Savjet stručnjaka: Roditelji, riješite velike brige, nestašnom djetetu postavite granice

Piše: Redakcija

Jedna od najljepših uloga u životu je uloga roditelja. Međutim ujedno to je i najteži posao na svijetu, naročito kada ne znamo kako odgovoriti na određeno ponašanje djeteta, kao naprimjer u situacijama kada je dijete neposlušno, ljubomorno na mlađeg ili starijeg brata ili sestru, ili kako ga pripremiti na dolazak novog člana porodice. Upravo će prikladna roditeljska reakcija odrediti smijer djetetovog ponašanja. Odgovore na šest najčešćih pitanja koje mame sebi postavljaju, potražili smo od porodičnog psihotarapeuta Dželile Mulić-Čorbo

KAKO DIJETE PRIPREMITI NA DOLAZAK NOVOG ČLANA PORODICE

savjet strucnjaka1

Dolazak novoga djeteta za cijelu porodicu je veliki događaj, naročito za prvo dijete. Postoji nekoliko stvari koje možete uraditi i pomoći starijem djetetu da lakše prihvati brata ili sestru i napravite dobru podlogu za njihove buduće odnose.

Jako je važno da starije dijete ili djecu upoznate s bebom i prije nego što se rodi. To možete uraditi tako da kažete starijem djetetu da stavi ruku na vaš stomak kako bi osjetio kako se brat ili sestra mrdaju. Dijete na taj način počinje da doživljava stvarnu osobu u stomaku.

Objasnite mu da se malo dijete ne može brinuti samo za sebe te će mu biti potrebna pomoć roditelja i starijeg brata ili sestre. Sve planirane promjene u životu starijeg djeteta, poput premještanja u drugu sobu, novog kreveta ili polaska u vrtić, pokušajte provesti mnogo prije rođenja bebe.

Vizualizirajte djetetu što znači imati brata ili seku. Opišite mu kako izgleda beba, pokažite lutke, bebe u časopisu, internetu ili na televiziji. Na internetu imate divnih videa kako bebe nastaju, rastu i rađaju se, prilagođenih različitim uzrastima djece. Objasnite mu kako se bebe ponašaju tokom dana i noći i da svojim plačem samo žele reći da su gladne, da im je pelena mokra ili da im nešto treba.

Starija djeca se često mogu osjećati odbačenim kada krenu dolaziti prijatelji i poznaninci u posjetu mami i novoj bebi. Ako vaši prijatelji koji dođu u posjetu ne donesu poklončić za starije dijete, imajte ih vi nekoliko već spremljenih, za svaki slučaj i pobrinite se da ga dobije sa velikim oduševljenjem i naglasite da je to vaš pomagač broj jedan. Pobrinite se da starijoj djeci date do znanja kako su vam i dalje važna, premda dosta vremena posvećujete njihovom mlađem bratu ili sestri.

Neka ima male zadatke koji će mu dati osjećaj da zaista pomaže, naprimjer, može donositi pelene, držati flašicu, pokrivati malog brata ili seku, dodavati mu igračke. Osjećat će se korisno, kao mamin i tatin pomagač i vrijedan član porodice.

Najbitnije da se starije dijete ne osjeća zanemareno i odbačeno. Izdvojite vrijeme i posvetite mu se kvalitetno, i time ćete mu pokazati da se ne mora stalno boriti za vašu pažnju.

KAKO SPRIJEČITI LJUBOMORU MEĐU BRAĆOM I SESTRAMA

savjet strucnjaka2

Braća i sestre važne su osobe koje uveliko utiču na cjelokupni razvoj ličnosti, stoga bi se njihova veza trebala njegovati od početaka. Najbolji način kako da to uraditi jeste zajedničkom igrom, što uključuje i vas. Pronađite nešto što djeca mogu raditi zajedno. Naprimjer, naučite ih kako se igra skrivača sakrivanjem i otkrivanjem lica. Oboje će uživati u igri. Starije dijete može praviti razne grimase i smijati se, a mlađem će to biti zabavno te će biti sretan i nasmijan. Škakljajte ih, bojite zajedno, gledajte crtiće. Zagrlite vaše dvoje djece istovremeno, grlite se i dajte si međusobne poljupce. Neka vide da su potpuno ravnopravni i neka uživaju u zajedničkom društvu. Djeci treba naglašavati kako je svaki od njih poseban i jedinstven te kako se voli na isto toliko poseban i jedinstven način.
KAKO SPRIJEČITI TUČU MEĐU BRAĆOM I SESTRAMA

