljinica dolazi u obzir, s kojom je malo teže voziti, ali ako nije prelepršava nije nikakav problem ni s njom. Za poslovnu ženu najvažnije je imati adekvatnu korpu na guvernali bicikla, da u nju stane torba i flašica vode ili čaj koji svakodnevno nosim od kuće, kao i neka voćka, ali i svi potrebni papiri koji putuju sa mnom, jer nerijetko posao „ponesem“ i kući – kaže Mirela.
Osim što bicikl služi kao prijevozno sredstvo, sigurno je da korisno utječe i na zdravstveno stanje.
– Bolovi u leđima i vratu su ubrzo nestali. Kondicija je itekako poboljšana. Još lakše se diše, pogotovo otkako sam prestala konzumirati cigarete nakon čega sam, kao i svaka žena, strahovala od dobijanja viška kilograma, pa je vožnja biciklom i zbog toga dobrodošla. To je i psihička relaksacija, gdje se u vožnji s posla zaista odmorim, odagnam negativne misli, dišem punim plućima – kaže Mirela i navodi sve dobre strane korištenja bicikla kao prevoznog sredstva.
– S jedne strane, nema nerviranja na semaforima, stajanja u gužvama, buke sirena nervoznih vozača za volanima automobila. Stignem brže biciklom do posla nego što bih stigla automobilom. S druge, naša saobraćajna nekultura i dalje je vrlo izražena uprkos i odnedavnoj primjeni novog zakona. Problem s kojim se svaki put susrećem jeste da mnogi vozači automobila ne poštuju zelenu signalizaciju za pješake na semaforu. I još jedan problem je nedostatak biciklističkih staza – kaže Mirela.
S obzirom na to da je ljeto već na izmaku, te da neće moći koristiti bicikl kao prijevozno sredstvo, pronašla je drugi vid aktivnosti, Pro ski up, koji će zamijentii svakodnevnu vožnju biciklom.
– U Kineziološkom sportskom centru, Pro ski up studiju, koji ima mogućnost izbora mnogo termina, sam otkrila potpuno novi vid rekreacije u kojem uživam. Većina treninga provodi se u vježbama za ruke, noge, stomak, leđa, i to na spravama koje simuliraju skijanje. Nikada nisam skijala, ali za ovu vrstu aerobika uopće i ne trebate biti skijaš, iako je to prva asocijacija kada se spomenu ove sprave. Pro ski up je zaista zanimljiv sistem vježbanja i već za kratko vrijeme sam se uvjerila da, osim što može pomoći održavanju vitkosti, djelotvoran je i u borbi s bolovima u leđima, vratu i ramenima – kaže Mirela.
JASNA HADŽIMEHMEDOVIĆ-BEKRIĆ
MOJ PRVI POLUMARATON
Vježbanje u teretani, skijanje, biciklizam, rolanje, plivanje… Sve su to aktivnosti kojima se cijelog života bavi modna kreatorka Jasna Hadžimehmedović-Bekrić. Osim toga, postala je član „Škole trčanja Klix“, te se uz savjete stručnih trenera priprema za svoj prvi polumaraton.
– Velika inspiracija da se aktivno počnem baviti trčanjem mi je bila moja prijateljica Selma Čano, koja već iza sebe ima dva istrčana polumaratona. Kroz njene pripreme odlučila sam da i ja pokušam trčati malo ozbiljnije i istrajnije – kaže Jasna, koja se aktivno trčanjem bavi već tri godine.
– Prva je godina kako se ozbiljno pripremam za polumaraton. Kada sam počela svakodnevno trčati, bilo je teško. Nisam imala kondicije i to trčkaranje je bilo malo trčim, više hodam. Nakon nekog vremena, osjetila sam da sam lakša, da mogu više da trčim a manje da hodam, i da mi ide od „ruke“ (noge). Osim što trčanje regulira tjelesnu težinu, meni je najveći benefit oslobađanje od stresa koji taj sport donosi – kaže Jasna.
Dodaje kako ju je ovaj sport, osim fizički, ispunio i u psihičkom smislu.
– Prvo, jer se krećem, održavam kondiciju, zadovoljna sam sobom, ali i družim se s divnim ljudima trkačima. Mislim da je fizička aktivnost više nego potrebna ako uzmemo u obzir naš način života. Iako u toku radnog vremena pređem mnogo kilometara hodajući i jureći po gradu u potrazi za materijalima neophodnim za moj posao, to je sve u nekom grču i žurbi. Kada odvojite sebi jedan sat, tri puta sedmično i samo trčite bez da imate još hiljadu obaveza, vaše tijelo i um se opuštaju. To je neprocjenjivo – kaže Jasna, te dodaje kako su za trčanje potrebne samo dobre tene, slobodno vrijeme i volja.
– U početku se sve svodi na borbu sa samim sobom, ali jednom kada pređete tu granicu nelagode, sve je lakše i jednostavno ne možete više bez trčanja. Najviše volim trčati u prirodi, što dalje od gradske vreve i automobila. Imala sam priliku da učestvujem u „Vučko“ trailu na Bjelašnici, gdje smo trčali i hodali po predivnoj stazi i to mi se veoma dopalo. Nažalost, u Sarajevu imamo malo mogućnosti za trčanje, osim Vilsonovog šetališta i Velike aleje, nema drugih opcija – kaže Jasna.
AMILA TERZIMEHIĆ
ŽENA U RINGU
Poznata bh. glumica Amila Terzimehić od svoje šeste godine bavi se sportom i oduvijek je, kaže, imala želju okušati se u kick boxu. Trinaest godina je trenirala ritmičku gimnastiku i balet u klubu „Bosna“, no, silna želja prema borilačkom sportu dovela ju je do najbolje kickbokserice na prostorima BiH Merime Bašić, koja je ubrzo postala i njen personalni trener.
– Prvi razlog je želja koju sam imala za ovim sportom jako dugo. Osim toga, u posljednje tri godine sam snimila dva akciona filma, gdje sam imala nekoliko treninga kick boxa, i tada sam naučila nekoliko elemenata i pravila. Želja je postala još veća. Skoro 13 godina sam trenirala ritmičku gimnastiku i balet. Čudno, iako dva potpuno različita sporta, mislim da itekako idu jedan s drugim i da mi je bavljenje ritmikom mnogo pomoglo – kaže Amila, te dodaje kako joj znači to što trenira kod najbolje kickbokserice na prostorima BiH.
– Činjenica da učiš od najbolje, nosi sa sobom mnogo lijepih stvari. Imaš povjerenja u svog trenera, motivira te i inspirira. Početnik sam u kick boxu, ali na svakom treningu na kojem sam bila, Merima je radila više i jače od svakog od nas. Dolazi prva, odlazi posljednja. Predana je cijelim svojim bićem i to se vidi na svakom treningu. To me tjera da radim više i da izdržim kada mislim da više ne mogu. A najviše volim da me ljudi inspiriraju kako to Merima radi. Osim autoriteta i znanja koji posjeduje, nosi veoma lijepu i toplu pozitivnu energiju. Uvijek ima osmijeh na licu, ali i bokserske rukavice – kaže Amila.
Iako se odlučila trenirati na neki način težak, naporan i zahtjevan sport, kaže, osjećaj koji ima nakon treninga, ne bi mijenjala ni za jedan drugi.
– Najprije me ispunjava kada vidim da je sala puna i da sve žene i djevojke treniraju sa istim žarom i željom. A nakon toga, kada osjetim da pomjeram svoje granice i kada uspijem uraditi nešto što prije nisam mogla. Trening me fizički izmori, ali bih nakon njega mogla letjeti – kaže Amila.
Bilo kojoj fizičkoj aktivnosti da se okrenete, ma koliko bilo teško, nakon nekog vremena osjetit ćete njene pozitivne strane.
– Nažalost, ne pronađem vremena onoliko koliko bih voljela, zbog obaveza. Ali, ko hoće nađe način. Kad nešto želim, izmislim vrijeme i dan traje duže nego obično – kaže Amila.
Obično u našem društvu postoje predrasude, bilo da je riječ o poslu, obavezama ili sportu, pa se tako dijele na muški ili ženski. Ista situacija je i kada je riječ o ženi u ringu.
– Iskrena da budem, nikada o tome nisam razmišljala niti me posebno interesira. Vjerovatno na ženu u ringu gledaju isto kao i na muškarca, samo s ubačenih više šala i doskočica. Odmjerila sam snagu i s muškarcem, ali ne u ringu, već na setu. A i nema potrebe, Merima Bašić je luđa od bilo kojeg muškarca – kaže Amila.