savjet strucnjaka5

Roditelje izluđuju dječje svađe i zbunjuje ih činjenica da ih djeca koju su jedva razdvojili, nakon kratkog vremena mole da se opet igraju zajedno. Možda se pitate trebate li ih pustiti da izbore svoje bitke i ne miješati se. Istina je da ćete, nastupite li kao sudac, moguće uzrokovati još veće probleme. Treba zapamtiti da sva djeca trebaju učiti vještine izbjegavanja konflikta, što je važan dio njihove emocionalne inteligencije. Činjenica da se djeca i nakon konflikta žele igrati jedno s drugim, je vaša najveća prednost. Oni su samo zapeli u sukobima koje ne znaju riješiti.

Pružite djetetu dovoljno individualne pažnje. Djeca koja se osjećaju voljenom i prihvaćenom onakva kakva jesu, manje se upuštaju u svađe.

Intervenirajte i zaokupite djetetovu pažnju prije nego što mu postane dosadno i nastupi nervoza koja rezultira ispadima bijesa.

Pobrinite se da svako dijete ima dovoljno ličnog prostora. Djeca ne bi trebala sve dijeliti, ili barem ne većinu stvari. Ako dijele sobu, razmislite barem da odijelite prostor nekom zanimljivom samoljepivom trakom ili namještajem.

Utvrdite pravila koja se moraju poštovati. Imajte standarde ponašanja u vašoj porodici. Dogovorite se da nema davanja pogrdnih imena i pakosti, te zahtijevajte međusobno poštovanje.

Pomozite djeci da budu tim. Možete pokušati i kroz motivaciju u vidu nagrade za svako dobro timsko ponašanje, odnosno logičke posljedice za svako loše. Naprimjer, ubacite novčić u zajedničku kasicu za svako dobro ponašanje i oduzmite neki za svako loše. Neka djeca zajedno odluče kako će potrošiti novac.

Budite dobar primjer. Nemojte sebi dozvoliti gubljenje kontrole (naprimjer u autu), vikanje i ružne riječi. Pokažite djeci da je najbolji način rješavanja sukoba čekanje da se emocije smire, uz zadržavanje pribranosti.

NIKAD ne kažnjavajte djecu fizički. Suzdržite se od svake vrste kazni koje djecu uče da je nasilje način za dobivanje onoga što žele.

Ne zaboravite da su oni ipak djeca. Ako se ponekad i udare međusobno, to ne znači da će u budućnosti biti nasilnici. Važno je ne dopustiti neprimjereno ponašanje prema drugima, ali i pokazati vjeru u svoje dijete. Ono od vas treba čuti da nije loša osoba, već mlado biće koje treba naučiti kontrolirati svoju ljutnju.

ŠTA ČINITI KADA SE DIJETE BUDI PRERANO

Budi li se dijete jako rano ujutro, pokušajte da ga navečer stavljate kasnije u krevet. Ako mu odmah nakon buđenja dajete nešto za piti ili ga hranite, možda se naučilo da osjeti glad u određeno vrijeme, jer ga čim otvori oči odmah hranite. Zato pokušajte vrijeme prvog buđenja malo produžiti, podignite dijete iz kreveta, ali ga malo kasnije nahranite. Moguće je da će se naučiti na novi ritam i time produžiti i jutarnji san.

Razlog ranog buđenja mogu biti zvukovi koje naprimjer, proizvodi tata kad ujutro odlazi na posao. Ujutro je bebin san lakši i osjetljiviji na zvukove, a budući da se beba gotovo i naspavala, teško će ponovo zaspati. Pokušajte smanjiti buku ili prihvatite činjenicu da ćete morati ustati. Alternativa je da uzmete dijete kratko vrijeme na maženje u svoj krevet i tu se još malo zajedno budite.

ŠTA ČINITI KADA DIJETE IMA NOĆNE MORE

savjet strucnjaka4

Djeca između dvije i četiri godine života su posebno sklona pojavama noćnih mora, jer to je vrijeme kada se počne razvijati mašta i osjećanje straha. Kada počne plakati ili vas dozivati idite do njega te ga tješite dodirom i riječima tako dugo dok se ne smiri.

Ako uzmete dijete kod sebe u krevet, imajte na umu da ćete možda razviti naviku da vam dijete usred noći dolazi u krevet. Dopustite im da, ako žele, ispričaju što su sanjali, no nemojte raditi pritisak ako ne žele. Tješite ih zagrljajem ili riječima, ali vodite računa da fraza „to je samo san” možda neće pomoći kod djece od dvije, tri ili četiri godine, jer oni tek tada počinju shvaćati koje su razlike između sna i jave. Naravno, nije na odmet podsjetiti ih da je to zaista san, jer doći će dan kada će moći shvatiti da su se upravo probudili i da su imali samo ružan san.

Ako znate o čemu je dijete sanjalo, pokušajte mu pokazati da zaista nema čudovišta u ormaru ili ispod kreveta. Pokušajte biti vrlo nonšalantni u vezi uklanjanja strahova, kako se to ne bi pretvorilo u noćni lov čudovišta sa svijetlima, odnosno pravu noćnu igru. Ako dijete ima svoju omiljenu igračku, jastuk ili prekrivač s kojim spava, ponovo ga namjestite kako bi te stvari bile na dohvat ruke. Ako je potrebno, neka gori noćno svijetlo ili svijetlo u hodniku, te ga podsjetite da ste odmah u prostoriji pored, da nećete nigdje otići i da su svi u kući sigurni.
NA KOJI NAČIN POSTAVITI NESTAŠNOM DJETETU GRANICE

savjet strucnjaka3

U svakodnevici gotovo svakog roditelja, jednostavni zahtjevi upućeni djeci (vrijeme za kupanje, ručak, izlazak iz kuće i sl.) se pretvaraju u prava natezanja. Jednu je rečenicu potrebno ponoviti bezbroj puta da bi dijete odlučilo poslušati.

Rješenje može biti da pokušate da ne dajete zahtjeve s drugog kraja sobe. Približite se djetetu i dotaknite ga, povežite se komentarom o tome šta ono radi. Tek onda recite: “Moram ti nešto reći”, zatim pričekajte da vas dijete pogleda u oči. Nemojte dati uputstvo dok vas dijete ne pogleda u oči, ono mora shvatiti da to što govorite – mislite ozbiljno.

Ako želite da dijete pokupi igračke, nemojte postaviti pitanje: “Hoćeš li, molim te, pokupiti igračke?”, jer ćete možda dobiti negativan odgovor. Umjesto toga koristite ovu formulaciju: “Molim te, pokupi svoje igračke.”

Ako vidite da je dijete fokusirano na igru, pripremite ga na promjenu aktivnosti. Dajte mu malo vremena: “Još malo pa idemo. Pozdravi svog medu, uskoro ćete se opet vidjeti.”

Uputite djetetu jedan po jedan zahtjev. Nemojte reći: “Molim te, pospremi svoje igračke, stavi knjige na policu i pokupi prljave čarape.” Započnite s jednim zadatkom i tek kad je obavljen, zatražite nešto drugo.

Neka vaše upute budu jednostavne i jasno specificirane. Nemojte reći: “Idemo, obuci se”, već “Obuci jaknu”.

Oslovite dijete imenom. Na taj ćete mu način skrenuti pažnju, a tek kad vas dijete pogleda u oči, uputite mu svoj zahtjev ili obavijest.

Koristite pozitivan riječnik. Umjesto da kažete: “Nemoj mrviti”, recite “Molim te, uzmi tanjirić” ili umjesto “Nemoj razbiti šoljicu”, recite “Molim te, drži šoljicu za ručku”.

Isto tako, objasnite djetetu kako se osjećate. Umjesto da kažete: “Da mi nikad više u prodavnici nisi pustio ruku”, recite “Ako me ne držiš za ruku, zabrinut/a sam jer bi se mogao/la izgubiti”. Koristite afirmativan ton i asertivne riječi “Kada… osjećam se… zato što…”

Koliko je god moguće, izbjegavajte vikanje. Djetetu se obraćajte smirenim tonom. Govorite kratko i jasno.

Nakon što ste zatražili nešto od djeteta, zamolite ga da ponovi ono što je čulo. Tako ćete biti sigurni da je dijete razumjelo što očekujete od njega, a i po potrebi ćete svoj zahtjev još malo pojasniti.

Važno je uvijek pohvaliti dijete. To je dodatni poticaj. Možete ga i iznenaditi nagradom koju je zavrijedilo lijepim ponašanjem.

Muhic - Corbo za family

Mulić-Čorbo: Porodični psihoterapeut savjetuje roditelje kako postupiti s djecom u određenim situcijama

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti